Lista predvođena Srpskom naprednom strankom (SNS) predsjednika države Aleksandra Vučića osvojila je gotovo 50 odsto glasova na izborima u Srbiji održanim u nedjelju.
Iako su ovim rezultatom obezbijedili više od polovine mjesta u srpskom parlamentu, novinar iz Beograda, Tomislav Marković, smatra da će SNS najvjerovatnije formirati koaliciju sa tradicionalnim partnerima Socijalističkom partijom Srbije (SPS) Ivice Dačića i Jedinstvenom Srbijom (JS) Dragana Markovića Palme.
„Takav scenario viđali smo i ranije kad su naprednjaci imali natpolovičnu većinu poslanika u parlamentu. Pragmatičnije je držati SPS i JS uz sebe, nego da im budu opozicija. Samo što će ovog puta manji partneri imati pravo na manji dio kolača, zbog lošijih izbornih rezultata“, ocijenio je Marković u razgovoru za Portal Analitika.
Dačić neće otići u penziju - zašto bi to radio
Nakon skromnog rezulata i osvojenih manje od sedam odsto glasova, lider SPS-a Ivica Dačić najavio je povlačenje sa čela stranke. Ipak, Marković podsjeća da je ubrzo nakon te izjave Dačić objavio fotografiju na kojoj pozira sa Arnoldom Švarcenegerom, uz terminatorsku poruku “I’ll be back!”
4„Pa kad se prije vraćaš kad još nijesi ni otišao? Ne vjerujem da će Dačić otići u penziju, a i zašto bi to radio. Davanje ostavke zbog lošeg izbornog rezultata nije baš naša tradicija, teško da socijalisti to očekuju od svog lidera“, ocijenio je Marković.
Čudi da Nestorović nije postigao i bolji rezultat
Takođe, sagovornik Analitike mišljenja je da će lista doktora Branimira Nestorovića, ukoliko uđe u koaliciju sa SNS-om i SPS-om u Beogradu, moguće biti i dio vladajuće koalicije na državnom nivou.
„Nestorović je postao medijska zvijezda u vrijeme korone. Na početku epidemije proslavio se izjavom da je kovid najsmješniji virus u istoriji koji postoji samo na Fejsbuku, pa je savjetovao ženama da idu u šoping u Milano. Nakon toga se šetkao po svim mogućim televizijama, propagirajući sve moguće konspirološke teorije, pričajući o vanzemaljcima, putovanju kroz vrijeme, nestalim brodovima koji se iznenada pojavljuju nakon 60 godina i sličnim paranormalnim stvarima“, podsjeća Marković.
Ističe da teorije zavjere imaju ogromnu publiku i uživaju veliku popularnost, te napominje da je nacionalistička ideologija koja u Srbiji dominira već decenijama sama po sebi jedna velika teorija zavjere.
„Takav način posmatranja svijeta nailazi na plodno tle, jer sa pojedinca skida odgovornost za sopstveni život, društvo i državu u kojima živi. Otuda ne čudi ni popularnost Branimira Nestorovića, kao ni njegov izborni rezultat, do toga je došlo upravo zbog prijemčivosti te mentalne papazjanije koju on propovijeda. Zapravo, čudi me da nije postigao i bolji rezultat“, naveo je Marković.
Osvrnuo se i ne izuzetan rezultat Nestorovićeve liste u Beogradu, gdje je osvojio dva procentna boda više nego na državnom nivou.
„Što se tiče Beograda, pogledajte koliko roditelja u glavnom gradu odbija da vakciniše djecu protiv boginja, pa će vam sve biti mnogo jasnije“, ukazuje Marković.
Opoziciji hronično ne nedostaje politička vizija
Vodeća opoziciona lista „Srbija protiv nasilja“ (SPN) iznikla je iz masovnih protesta koji su se održavali sredinom godine kao reakcija na dva masakra koji su se dogodili u Beogradu u razmaku manjem od 48 sati. Uprkos brojnosti ljudi na protestima, na izborima je koalicija okupljena oko liste SNP osvojila manje od četvrtine glasova.
Marković napominje da su protesti bili masovni do trenutka kad je postala neophodna njihova politička artikulacija.
„To je posao političkih stranaka, opozicionih lidera, oni taj posao nijesu uradili, pa je protest počeo da se osipa. Lideri Srbije protiv nasilja i nezavisni mediji stvarali su nerealna očekivanja, očigledno nije bilo adekvatnog rada na terenu, niti ozbiljnije kampanje. Bojim se da tu hronično nedostaje politička vizija, ideja kuda treba voditi Srbiju, iskrena i istinska proevropska i prozapadna politika, jasnije razlikovanje od vladajuće garniture“, ocijenjuje Marković.
Ne može jedina politika da bude - smijenićemo Vučića
Ne može, kako naglašava, jedina politika opozicije da bude – smijenićemo Vučića.
„To se podrazumijeva, zato valjda političke partije i izlaze na izbore da bi pobijedile protivnike, ali i da bi ponudile drugačiju politiku. Kad je rušen režim Slobodana Miloševića, stavovi opozicije bili su mnogo jasnije artikulisani. Bila je očigledna radikalna razlika između vlasti i opozicije, izolacionizma i evropskog puta“, podsjeća Marković.
Današnja proevropska opozicija u Srbiji, prema njegovim riječima, djeluje pomalo neozbiljno.
„Jesu uslovi u kojima djeluju strašni, usljed konstantne naprednjačke kampanje protiv opozicije, jezivih napada, medijskih harangi, ali nije baš sve ni do autoritarne atmosfere. Sjetimo se kakvi su uslovi bili devedesetih za opoziciono djelovanje. Zoran Đinđić morao je da biježi u Crnu Goru da bi sačuvao glavu na ramenima, režim je ubio Ivana Stambolića i bacio ga u jamu s krečom, da ne nabrajam dalje“, navodi Marković.
