Nedjelja veče bila je prilika da se, prije svega, međunarodna javnost uvjeri u karakter Vučićevog režima. Mehanizam ucjena, pritiska i zloupotreba javnih i tajnih resursa doveo je do, u suštini očekivanog, trijumfa njegovog SNS.
Apsolutna vlast na državnom i izvjesna koalicija na nivou Beograda, pokazala je sposobnost autoritarnog režima da simulira izborni dan i zaobiđe sve kontrolne instrumente. Neočekivano, odnosno teško zamislivo, je upravo koordinisanost i obim izbornih zloupotreba - pljačke. Sabirni izborni centri zapravo su vrh ledenog brijega, vidljivi dio sistema čiji je jedini zadatak ubijanje izborne volje građana Srbije. Ostali elementi jednako morbidni pripremani su mjesecima u stilu sicilijanske mafije - omerta.
Opseg cijele operacije je toliki da ga nisu mogli odćutati ni poslovično nezainteresovani predstavnici međunarodne zajednice. Odjednom kostur je iskočio iz ormara i svi su se mogli uvjeriti u karakter Vučićevog režima. Braniti neodbranjivo ostali su da rade isključivo medijski vatrogasci režima i lobisti poput Grenela.
21Međutim, ovi izbori, kad god se formalizuju, imaju dalekosežne posljedice i mogu suštinski uticati na budućnost Zapadnog Balkana. Na površini izgleda da je Vučić konsolidovao vlast povrativši apsolutnu vlast ali i neutrališući potencijalnu prijetnju sa desnog centra.
Istovremeno, opskurni poput Nestorovića stvaraće privid pluralizma, a opoziciju stavlja pred riskantni izbor daljeg djelovanja.
Prihvatanjem rezultata opozicija bi legitimizovala sve pomenute radnje i postala direktni saučesnik udruženog izbornog zločinačkog poduhvata, dok i dalje nemaju političku kondiciju za složenije vaninstitucionlno djelovanje. Uprkos tim, po režim naizgled povoljnim okolnostima, realnost održivosti ovog tipa autoritarnog režima je sasvim drugačija.
Na unutrašnjem planu rastuće nezadovoljstvo nije moguće kontrolisati. Čak i ako trenutni protestima ne urode plodom, energija frustracije izbornom krađom politički iskaz mora naći u drugim formama. Sve to ispod površine stvara mogućnost za tektonske poremećaje u srpskom društvu. Medijska kontrola i dalje pokazuje vitalnost, ali rast i popularnost alternativnih medija neminovno šire opozicionu bazu.
Paralelno dinamici unutrašnjih prilika, jasno je da su trenutne kritike međunarodne zajednice temporalne - u funkciji pripreme terena za buduće aktivnosti. Ovakav izborni rezultat stvara sve preduslove da Vučić isporuči obećano tj. prihvaćeno. Ključni segment je sprovođenje Ohridskog sporazuma, ali i nastavak dijaloga koji ima predefinisan cilj (Poglavlje 35).
Opasnost leži u spremnosti i jednakoj kapacitetnosti samog režima da konflikat izveze u region. Kako god se situacija bude razvijala biće ovo posljednji izbori koje je moguće supstituisati izbornim inženjeringom.
Zbog toga su ovi izbori zapravo završetak početne etape u krahu Vučićevog režima.
