Balšići su crnogorska srednjevjekovna dinastija, druga po redu, koja je vladala Zetom od 1360. do 1421. godine. U nemirnim istorijskim vremenima, tokom druge polovine 14. vijeka i početnih decenija 15. vijeka, na ostrvima (goricama) Skadarskog jezera: Starčevu, Beškoj i Moračniku - Balšići podižu svoje grobne crkve. Te crkve i njihovo nasljeđe su danas uveliko kontaminirane nelegalnim radovima neimara SPC na crnogorskoj kulturnoj baštini.
MORAČNIK
Počevši od devedesetih godina prošlog vijeka, MCP SPC danas na Skadarskom jezeru završava davno počete radove, ali i otvara nove. Naravno, bez odobrenja i kontrole stručnih službi zaštite kulturnih dobara. Takva sudbina nije mimoišla ni Manastir Moračnik.
Osnivanje Manastira Moračnik vezuje se za početak 15. vijeka, a njegova izgradnja se pripisuje Balši III. U istorijskim izvorima prvi put se pominje 1417. u jednoj povelji Balše III.
Manastir Moračnik, sa crkvom posvećenoj Bogorodici Trojeručici, nalazi se na kraju istoimenog ostrva na Skadarskom jezeru, u njegovom jugoistočnom dijelu. Zahvat zaštićene okoline definisan je granicama ostrva Moračnik. Manastir se sastoji od Crkve, zgrade konaka i četvorospratne kule.
Kompleks manastira Moračnik sastoji se od crkve posvećene Sv. Bogorodici, ostataka priprate, ostataka prizidane bočne kapele, ostataka dva neidentifikovana objekta - smještena jedan južno, a drugi istočno od crkve - i konačno od moćne kule sa urušenim gornjim djelovima smještene sa jugoistočne strane. Kula je vjerovatno najstariji objekat na Moračniku.
To što se na osnovu sačuvanih zidova kule, nije moglo sa sigurnošću utvrditi njena prava visina, kao ni prvobitni izgled krova, odnosno posljednjeg sprata, nije omelo neimare SPC da na njenom mjestu sagrade “noviju” i “ljepšu” bez ikakvih dozvola, što bi rekli “na divlje”.
Pored manastirskog kompleksa, na najvišem dijelu ostrva otkriveni su ostaci još jedne manje crkve. Crkvica je locirana na omanjem kružnom platou omeđenom potpornim zidovima zidanim u suvomeđi.
Ova mala crkva se ne pominje u istorijskim izvorima ni u stručnoj literaturi, pa se o njenom patronu i vremenu podizanja ništa pouzdano ne može reći. Može se samo pretpostaviti da je podignuta ili za potrebe monaštva u vrijeme najintenzivnijeg života manastira, kada je postojeća crkva postala premala. Ili, pak, da se radi o mauzolejnoj crkvici koju je podigao neko od članova vlastelinskih porodica Balšića ili Crnojevića.
Nakon arheoloških radova 1984. godine, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture izvršio je obimne konzervatorsko – restauratorske radove u cilju očuvanja ovog kulturnog dobra.
Komisija za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine Crne Gore iz juna 2004. konstatovala je sljedeće nelegalne i nestručno izvedene radove:
- Na ulazu u manastirski kompleks formirana je kapija neprimjerenih dimenzija od poluklesanog kamena, sa loše ozidanim nadvratnim lukom.
- Na postojećim zidovima identifikovane kapije, nadzidana je nova u kamenu, polupriklesanih blokova, završena dvovodnim krovom pokrivena kanalicom. Streha "kotali" su izvedeni od tankih kamenih ploča, nad kojima je vidan betonski serklaž.
- Otvor kapije je formiran kao lučni, sa naglašenim ključnim kamenom. Sam ulaz je formiran u zidnom platnu od kamena, bez naglašenih okvira, arhitravnog oblika. Nadzidani zidovi ne prate širinu zatečenih.