Izbori u Beogradu ne odražavaju volju birača
Za razliku od državnog nivoa, lista SPN ostvarila je značajan rezultat na lokalnim izborima u Beogradu osvojivši gotovo isti broj glasova kao i SNS. Oni su optužili vlast da je glasovima ljudi van Srbije promijenila izbornu volju građana, zbog čega su u ponedjeljak organizovali protest ispred zgrade Republičke izborne komisije (RIK) tražeći ponavljanje izbora u Beogradu.
Članovi koalicije Marinika Tepić i Miroslav Aleksićem započeli su i štrajk glađu u zgradi RIK-a dok njihove zahtjevi ne budu ispunjeni.
„Malo su zakasnili sa pozivom na proteste, trebalo je odmah reagovati, čim su vidjeli izborne neregularnosti, pogotovo taj uvoz glasača u Štark areni na Novom Beogradu. Vidjećemo kako će se protesti odvijati. Izbori u Beogradu svakako ne odražavaju volju birača, bilo je previše neregularnosti da bi tako olako preko toga moglo da se pređe“, ističe Marković.
Naglašava da bi ponavljanje izbora bilo neophodno kako bi se zaštitila volja birača i da bi izbori postali regularni.
„Svako ko ima prebivalište u Srbiji ima i pravo glasa, po zakonu. Međutim, pitanje je kako je dobio prebivalište ako zapravo nema nikakve veze sa Srbijom, ako nikad nije bio u Beogradu. Zapravo se tu krije namještaljka. Pretpostavljam da bi pravni stručnjaci mogli da pronađu mehanizam za sprečavanje takvih manipualcija. A onda bi mogli da ih primjene i u obrnutom smjeru, kad se slični modeli realizuju u Crnoj Gori ili BiH“, napominje Marković.
Možda se sad i opozicija opameti
Našeg sagovornika pitali smo i zašto opoziciji u Srbiji smeta da im o sudbini odlučuju ljudi koji nijesu njihovi sugrađani, kada ne vide ništa problematično da stranci odlučuju u BiH i Crnoj Gori.
„Pa zato što se i u Srpskom svetu zna neki red: mi vama treba da određujemo sudbinu, kao nekoj vrsti kolonija, a ne vi nama. Inače, sam princip se ne dovodi u pitanje. Na kraju, ljudi iz Republike Srpske glasaju u Srbiji u skladu sa sporazumom koji je donijet u vrijeme Vojislava Koštunice i Borisa Tadića“, podsjeća Marković.
Opoziciji, kako je kazao, takav princip smeta samo kad se pretvori u bumerang pa im se olupa o glavu.
„Kad su dobronamjerni ljudi, uključujući i moju malenkost, upozoravali kuda vode “bitke za Nikšić” kleronacionalističke litije, masovne medijske kampanje protiv Crne Gore – proglašavali su nas izdajnicima, plaćenicima i autošovinistima. Sad, kad je mečka Srpskog sveta zaigrala i pred njihovom kućom, kad je postalo očigledno da je pogubna ideja o jedinstvenom duhovnom i kulturnom prostoru, specijalnim vezama sa našim narodom u susjednim državama, kad je postalo jasno da je naš osnovni problem što Srbija ne može da se pomiri sa sopstvenim granicama – možda se i opozicija opameti“, ukazuje Marković.
Smatra i da su za to male su šanse, ali, kaže, ko zna...
„Možda ipak razum prevagne nad ideologijom, mada ne vjerujem da će ići tako daleko. Previše je to zahtjevno za njih, morali bi da mijenjaju cio pogled na svijet zasnovan na opštim mjestima mekog nacionalizma“, ocjenjuje Marković.
Podržavati saveznike zakletog neprijatelja - politički idiotizam
Slavlju u štabu SNS-a, pored predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, prisustvovao je i šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić. Uprkos tome, opozicija u Srbiji podržava vlast u Crnoj Gori koja gaji vrlo bliske veze sa zvaničnim Beogradom.
„Zna opozicija i od ranije da su Milan Knežević i Andrija Mandić bliski saradnici Aleksandra Vučića, da ne kažem vazali. To saznanje nije im ni do sada smetalo da budu na strani onih koji su Vučićevi poslušnici. Prisjetimo se da je opozicija zdušno pomogla Vučićevim litijašima da dođu na vlast, da je podržavala svakog u Crnoj Gori ko je bio spreman da sopstvenu zemlju bagateliše zarad ličnih interesa i odanosti Beogradu“, napominje Marković.
Poručuje da je podržavati saveznike svog političkog protivnika i zakletog neprijatelja – posebna vrsta političkog idiotizma.
„Još su pri tome ubijeđivali sebe da su Vučić i Đukanović saveznici, da valjda Vučić ruši Đukanovića u dogovoru sa potonjim. Nijesam siguran da za tu boljku ima lijeka. Mislim da ne treba od sadašnje srpske opozicije očekivati neko suvislo pozicionaranje u spoljnoj politici. Nijesam siguran da oni razumiju procese van našeg dvorišta, niti da imaju snage da zauzmu ozbiljan kurs koji bi Srbiju locirao u vremenu sadašnjem i prostoru današnjeg regiona, Evrope i svijeta. Što ne znači da bi susjedima bilo isto kad bi opozicija došla na vlast. Svima bi bilo lakše bez Vučića i naprednjaka, i vama i nama“, zaključuje Marković.
