Bože, koliko su velikodostojnici današnje Srpske pravoslavne crkve, što u Podgorici, što na Cetinju, četvrtog i petog septembra tekuće godine, u svojoj upadljivoj blagoglagoljivosti nadrobili gluposti od kojih i nebo plače? Baška što se ni u čemu ne poklapaju prvi čovjek SPC patrijarh Porfirije i njegov tobože favorizovani novopostavljeni mitropolit „crnogorski“ na Cetinju, ubogi Joanikije. Dok koliko-toliko obrazovaniji i politički oprezniji Porfirije ni jednom u svojim do zla boga dugim monotonim litanijama nije pomenuo osmovjekovno postojanje SPC u Crnoj Gori, hiper neznaveni Joanikije, bez trunke smisla za politiku, a doduše ni za crkvu, beskrajno drobi o Zetskoj mitropoliji, koju je kao osnovao Sveti Sava, čiji kontinuitet navodno u Crnoj Gori traje do danas?
No, da ne griješimo dušu, oba velikodostojnika SPC, tobože s dubokim poštovanjem pominju Njegoša ili tron Svetog Petra Cetinjskog, zaboravljajući notornu činjenicu da time očigledno negiraju osmovjekovni kontinuitet Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Samo pominjanje dvojice najuglednijih istorijskih mitropolita i vladara Crne Gore, Petra Prvog i Petra Drugog, do kraja ruši omiljenu velikosrpsku teoriju o osmovjekovnom trajanju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Zaista je teško dokazati da su Petar I i Petar II velikodostojnici baš Srpske pravoslavne crkve, a ne svoje autokefalne, dakle do kraja nezavisne Crnogorske. Nikoga, uostalom, nijesu pitali kad su stvarali, branili i konačno stvorili nezavisnu državu Crnu Goru.
Mislite li da li je ikome od onih brojnih vjernika SPC, koji su svečano dočekali patrijarha Porfirija, pred novosagrađenim Amfilohijevim veličanstvenim hramom u Podgorici, ikome išta jasno od ovoga što smo gore nabrojali? Nema govora! Njima, na žalost, onako zaslijepljenim, možete, bože mi oprosti, poručiti iz Beograda da treba jesti govna, jer to pomaže stvaranju „srpskog sveta“, a da rijetki odbiju toliki stepen poslušnosti. Da ne govorimo da bi se jedan broj njih sladostrasno i ponosno gušio zalogajem kojim se konačno dokazuje visoki stepen vjernosti! Njima je kao i Andriji Mandiću, ili njegovom zetskom kompanjonu Kneževiću, baš sve sveto što dolazi iz Srbije. Dakle, ne samo pare!
Konačno, patrijarh Porfirije ima veze sa izborom Joanikija za mitropolita taman toliko koliko bula s gaćama. Joanikije je Vučićev izbor, tačno kao i sam patrijarh Porfirije. Sve bi to bilo bar donekle u redu, jer se odvija u okvirima Srpske crkve i srpske države, da Srbija, odnosno Vučić i njegov štab, nijesu definitivno preuzeli vlast i nad Crnom Gorom. I to kompletno: vojno, politički, vjerski i na svaki drugi način. Operacijom nasilnog ustoličenja Joanikija u Cetinjskom manastiru rukovodilo se iz Beograda. Prvo uz upotrebu helikoptera vojske Srbije do kompletne komande beogradskih BIA specijalaca. Zbog toga je Krivokapić, dok se vjerovalo da intronizacija u Cetinjskom manastiru nije moguća, uporno ponavljao da će je biti, upravo u Cetinjskom manastiru. Zna se, uostalom, ko je dobri sluga.
A što to današnjim ustoličavanjem Porfirije ostavlja ubogom Joanikiju? Gotovo da ga je, bar u odnosu na počivšeg Amfilohija, ogolio kao crkvenog miša. Ne samo da u Joanikijevoj tituli nema dosadašnjeg zvanja Arhiepiskop cetinjski, pa ni zastupnik navodnog Pećkoga trona, nego, gle ironije, za Cetinjskog mitropolita nema mjesta čak ni u Svetom sinodu Beogradske patrijaršije. Ne treba ni malo brinuti. Upravo zbog toga Joanikije će još poniznije služiti Beogradu. Što da ne, kad je i današnja država Crna Gora pod Krivokapićem i Abazovićem definitivno postigla svoj podanički maksimum. Konačno, plaše li se i Krivokapić i Abazović građanskog rata u Crnoj Gori koga, ako su imalo svjesni, svakodnevno dozivaju?
Otkud toliko nesputanog i djelujućeg fašizma u današnjoj crnogorskoj stvarnosti? Otkud onoliko ničim dokazanih kadrovskih smjena u državi, slično dolasku kristalne noći i nadolazećem fašizmu svojevremeno u Njemačkoj? Zbog čega Krivokapić ne smjenjuje svoga ministra vanjskih poslova koji još nije uspio da potpuno uništi crnogorsku diplomatiju, ili još uvijek mazi, valjda maznu četvororučnu ministricu koja definitivno udara nogom u školski sistem?
Sva Evropa, a ne manje Amerika, jasno vide kud ide crnogorski državni brod. Najmanje u pravcu Evropske unije i evropskih vrijednosti. A bogme ni Amerike. Da vidimo kad nova diplomatska američka postavka bukvalno polomi Krivokapićevu i Abazovićevu kadrovsku politiku u koju NATO ne može imati povjerenja. Što bi sa onim povjerljivim podacima u vezi sa NATO-om? Da li je sekretarica zaista pogriješila?