- Porta je neuređena, a u jednoj polovini je razasut građevinski materijal.
- Sa sjeverozapadne strane, kompleks je omeđen ogradnim zidom u suvomeđi.
- Na crkvi su postavljeni metalni prozori i vrata, sa unutrašnjim metalnim rešetkama.
- U luneti iznad ulaznih vrata napravljena je nova freska Bogorodice Trojeručice.
- Prozori na kupoli zatvoreni su kamenom plastikom od mermera u izuzetno detaljisanom prepletu. Na isti način je formiran krst na vrhu kupole, kao i ikonostas u unutrašnjosti crkve.
Nakon 2004, takođe bez saglasnosti Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, rekonstruisana je kula zvonik, proizvoljno, uništavajući način gradnje, i ostatke krstastog svoda na posljednjem spratu.
2Tako je u skorije vrijeme dozidan i novi svod i krovni pokrivač na kuli, bez saglasnosti RZZSK/UZKD. Prozori su oivičeni bijelim mermernim pločama, koji devalviraju kulturne vrijednosti kulturnog dobra. Krovni pokrivač je rađen od lima, a na vrhu je postavljen metalni krst, novijeg datuma, bez saglasnosti RZZSK/UZKD.
Kasnije smo saznali i da je Mitropolija crnogorsko-primorska SPC počela izgradnju pristaništa za čamce i pristupne staze do Manastira Moračnik na Skadarskom jezeru kao da joj je malo bila količina betona koju je već bila „prosula“ po njemu.
Naravno, pokazalo se bez ikakve dozvole od državnih institucija koje su zadužene za staranjeo kulturnim dobrima. Betonom se zalivao prilaz i gradilo pristanište.
Možemo konstatovati da je ovaj manastirski kompleks počevši od devedesetih godina prošlog vijeka u režiji MCP SPC potpuno promijenio izvorni izgled i u velikoj mjeri izgubio svojstva po kojima je bio prepoznat kao kulturno dobro, bez ikakvih dozvola i odobrenja stručnih službi zaštite.
U tom vremenu ljudi koji su najvećim dijelom bili krivci za ovakvo stanje Manastira Moračnik počeli su govoriti da imaju dozvolu za to betoniranje crnogorke kulturne baštine, kao da im nije trebala dozvola za ova prethodna činjenja kojim su ga svjesno ili nesvjesno doveli do neprepoznavanja.
- „Imam ja papire, brate, da su mi odobrili. U Baru su nam odobrili. Odobrio nam je neko nadležan, a ne neko nenadležan. Rekli su mi đe da tražim i ja sam to dobio“, rekao je tada za Pobjedu nastojatelj Manastira Moračnik Nikolaj Bašanović povodom ovih betoniranja na skralnim spomenicima na Skadarskom jezeru.
Na stranu to što se još jednom pokazalo da dozvole nije bilo za ovako obilne građevinske radove na zaštićenom kulturnom dobru, već ono što je do sada betonirano po njima kao da se nije dešavalo na ovoj zadužbini Balše III. Za one ranije devastacije nema papira ni odobrenja.
Zbilja se može reći da sve ovo danas liči na „Čudo neviđeno“ u nastavcima, pokazujući što sve može snaći kulturna dobra na Skadarskom jezeru.
STARČEVO
Manastir Starčevo s dodatim elementima koji mu istorijski i kulturološki nijesu svojstveni danas svjedoči o neimarskoj megalomaniji SPC. Najstariji manastir zadužbina Balšića podignut je na Starčevu.
Stručnjaci su do sada nebrojeno puta skretali pažnju da cjelokupni pravni sistem Crne Gore obavezuje državu na prevashodnu odgovornost kada je u pitanju stanje kulturne baštine. Isticali su da će biti neophodno da se preko nadležnih organa i institucija preduzimaju sve neophodne mjere kao i radovi u cilju resanacije ugroženih kulturnih dobara u oblasti Skadarskog jezera, čime bi ovi izuzetno vrijedni svjedoci naše prošlosti imali i svoju budućnost.
