Obale španske enklave Seuta i sjevernog Maroka posljednjih dana postale su poprište jedne od najvećih migrantskih tragedija u regionu.
Desetine tijela pronađene su na obali, dok je Sredozemno more ponovo potvrdilo svoju surovu reputaciju groblja za one koji u potrazi za boljim životom rizikuju sve.
Prvi alarm oglasio se 27. jula, kada su vlasti Seute prijavile nagli porast dolazaka migranata. Tada je više od hiljadu ljudi stiglo do španske teritorije na improvizovanim splavovima ili plivajući satima preko mora. Mnogi nijesu uspjeli da prežive opasno putovanje.
Situacija je kulminirala 30. jula, kada je više od 60.000 ljudi prešlo granicu između Maroka i Seute. Zahvaljujući osjeci, stijene na graničnom lukobranu postale su prohodne, pa su hiljade ljudi pokušale da se domognu španske teritorije, uključujući i one koji nisu znali da plivaju.
Svjedoci opisuju scene potpunog haosa. Ljudi su se hvatali jedni za druge pokušavajući da pređu preko stijena, ali su mnogi padali u more i nestajali pod vodom.
„Jedan bi se uhvatio za stijenu, drugi za njega, treći za drugog, a onda bi svi zajedno tonuli. Silazili smo u vodu da spasimo one koji više nisu imali snage da izađu“, ispričao je jedan zvaničnik koji je želio da ostane anoniman.
Vlasti Seute pripremile su rashladne komore kapaciteta do 200 tijela, dok su se turisti već narednih dana vratili na gradske plaže, stvarajući upečatljiv kontrast između svakodnevnog života i tragedije koja se odvijala svega nekoliko metara dalje.
Prvi migranti počeli su da pristižu u ranim jutarnjim časovima, noseći peraja, improvizovane plutače i rančeve natopljene morskom vodom. Policija ih je prihvatala, evidentirala i upućivala ka prihvatnom centru, ali je broj pristiglih ubrzo premašio sve kapacitete.
Prihvatni centar CETI, predviđen za oko 520 ljudi, već je bio popunjen, a u jednom trenutku u njemu je boravilo gotovo 900 migranata. Iz školskih učionica su uklonjeni stolovi i stolice kako bi bilo mjesta za dodatne krevete, dok su ispred centra hiljade ljudi čekale pomoć.
Među njima bila je žena iz marokanskog Laraša u šestom mjesecu trudnoće. Ona je bila sa trogodišnjim sinom koji ima ozbiljne zdravstvene probleme. Njihov otac, Mohamed Mebdžud, ostao je ispred centra bez ikakvih informacija o porodici.
„Četiri sata smo proveli u vodi. Samo želim da znam da li će moj sin dobiti ljekove“, rekao je vidno uznemireni otac.
Tokom nekoliko dana gotovo svi državni sistemi našli su se pred kolapsom. Policija nije uspijevala da obradi pristigle migrante, Crveni krst radio je bez prestanka, a vojska je angažovana tek kada je situacija izmakla kontroli.
Stanovnici Seute zatvarali su prodavnice i ostajali u svojim domovima. Grad je praktično stao, dok su desetine hiljada ljudi bile zarobljene između plaža, brda i zatvorenih granica.
Već narednog jutra započeo je organizovani povratak velikog broja migranata u Maroko. Marokanske snage bezbjednosti koristile su vodene topove i suzavac kako bi spriječile nove pokušaje prelaska granice, dok su lokalni mediji granični lukobran prozvali „lukobranom smrti“.
2
Kriza je ubrzo dobila i diplomatsku dimenziju.
Španski premijer Pedro Sančez doputovao je u Seutu vojnim helikopterom i ocijenio da je reč o narušavanju teritorijalnog integriteta Španije, istovremeno naglašavajući važnost saradnje sa Marokom.
Dok političari raspravljaju o uzrocima krize, većina migranata kaže da ih geopolitika ne zanima. Mnogi nijesu ni znali kakva pravila važe pri ulasku u Španiju – jednostavno su vidjeli otvoren prolaz i krenuli ka Evropi.
Pored Marokanaca, među pristiglima su bili i državljani Sudana, Tunisa, Jemena, Alžira i Senegala, koji su prethodno mjesecima čekali priliku za prelazak granice.
Posebno potresna bila je priča mladog Mehdija, koji je teško povrijedio nogu pokušavajući da se popne preko graničnih stena.
„Telefon mi je ostao u moru. Ne mogu ni da javim majci da sam živ“, rekao je dok je ležao na crvenom ćebetu ispred prihvatnog centra.
Kako se situacija postepeno smirivala, uslijedio je najteži dio tragedije. U mrtvačnici nekadašnje vojne bolnice nizala su se tijela umotana u bijela platna, čekajući identifikaciju i obdukciju. Među poginulima je mnogo tinejdžera i mladih ljudi čiji su snovi prekinuti u vodama Sredozemnog mora.
