„Za prijatelja pet ura hoda, a za neprijatelja nikad.“
Toliko čovjeku treba do Cetinja. Pa neka svako planira shodno svojim namjerama. Za nas koji ćemo 5. septembra biti na Cetinju, stvar je prosta. Toga dana na Cetinje dolazi neprijatelj. Neka ośetljive uši zelenih četniko-omekšivača ne zamjere na odabiru riječi. Još nijesam našao prikladnije riječi za nekoga ko ti otima hramove, pali zastave, raskopava groblja, negira kulturu, krade istoriju i prijeti etničkim čišćenjem.
I dok Crkva Srbije zajedno sa Vladom Crne Gore vijeća đe će ustoličiti Jovana Mićovića za mitropolita, pred nama je važan izbor. Možemo se ponašati kao nacija dostojna svoje istorije, ili pristati da budemo generacija koja će dozvoliti ono što nije nijedna prethodna – da nestanemo. Jer ne treba imati zabluda, ustoličenje mitropolita Crkve Srbije na Cetinju samo je „probna vožnja“. Okuraženi takvim uspjehom, kroz nekoliko mjeseci bili bi na Lovćenu. Tamo bi, obnavljanjem kapele Karađorđevića, ostvarili svoj suštinski cilj – potpunu asimilaciju Crnogoraca. Ko bi ih onda zaustavio? Niko. Ako ne mi sad.
Organizatori svetosavskog spektakla odbijaju građanina Mićovića ustoličiti u arhitektonskom kiču hrama u Podgorici. Toj ceremoniji i jeste mjesto u objektu čija spoljašnjost tako jasno signalizira razliku između crnogorske i srpske kulture. Odbijaju, jer da bi Crna Gora kapitulirala, prvo se mora simbolički poniziti. A simbolika Crne Gore je na Cetinju. U gradu koji je u najmračnijim balkanskim godinama ustao protiv rata koji je upravo počela ta ista crkva. Cetinje je trn u oku „srpskog sveta“ već puni vijek.
Potonjega mitropolita Crkve Srbije ustoličili su na Cetinju kad Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) još nije bila obnovljena. Istina, može proći još mnogo godina prije nego se formalno ispravi istorijska nepravda učinjena pravoslavnim Crnogorcima. No, bez obzira na njen trenutni status, CPC je nerazdvojivi dio nacionalnog bića svih nas i prema njoj se tako moramo i odnositi. Svaka generacija ima svoje formativne momente. Ona prije nas imala je Lovćenske straže (1990), Petrovdan (1991) i obnovu CPC (1993). Prvi takav momenat za novu generaciju Crnogoraca biće 5. septembar 2021. godine. Trenutak na koji ćemo se u godinama koje dolaze sa ponosom osvrtati.
U to ime, drage građanke i građani, okupimo se u podne 22. avgusta ispred Lovćenske vile. Pred spomenikom precima kojima i okeani bijahu mali, pošaljimo poruku da 5. septembra na Cetinju neće biti nikakvog slavlja. Da će ih toga dana, i danima koji prethode, na Cetinju čekati desetine hiljada slobodoljubivih građana iz svih krajeva Crne Gore, koji će se mirno, dostojansteno i odlučno odbraniti od sramote koju im pokušavaju nametnuti. Ustaćemo još jednom za pravo, čast i slobodu Crne Gore!
Cetinje neće pasti!
Vidimo se 22. avgusta.
