Društvo

STAV

Kožni mantili i svetosavske starlete

Jedan dio pametnijih ukapirao je da se pretjerano zanio. Primirili su se jer znaju što nam donose naredni dani. Češljaju se profili, skroluje se unazad, brišu se euforični statusi, pegla se period između 30. avgusta do danas. Ne bi me čudilo da baš neki od njih sjutra izdaju saopštenje podrške FCJK

Kožni mantili i svetosavske starlete Foto: Pobjeda/D.Malidžan
Danilo Marunović
Danilo MarunovićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Ovo je, kaže, Crna Gora na koju ćete morati da se naviknete! Sjećate li se kako su nam prijetili nakon izbora raznorazni pseudo bastaduri, aktivisti, borci za prava (grantove), analitičari, lažni proroci itd? 

Kako su usplahireni, na talasu onog slavlja u izbornoj noći, sa mrtvačkim glavama na zastavama tuđih i bivših država, osilili odjednom, a? Pa im je u euforiji izlijetalo iz usta, statusa i tvitova, sve ono što se krilo ispod maski euroatlantskih vojnika, koje su uspješno nosili gradeći karijere i socijalni status. 

Ispalo je na kraju da su prozapadni „komandosi“ u Crnoj Gori - lažni svetosavski kriptiti. Na televiziji, u saopštenjima i u projektima, bavili su se temama ljudskih prava, ratnih zločina i korupcije, a privatno su držali fige Mladiću i Karadžiću u njihovim haškim borbama. Oni kad kažu da ćemo se morati navići na novu Crnu Goru, misle zapravo na sebe i na to kako neće više morati da se skrivaju u svojim vonjavim ideološkim kriptama srednjevjekovnih svjetonazora. 

I dalje mi odzvanja taj prijeteći ton sa malograđanskom atmosferom odmazde i revanšizma, dok mi se pred očima smjenjuju lica svih onih koji su kao pokvarene igračke - papagaji, ludački ponavljali tu rečenicu. Da slučajno koga ne zaboravim kada sjutra OPET uskoče u stare kostime briselskih uvlakača za grantove, dok budu pisali ciljeve, target grupe i održivost projekta na temu-vjerski fanatizam i prava žena (na primjer). 

Koji su to mogući „uglovi gledanja na stvari“ kada je u pitanju progon studenata i profesora FCJK?

Jedan dio onih pametnijih je, ima evo već koji mjesec, ukapirao da se pretjerano zanio. Primirili su se jer znaju što nam donose naredni dani. Vidim češljaju se profili, skroluje se dugo dugo unazad, brišu se euforični statusi, pegla se period između 30. avgusta do danas. Ne bi me čudilo da baš neki od njih sjutra izdaju saopštenje podrške FCJK, zbog „grubog kršenja autonomije fakulteta i povrede digniteta akademske zajednice“. 

Zamislite sve te silne tribine, fokus grupe, seminare, panel diskusije o ratnim zločinima, položaju žena u patrijarhalnom društvu, suočavanju sa prošlošću, a onda ni jedne riječi o tome kada vjernici inspirisani energijom „veličanstvenih litija“ odu na „after“ i pjevaju četničke pjesme o uplakanim bulama!? 

Ma ne, nego je protest Cetinjana zbog čiste provokacije ličnih nacionalnih i vjerskih osjećanja, pazite ovo - POVREDA PRAVA NA SLOBODU VJEROSIPOVIJESTI!? To vam je ugao gledanja na stvari? A, nemojte!

Koji su to mogući „uglovi gledanja na stvari“ kada je u pitanju progon studenata i profesora Fakulteta za crnogorski jezik i književnost? Koja su to opravdanja za odsustvo reakcija, saopštenja, pružanja podrške njihovoj borbi, koja bi u svakoj zdravoj društvenoj atmosferi bila zajednička bitka, svih građana, za status slobode? Zapravo, zdrava društvena atmosfera isključuje mogućnost da nadležno ministarstvo proganja svoj fakultet, već bi u svakoj priči MORALI biti dio istog saveza!

Kreirani narativ koji nam je okupirao pažnju posljednjih dana, u kome profesori sa studentima brane svoj fakultet od diskriminacije, sabotaže i progona, sam po sebi je takav da nezavisno od toga gdje se dešava i ko su akteri, simpatije i podrška javnosti uvijek idu na stranu fakulteta. 

Nema tog PR eksperta, manevra i propagande, koja će mlade ljude sa transparentima u rukama, životnim optimizmom, antifašizmom u očima, harizmom studentskog bunta i pištaljkama u ustima, smjestiti u položaj „agresora“ na državu. 

Svjetski univerziteti su u okviru borbe za svoja prava i uslove studiranja znali biti okupirani od strane studenata, cijeli kompleksi univerzitetskih zgrada zauzeti i blokirani. Sjećam se Middlesex univerziteta, na kom je šezdesetosmaški martir, legendarni Tarik Ali, u jednoj takvoj situaciji držao zapaljivi govor podrške, a svjetski mediji se nastanili okolo u višenedjeljnoj podršci studentima.

Takve su atmosfere na fakultetima znale da rezultiraju pravim revolucijama, a fakulteti su oduvijek adrese sa kojih se širi luča pobune. Ministarstvo se ovim sukobom sa fakultetom našlo u unaprijed izgubljenoj borbi, jer postoji neka kosmička pravda, karma koja uvijek daje prednost studentima i profesorima. 

Ispalo je na kraju da su prozapadni „komandosi“ u Crnoj Gori - lažni svetosavski kriptiti

Osim kosmičke pravde, na strani cetinjskog fakulteta je i zakon! Ljudima jednostavno nije isplaćeno ono što im se duguje, a u okviru konstantnog maltretiranja, ukinuta im je i zaštitarska služba. Kada se, uz sve to, cijela situacija oboji žestoko suprotstavljenim ideološkim pozicijama fakulteta i ministarstva, dobijamo prvoklasnu, romantičnu borbu za pravdu koja se, da stvar do kraja bude upakovana u bajku, dešava na Cetinju - gradu koji je za takve borbe rezervisan.

Dakle, na očiglednu nepravdu prema jednom fakultetu koji danas nije bio u koroti za Kosovom, već u radosti borbe za ono u što vjeruju, kripto demokrate ćute! Zanimljivo je da imaju komentar na sve osim na to, zar ne? Izgleda da ćemo ipak mi njih morati da navikavamo na Crnu Goru, ne neku novu, nego onakvu kakva je oduvijek bila - slobodarska i herojska!

Ministarstvo će morati da izađe u susret svim zahtjevima profesora i studenata. I to odmah, inače će i dalje tonuti u blato sopstvenih autogolova. Ukoliko žele da nastave sa napadima na ekipu briljantnih mladih intelektualaca koji predaju na fakultetu i koji svojim djelovanjem kreiraju novu klasu crnogorske intelektualne elite, moraće na njih da šalju mnogo veće igrače od Gorana Danilovića i Dragana Koprivice. Ni sve „zavrnute slavine“, gestapovski kožni mantili, ni svi suzavci, šok bombe i svetosavske starlete, nisu ni blizu dovoljni da ugase ono što su nama pradjedovi ostavili na čuvanje. Jezik kojim pričamo, na primjer, a onda i neke druge stvari na koje će morati da se naviknu, ipak. 


Portal Analitika