25.09.
17:54h
Volim kad zakiši. Da se čuje.
I kad juga ima.
I talasa koji se u naletima bijesno opruže po pijesku Male plaže.
Tada volim da mi davno minulu bekrijsku dušu prekrije glas Safeta Isovića, dok pjeva - slavuj, ptica mala.
Znam, reći ćete da trenutku priliči Oliveru, šibenskoj klapi, napolitanskoj muzici.
Vjerovatno je tako.
Kako izbaciti 40 godina harmonike, Kseniju i Safeta.
Nema toga juga, fortunala, koji bi iz duše iskamčio stečene nagone.
I onda mi jatak, u svom tom pinješkom, vizuelnom i svakom drugom "vatrometu" pošalje saopštenje demokratića.
Punog tigrića.
I moli da ićima odgovorim.
A, jadan, ne bio. Znaš me cijeli život.
Šta bih ja otpisivao.
I inače, ličim li ti za otpisivanje leptirićima, fazančićima.
Konjićima.
Zar desnicu da brukam, ne vidjeći razloga.
Ja otpisujem konkretnima.
Ma ko bili.
Ako igram prljavo, i sam ću se umazati.
Kroz glib se ne prolazi kao kroz apoteku.
Tiho je prekinuo razgovor, saslušavši me do kraja.
Ja sam odmah pojačao Safeta.
