Kada se zna kako je nastala i kakvi su joj ciljevi jasno je da ne postoji ugovor, dogovor ili bilo koji zemaljski akt, bilo usmeni ili pismeni, koji može naćerati Crkvu Srbije da prizna postojanje države Crne Gore i crnogorskoga naroda.
Jednostavno, ako bi to uradili poništili bi svoju cjelokupnu agendu i svrhu postojanja kao nacionalističke organizacije kojoj je upravo glavna svrha da potkopava temelje gore navedenih.
Na kraju krajeva, Crnoj Gori i ne treba to priznanje. Nit' ga je ikad tražila. Ne samo od njih, no od bilo koga drugoga, pa bile to i velike sile. Njihovo priznanje nije bilo potrebno da bi na ovome kršu obitavao slobodni narod. Tako je i sada. Kojoj državi uopšte treba priznanje neke crkve da bi postojala?
Ako saradnja znači pristanak na izdaju, pozdravljanje je najmanje što se može uraditi
Prema tome, potpisivanjem ugovora sa Crkvom Srbije ne može doći do bilo kakvog obostranog priznanja. Jer, postojanje Crne Gore ne zavisi od toga priznaje li je ta organizacija ili ne.
Sa druge strane, Crkva Srbije može u Crnoj Gori postojati i djelovati jedino ako je država Crna Gora priznaje. Drugo je pitanje kakva bi to forma ugovora bila, što bi se ovoj crkvi priznalo, kakav kontinuitet. Činjenica je jedina - prizna li joj se trajanje i jedan jedini dan prije 1920. godine to je akt veleizdaje države i to se ne smije i neće dopuštiti.
Gospodina Abazovića očigledno ne interesuje ova činjenica. Niti ga interesuje to što se sprema da amnestira najveću pljačku državne imovine u njenoj istoriji, jer sudeći po njegovom prethodnom djelovanju ne bi me čudilo da u tom nazovi Temeljnom ugovoru (a što taj ugovor i nije) bude navedeno da Crkva Srbije vuče kontinuitet od 1. vijeka prije nove ere i poštovaca rimskog boga Jupitera. Jer, i Jupiter je vjerovatno Srbin.
Jer on 'oće ''da da doprinos pomirenju''. E, lijepo li se pomirismo!
Otkad Abazović miri, u Crnoj Gori se imalo zaratit' barem tri puta. Iskreno se nadam da kad ovakva politika ode na smetlište istorije, neće dobiti ambiciju da se kandiduje za čelnika neke od agencija Ujedinjenih nacija koje se bave mirovnim misijama. Bio bi to jedan od najtragičnijih trenutaka čovječanstva, a broj sukoba u svijetu na nivou srednjega vijeka.
Pokazao je, hiljaditi put do sada, da sa njim dogovori ne važe. Danas jedno, śutra drugo, sa jednim jedno, sa drugim drugo, iza leđa deseta priča, i eto ti ugovora. Potpiši ili ostavi. Kako Porfirije, Joanikije i klapa reču. I koliko zahvate, a mogu masu. Viđeli smo to po ovome vraćanju Crne Gore u period prije svetog knjaza Danila u samo godinu dana.
Crkva Srbije može u Crnoj Gori postojati i djelovati jedino ako je država Crna Gora priznaje
Jer, pomirenje kako ga on i njemu naklonjeni zamišljaju, veoma je ''lak proces''. Samo treba da nema Crnogoraca. Ili, eventualno, da budu poslušni. Abazović koristi termin ''neutralni''. Iskreno, svaki onaj koji ostane neutralan na pljačku i izdaju države ništa je bez politička fukara, nesoj i beskičmenjak.
Nažalost, ima ih. Vazda ih je bilo. Srećom malo, pa zbog toga i ne prolazi tako lako ovaj mračni plan sastavljan po holovima Beogradske patrijaršije i sobama manastira Ždrebanika (Ždrebanik a ne ŽdrebaOnik, ovo drugo je jedan od produkata ispiranja mozga Crnogorcima od strane baš ove organizacije sa kojom treba da se ''mirimo'').
''Ako nema saradnje vrijeme je da se pozdravljamo''. E, Božija ti vjera, ova ti je sveta, Abazoviću!
Ako saradnja znači pristanak na izdaju, pozdravljanje je najmanje što se može i smije uraditi. Mada, kad je izdaja u pitanju, tu se ne pozdravlja, no se ode bez pozdrava.
Kako vrijeme više odmiče, dogovori krše, radi iza leđa, spletkari, grade bolnice po Beogradu i tome slično, sve mi se više čini - kuđ ta sreća da se nismo ni sastavljali.
No preguralo se i gore. Bilo što potpisano protiv Crne Gore može samo poslužiti kao toalet papir. ¡No pasarán!
