Kroz glib se ne prolazi kao kroz apoteku

25.09.

17:54h

Volim kad zakiši. Da se čuje.

I kad juga ima.

I talasa koji se u naletima bijesno opruže po pijesku Male plaže.

Tada volim da mi davno minulu bekrijsku dušu prekrije glas Safeta Isovića, dok pjeva - slavuj, ptica mala.

Znam, reći ćete da trenutku priliči Oliveru, šibenskoj klapi, napolitanskoj muzici.

Vjerovatno je tako.

Kako izbaciti 40 godina harmonike, Kseniju i Safeta.

Nema toga juga, fortunala, koji bi iz duše iskamčio stečene nagone.

I onda mi jatak, u svom tom pinješkom, vizuelnom i svakom drugom "vatrometu" pošalje saopštenje demokratića.

Punog tigrića.

I moli da ićima odgovorim. 

A, jadan, ne bio. Znaš me cijeli život.

Šta bih ja otpisivao.

I inače, ličim li ti za otpisivanje leptirićima, fazančićima.

Konjićima.

Zar desnicu da brukam, ne vidjeći razloga.

Ja otpisujem konkretnima.

Ma ko bili.

Ako igram prljavo, i sam ću se umazati.

Kroz glib se ne prolazi kao kroz apoteku.

Tiho je prekinuo razgovor, saslušavši me do kraja.

Ja sam odmah pojačao Safeta.