Jasno kao dlan, jednom demagoško-provincijalnom popularizmu došao je kraj.
Apostolski eksperiment radikalno svetosavskog etnocentrizma duboko se survao u bezdan srednjovjekovne tmine tako da iz potpaljuba nijeste mogli da dođete gore na palubu.
Niko doskorašnjem prvom apostolu ništa ne počitava, jednostavno i argumentovano na demokratskom kontrolnom sasuštanju proglašen je personom non gratis, tako da mu u raspletu nužne zakonitosti političkih procesa neće biti više moguće da prikrivi tamo na vrata vlasti koja za sobom zatvara naneodgovoran i nedostojan način.
Neće za njim zaplakati ni diplomatski hor ni Slotenberg, znajući u već viđenom političkom smislu da je gubitak svakog čovjeka nadoknadiv.
Prvom "oslobodilačkom" apostolu vjera nije pomogla da pomjeri brda, da bi vidio šta se iza njih valja i šta iza njih ne valja. Tek, sve što je kao radio i tamjanom kadio, ne valja, nije to politička proskula, a ako jeste on će u suprotnom, argumentom i državničkim dostojanstvom, išćerati sve na čistunac da mu niko ne bi držao predike ili možda insunirao nešto.
Eto tako, karkurator, "moj narode", kaže: Da se nijesmo zadužili to bi bio poraz finansijskog kolapsa.
No, možda će sve ovo opjevati gusle epskih razmjera ili možda čak neki operski sofran.
Putuj, apostole...
