
25.09.
17:54h
Volim kad zakiši. Da se čuje.
I kad juga ima.
I talasa koji se u naletima bijesno opruže po pijesku Male plaže.
Tada volim da mi davno minulu bekrijsku dušu prekrije glas Safeta Isovića, dok pjeva - slavuj, ptica mala.
Znam, reći ćete da trenutku priliči Oliveru, šibenskoj klapi, napolitanskoj muzici.
Vjerovatno je tako.
Kako izbaciti 40 godina harmonike, Kseniju i Safeta.
Nema toga juga, fortunala, koji bi iz duše iskamčio stečene nagone.
I onda mi jatak, u svom tom pinješkom, vizuelnom i svakom drugom "vatrometu" pošalje saopštenje demokratića.
Punog tigrića.
I moli da ićima odgovorim.
A, jadan, ne bio. Znaš me cijeli život.
Šta bih ja otpisivao.
I inače, ličim li ti za otpisivanje leptirićima, fazančićima.
Konjićima.
Zar desnicu da brukam, ne vidjeći razloga.
Ja otpisujem konkretnima.
Ma ko bili.
Ako igram prljavo, i sam ću se umazati.
Kroz glib se ne prolazi kao kroz apoteku.
Tiho je prekinuo razgovor, saslušavši me do kraja.
Ja sam odmah pojačao Safeta.
Komentari (4)
Glib se "glibu" raduje!
Kambodzanski Crveni Kmeri sa maramama bi pozavideli ovim CG Crkvenim Kmerima sa kravatama.
"Kroz glib se ne prolazi kao kroz apoteku." Bravo!
Sjajno. Prezreti one koji su za prezir. Čemu diskusija s njima?