Krajem 20. vijeka, crnogorsku kulturnu baštinu zadesio je devastatorski talas čiji je cilj, bio i ostao, da se nastavi kontinuitet prekrajanja nacionalne kulturne baštine. Posebno su u tom periodu stradali sakralni spomenici kulture, najviše oni kojima gazduje MCP Srpske pravoslavne crkve. Riječ je o kontinuitetu prekrajanja koji je zabilježen na čitavoj teritoriji Crne Gore.
Jedan od drastičnih primjera izvođenja tih radova desio se na Manastiru Starčevo u basenu Skadarskog jezera. Danas ovaj manastir u duhu novokomponovanih crkvenih neimara, koji su se “zakačili” na zakonom zaštićena crnogorska kulturna dobra, baštini novokomponovanu fresku Sv. Save i drugih Nemanjića.
Devedesetih godina prošlog vijeka na ovom manastiru, na osnovu projekta odobrenog od strane Zavoda, obavljena je rekonstrukcija dijela konaka, čime su stvoreni uslovi za život kaluđera. No, čim je sveštenik došao počelo je "preoblikovanje" manastira. Zavod za zaštitu spomenika kulture je još 1999. godine, konstatovao da se na Starčevu mimo propisa izvode građevinski zahvati:
"Sa crkve je uklonjen krovni pokrivač od kanalice i zamijenjen olovom; iz unutrašnjosti crkve uklonjen je originalni srednjovjekovni pod od cigala složenih u formi "riblje kosti" i zamijenjen je novim od rezanih kamenih ploča; ogoljeni zidovi su grubo omalterisani i po svemu sudeći u skorije vrijeme biće živopisani; manastirska porta je izgubila fizionomiju dograđivanjem kamenih terasa za potrebe bašte; izgrađeni su brojni potporni zidovi i formiran je trotoar oko rekonstruisanih konaka od sjajnih, uglačanih kamenih ploča..."
Devastacije koje su tada konstatovane nastavljene su, samo što je sada otpočeto sa preuređenjem izgleda i samog ostrva.
Kulturno-istorijske, arhitektonske i umjetničke vrijednosti Manastira, svrstavaju ga među značajnije sakralne spomenike kulture Crne Gore. Zbog arhitekture Manastirske crkve, koja zajedno sa drugim crkvama na Skadarskom jezeru iz vremena Balšića obrazuje zasebnu skupinu crkvenih spomenika u obliku trikonhosa, kao i zbog činjenice da je u srednjem vijeku bio važan prepisivački centar, čini ga jedinstvenim.
Osnivač manastira, starac Makarije, po kojem se ostrvce nazvalo Starčeva gorica bio je poznat po svom prepisivačkom radu.
Stručnjaci su iznosili mišljenje da bi cilj svih budućih radova na manastiru Starčeva Gorica morao bi da bude u službi vraćanja njegove autentičnosti, te očuvanja izvedenih konzervatorsko - restauratorskih intervencija u toku 60 i 80 i 90 - tih godina prošlog vijeka.
Iz istih razloga bili su mišljenja da treba ukloniti kasnije, proizvoljne interpretacije, koje su izmijenile njegovu suštinu i osobenosti zetske arhitekture s kraja 14. vijeka.
U svakom slučaju današnji izgled Manastira Starčevo će tražiti mjere koji će podrazumijevati restauraciju - zamjenu olovnog krovnog pokrivača, autentičnom kanalicom kao i vraćanje unutrašnjosti Crkve u projektovano i izvedeno stanje od strane RZZSK iz sredine 80-ih godina 20. vijeka, (podovi, živopis, ikonostas, mobilijar, stolarija). Zahtijevaće i uklanjanje pomoćnog objekta i ostave i svih ostalih neimarskih “dodataka” kojim je narušen izgled i važnost ovog kulturnog dobra.
