Arheološki lokalilet Samobor možda je prava slika sumorne stvarnosti koja je prisutna i na drugim vrijednim arheološkim lokalitetima širom Crne Gore. Stepen nebrige koji je ovdje vidljiv može se preslikati i na skoro cijelu crnogorsku kulturnu baštinu. Nebriga i nezainteresovanost kao da se ne radi o vrijednim i značajnim lokalitetima. Pošto ih ipak Crna Gora nema bezbroj to znači i da su za nas jedinstveni.
Ispod gradine Samobor kada se danas parkirate odmah ćete primijetiti da je tu formirana divlja deponija smeća. Ima tu svačega - od ostataka čamaca, stakla do otpada svake vrste. U tom smeću, ako imate sreće vidjećete, info tablu koja takođe puno ne obećava.
Izblijedila, izbušena mecima, sa natpisom Nacionalni park Skadarsko jezero, Gradina Samobor. Pokazaće se da stanje info table odgovara putu i stanju koje možete zateći na ovom vrijednom arheološkom lokalitetu.
Gradina Samobor pripada ilirsko-helenističkom i rimskom periodu, od sredine III - I vijeka prije nove ere, te bi kao takav prostor od značaja trebao biti sačuvan. Kako je još Pavle Mijović prije više od pola vijeka zapisao tokom prelimiranih istraživanja Samobor je jedan od najvećih i keramikom najbogatijih lokaliteta u basenu Skadarskog jezera.
U literaturi se može pročitati da se na brdovitom poluostrvu Skadarskog jezera, blizu granice sa Albanijom, nalaze ostaci, dio zidova i pravougaone kule, ilirsko-grčkog utvrđenja Samobor.
Konfiguracija terena odredila je oblik utvrđenja u vidu nepravilnog kruga, a poluostrvska pozicija prirodnu zaštitu sa tri strane. Locirano je na dva uzvišenja, od kojih je na većem bila akropola, i sedlasti prevoj između, na kojem se nalazilo podgrađe. Oblikom odgovara utvrđenim ilirskim gradovima tipa Medun, ali je razlika u primijenjenom načinu zidanja od neobrađenih kamenih blokova poređanih u nepravilne nizove.
To ukazuje da su Samobor zidali lokalni majstori, a ne grčki prepoznatljivi po pravilnim nizovima obrađenih kamenih blokova, kao što je bilo uobičajeno za većinu ilirskih utvrđenja.
Sad, piše i da površinski nalazi novca, keramike i drugog arheološkog materijala, potkrepljuju pretpostavku da je Samobor bila značajna fortifikacija i u vrijeme rimskih osvajanja. Ali, izgleda da mu sve to nije bilo dovoljno da dobije više pažnje i zaštite od nadležnih.
Kada krenete duž zaraslog puta od podnožja ka vrhu Samobora bukvalno se probijajući kroz šiblje i drače ubrzo ćete primijetiti koliko je tvrdnja Pavla Mijovića tačna. Ostaci vrijedne antičke keramike dočekuju vas skoro na svakom koraku. Vide se starija iskopavanja i tragovi od njih ali se mogu jasno prepoznati i ostaci kopanja koji su svježijeg datuma.
Kao što možete vidjeti na fotografijama pojedinci čak prave izložbe sa djelovima lončarskih keramičkih predmeta – ćupova, amfora i drugih posuda. Odavno, puno puta ponovljena priča da bi se i ovi ostaci prije nego na ovoj izložbi trebali nalaziti ili u muzeju ili zaštićeni na lokalitetu očigledno nema odjeka.
Svako danas ko hoće može tu da kopa i očigledno nekažnjeno otuđuje arheološko blago, koje umjesto da bude zaštićeno, stoji na izvolte znanom i neznanom.
U medijima se mogla pročitati i izjava arheologa Polimskog muzeja Predraga Lutovca gdje je objasnio da su 2016. godine, u okviru projekta “Putevi kontinuiteta”, za Narodni muzej Crne Gore (NMCG) sprovodili prva sistemska arheološka istraživanja na Samoboru.
”Lokalitet je potom ostavljen u propisanom stanju. Tragično je što je neko odmah uletio sa detektorom metala i uništio područje”, kazao je tada arheolog Polimskog muzeja Predrag Lutovac.
Na Samoboru je, prema njegovim riječima, pronađeno mnogo amfora koje su, osim kao ambalaža za robu kojom je trgovano, služile i za nivelaciju terena i kao neka vrsta hidroizolacije.
I samo stanje nekropole je sumorno. Zidovi su obrušeni, zarasli do nepreglednosti, ali ipak najviše i ovdje smetaju mnogobrojni tragovi kopanja i ostaci rupa - od starijih do ipak bismo rekli novijih. Razbacani tragovi keramike mogu se i ovdje primijetiti skoro pri svakom koraku.
Pavle Mijović je pretpostavio da bi se na ovoj drevnoj gradini mogao razlikovati praistorijski, ilirsko-helenistički i rimski sloj. Na uočavanje tih razlika naveo ga je prelaz sa najstarijeg kružno-obodnog tipa zidine, ka pravougaonoj i pravolinijskoj fortifikacionoj gradnji, što je direktno povezano sa grčkim graditeljskim uticajem u periodu ilirskog kraljevstva (III-II vijek p.n.e) zaključno sa Gencijem (167. p.n.e). Direktni trag te promjene po njemu vidljiv je na istočnoj pravolinijskoj zidini sa četvrtastom kulom na sredini.
Mi bismo na osnovu svega viđenog prilikom posjete ovoj drevnoj gradini dodali i ovaj najnoviji – pljačkaški. Začinjen nebrigom nadležnih institucija zaduženim za brigu o crnogorskoj kulturnoj baštini.
