Pamtimo ih po dva napeta kruga, na čijem je kraju Milo Đukanović osvojio više glasova od Momira Bulatovića, po prilično tenzičnim danima, po TV debatama u kojima je bilo baš svega, no – moglo je biti i još zanimljivije. Samo da je kandidat bio – Boro Miranović.
Teško je da postoji neko ko je krajem osamdesetih i tokom devedesetih živio u Titogradu, a potom i Podgorici, a da mu u sjećanjima i dalje nije čuveni 'kralj Crne Gore', bodibilder i, u suštini, prvi politički performer u našoj državi.
Godinama unazad, Miranović je najavio kandidaturu, a predao je 1997. godine. Preciznije, bio je kandidat grupe građana „Mi znamo kako – Crna Gora ka' Monako“.
No, njegovo se ime nije pojavilo na glasačkom listiću, zahvaljujući odluci ondašnje Republičke izborne komisije, koja je donijeta upravo na ovaj datum. Zapravo, prvobitno je Miranovićeva kandidatura odbijena ranije, nakon čega se žalio, a potom je 20. septembra RIK i definitivno 'prelomila'.
Miranović je u propisanom roku RIK-u predao više od 2.500 potpisa podrške. Međutim, kako je stajalo u obrazloženju te institucije – tom prilikom došlo je do povrede pravila.
Naime, arhivska dokumenta iz tog perioda govore kako je RIK utvrdio da je oko 700 građana potpisalo Miranovićevu kandidaturu više puta.
Tih dana je nesuđeni podgorički kandidat organizovao i manji protest protiv odluke RIK-a na tadašnjem trgu Ivana Milutinovića.
6Miranović, koji je devedesetih bio pobornik ideje nezavisne Crne Gore, u to je doba iznosio neke od ideja koje su djelovale utopistički, a koje će do danas zapravo biti realizovane – jedna od njih bila je žičara sa crnogorskih planina do mora.
Pored toga, zalagao se i za Vojsku Crne Gore koja bi bila profesionalna. I to se dogodilo. Doduše, nije onaj dio o „armiji komandosa, a la Rambo“ kako je Miranović zamišljao crnogorsku vojsku.
U Miranovićevoj 'agendi' bila je i gradnja piste za Formulu jedan na Ćemovskom polju, Diznilend na obali Cijevne, pri čemu se zalagao za privatizaciju fabrika i državnih preduzeća.
Nedugo zatim, Boro Miranović preselio je u Sjedinjene Američke Države, gdje i danas živi. Tamo je prvobitno trebalo da snimi film „Last king of Duklja”, no umjesto toga, pored bodi-bildinga, počeo je, između ostalog, da se bavi slikanjem i vajanjem.
O Miranovićevoj kandidaturi 1997. godine ostao je i dragocjen video zapis našeg proslavljenog reditelja Momira Matovića, koji možete pogledati u nastavku.