Kako smo već rekli već od 1999. na manastiru Starčevo neovlašćeno se izvode građevinski zahvati koji drastično umanjuju kvalitete ovog kulturnog dobra. Ovi radovi su izvođeni bez konsultacije sa službom zaštite, bez izvršene analize objekta i bez projektne dokumentacije. Sa crkve je uklonjen krovni pokrivač od kanalice i zamijenjen olovnim, a sve fasade su ponovo fugovane malterom drugačije boje od postojeće, čime se djelimično izgubila prvobitna tekstura zidova.
Posebno drastična degradacija je izvedena u unutrašnjosti crkve, gdje je uklonjen originalni srednjevjekovni pod od cigala složenih u formi “riblje kosti” i zamijenjen novim od rezanih kamenih ploča koje samo slogom oponašaju stari. Unutrašnjost crkve su neimari SPC da bi na što vidnijem mjestu dodali (oslikali) Nemanjiće kompletno oslikali. Tako da je Manastir Starčevo izgubio naslijeđenu fizionomiju dodavanjem mnogobrojnih elemenata koji nisu imali materijalno i istorijsko utemeljenje.
I 2002. godine, Komisija koju su činili građevinski inspektor, glavni i republički vodoprivrednii inspektor i direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture su u Izvještaju o obilasku Manastira utvrdili brojne nelegalne i nestručne radove.
Nakon izvještaja Komisije, Zavod je Rješenjem br. 02-365 od 04.07.2002. godine, naložio Mitropoliji crnogorsko primorskoj da obustavi sve radove na zaštićenom kompleksu Manastira Starčevo na Skadarskom jezeru, koji se odnose na formiranje novog stepeništa sa podzidima uz zapadni zid konaka, i da u roku od 120 dana dovede kompleks u prvobitno stanje.
Da ovo Rješenje nije imalo pravne posljedice svjedoči i nalaz Komisije za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine Crne Gore, koju je 2004. formiralo Ministarstvo kulture i medija, u saradnji sa Ministarstvom zaštite životne sredine i uređenje prostora, Republičkim zavodom za zaštitu spomenika kulture Crne Gore i Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika kulture Kotor. Nalazi ove Komisije su gotovo istovjetni.
Kako su konstatovali i iz UZKD 2013. godine radovi na manastiru, takođe bez saglasnosti službe zaštite su nastavljeni, oslikan je novi freskopis, sumnjivih likovnih kvaliteta. U svakom slučaju rad je "majstora" koji se ne bi mogao smatrati tumačem živopisa 15. vijeka. Na njemu su zastupljeni Nemanjići kao i na mnogobrojnim novim freskopisima urađenim posljednjih decenija na zakonom zaštićenim crnogorskim kulturnim dobrima.
Freskopis je završen 2009, o čemu svjedoči natpis na zidu iznad zapadnih vrata naosa:
“U ime oca i sina i svetoga duha s blagoslovom njegovog prvosveštenika arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorsko – primorskog Amfilohija živopisa se ovi hram životonosnog istočnika rukom Miloša Raškog i izdivenijem monaha Grigorija od roždestva gospoda i spasa našega Isusa Hrista dg 2009”.
Stručna i laička javnost smatrala je i opominjala kako tada, tako i danas da će ove i neimarske megalomanije i izvođenje radova na ovim objektima bez valjane dokumentacije neminovno dovesti do povrede njihove izvornosti.
Posebno štetni za ovaj jedinstveni i autohtoni segment crnogorske kulturne baštine su nelegalni radovi koji se još uvijek izvode sa namjerom kontaminacije - unošenja elemenata koji joj istorijski i kulturološki nijesu svojstveni.
Današnji izgled zdanja tražiće mjere koje će podrazumijevati restauraciju - zamjenu olovnog krovnog pokrivača, autentičnom kanalicom kao i vraćanje unutrašnjosti Crkve u projektovano i izvedeno stanje od strane RZZSK iz sredine 80-ih, te uklanjanje pomoćnog objekta i ostave i ostalih neimarskih “dodataka”.
PRASKVICA
Manastir Praskvica nalazi se iznad Svetog Stefana u Paštrovićima. Manastirski kompleks sastoji se iz dvije crkve i manastirskih konaka. Osnivanje manastira vezuje se sa 1050. godinom. Bio je duhovni i politički centar Paštrovića. Rješenje o stavljanju pod zaštitu kao nacionalno kulturno dobro donijeto je 1957.
Glavna manastirska crkva posvećena Sv. Nikoli izgrađena je 1413. godine. Naime godine 1413, Balša III je sa paštrovskim uglednicima podigao Crkvu Sv. Nikole. Originalna Balšina povelja o podizanju Crkve nije sačuvana, ali je sačuvan njen prevod na italijanski jezik iz 1439. godine i jedan prepis iz 1728. godine, u kojem se kaže da je Crkvu podigao Balša III sa vlastelom.
Stradao je od Francuza početkom 19. vijeka u znak odmazde za bunt Paštrovića prema Napoleonovoj upravi. Tom prilikom propao je veći dio pokretnog fonda manastira kao i arhiva.
Crkva Sv. Nikole je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom, oktogonalnim tamburom i zvonikom na preslicu sa tri okna. Crkva je sagrađena 1847. na mjestu mnogo manje iz vremena Balše III. Jedan dio te starije crkve ušao je u sklop sadašnje sa sačuvanim freskama za koje se pretpostavlja da su sa kraja 16. vijeka. Ikonostas je rad Nikole Aspiotija iz 1864. godine.
Druga manastirska crkva posvećena je Sv. Trojici. Izgrađena je u 17. vijeku. To je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu.
Crkva je živopisana 1680. godine kako se čita na natpisu iznad vrata. Rad je majstora Radula i njegovog pomoćnika Dimitrija daskala. Ikonostas je rad Dimitrija Daskala koji je prenesen iz Crkve Sv. Nikole.
U zemljotresu iz 1979. godine, Manastir je bio razrušen, naročito Crkva Sv. Trojice, koja je teško oštećena. U priprati se srušio svod, a stariji dio građevine sa freskama pretrpio je drastična oštećenja. Osamdesetih godina prošlog vijeka, izvedeni su opsežni sanacioni radovi, i tom prilikom je kompleks dobio današnji izgled.
Zahvaljujući tadašnjem nesebičnom ulaganju u zaštitu i saniranje crnogorske kulturne baštine ovaj manastir je i danas u relativno dobrom stanju. Što zbog protoka vremena što zbog neadekvatnog odnosa prema freskama, one bi predstavljale prioritet u budućim radovima na ovom kulturnom dobru.
Kao i svi drugi manastiri i ovaj je prolazio kroz različite faze kojim se nerijetko ugrožavao njegov integritet. Možda se najdrastičniji primjer toga ugrožavanja desio ne u skorijoj poplavi prepravljanja crkava od strane SPC već između dva svjetska rata.
Naime iako se manastirsko imanje pružalo sve do mora na njemu je, između dva svjetska rata, podignut dvorac Miločer za potrebe kraljevske porodice Karađorđević. Nikad crnogorska javnost nije čula da je ovim činom SPC bila „ugrožena“ i da su joj “milenijumska prava” bila povrijeđena. Danas to ne bi moglo proći bez litija i zaštite svetinja.
Svakako nakon iznesenih činjenica vezanih za kulturno istorijsku baštinu Balšića, sam se nameće zaključak da je ovolikim unošenjem novih elemenata od strane SPC koji su danas uzrokovali dokazivu štetu na toj baštini, smanjivši joj doprinos opštoj dobrobiti, uključujući i estetsku, može nazvati kontaminacijom.
Kako bilo, postoje još mnogobrojni ostaci kulturno istorijske baštine Balšića. O ostavštini Balšića i njihovoj povezanosti sa Barom i Ulcinjom, današnjom brigom i našim odnosom o njoj nekom drugom prilikom.
