Ustav Crne Gore utvrđuje da se sudija Ustavnog suda bira iz reda istaknutih pravnika sa najmanje 40 godina života i 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci. Status istaknutog pravnika, dakle, jedan je od Ustavom utvrđenih bitnih uslova koje kandidat mora ispunjavati za sudiju Ustavnog suda.
Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore, u pokušaju da pojasni navedeni Ustavom propisani posebni uslov za izbor sudije Ustavnog suda, navodi da se istaknutim pravnikom smatraju profesori pravnih nauka, sudije, državni tužioci, advokati, notari, pravnici koji rade u državnim organima, organima državne uprave i lokalne samouprave, odnosno lokalne uprave, kao i pravnici koji rade u privrednim društvima i pravnim licima, koji uživaju profesionalni i lični ugled. Zakon, dakle, pojam ,,istaknuti pravnik“ određuje metodom enumeracije, odnosno nabrajanja pravničkih profesija, prije svega pravosudnih, u kojima su pravnici uposleni. Prema Zakonu, svi pravnici koji rade u ovim profesijama su samim činom pripadnosti profesiji istovremeno i istaknuti. A to dalje praktično znači da su svi pravnici koji su radno angažovani istovremeno i istaknuti pravnici. Jedini Zakonom propisani opšti uslov, u smislu vrednosnog kvalifikativa, je da pravnik ,,uživa profesionalni i lični ugled“, što je svakako dato suviše uopšteno, nedovoljno precizno i neodređeno za potrebe određenja ustavnog pojma ,,istaknuti pravnik“. Takvim pristupom Zakon o ustavnom sudu očigledno nije u dovoljnoj mjeri precizirao ustavnu odredbu o pojmu ,,istaknuti pravnik“, odnosno nije dao dovoljno elemenata na osnovu kojih prijavljeni kandidat prilikom ocjene i vrednovanja njegovih profesionalnih referenci može zaista biti nedvosmisleno i nesporno prepoznat kao istaknuti pravnik.
Kod takvog stanja zakonske regulative, Ustavni odbor, kao nadležno radno tijelo Skupštine Crne Gore, bez dodatnog ulaženja u profesionalne domete i rezultate intelektualnog rada kandidata, utvrđuje da svaki prijavljeni kandidat ispunjava Ustavom utvrđeni zahtjev i uslov za izbor sudije Ustavnog suda da je istaknuti pravnik.
Na pet javnih poziva raspisanih u posljednjih dvije i po godine od strane Ustavnog odbora, za izbor četiri sudije Ustavnog suda prijavio se veliki broj kandidata koji su svi od strane Ustavnog odbora tretirani da ispunjavaju ovaj
Ustavom utvrđeni uslov. To u krajnjem dalje praktično znači da kandidat sam cijeni ispunjenost uslova da je istaknuti pravnik i na osnovu takvog sopstvenog stava se opredjeljuje za prijavu na javni poziv.
Pojam ,,istaknuti pravnik“ ostaje, dakle, i dalje nejasan, nedefinisan, a i bez izražene želje i namjere bilo kog relevantnog društvenog subjekta da se uđe u njegovu suštinu i utvrdi njegovo pravo ili makar približno značenje. U razgovoru Ustavnog odbora kao predlagača sudija Ustavnog suda sa prijavljenim kandidatima, u pokušaju da se odredi taj pojam, bilo je mnogo lutanja i iznijetih različitih neutemeljenih ličnih opservacija i mišljenja. Čak i pogrešnog navođenja ustavnog pojma ,,istaknuti pravnik“. Pojedini kandidati, pa i oni koji su ušli u ,,uži krug“ i kao takvi predloženi Skupštini za izbor, govorili su npr. o ,,poznatom“ pravniku, ne uspijevajući da tačno i precizno navedu Ustavom dato određenje pravnika kakav se zahtijeva za sudiju Ustavnog suda. Nego kao da postoji i ,,nepoznati“ pravnik!?
A na osnovu čega se pravnik zaista može smatrati istaknutim pravnikom da bi ispunjavao Ustavom utvrđeni uslov za izbor sudije Ustavnog suda? Da li je glavni kriterijum obrazovanje, znanje, stručnost i iskustvo, ili možda politička pripadnost i podobnost? Ili čak prisutnost i popularnost u javnosti uopšte? Nema dileme da bi svaki građanin imao svoje mišljenje i stav o tome ko se može smatrati istaknutim pravnikom i na osnovu čega može ući u tu kategoriju.
Nesporno je da se istaknutim pravnikom mora smatrati pravnik koji ima stečeno akademsko zvanje i stepen doktora pravnih nauka. Tome nije potrebno bilo kakvo dodatno obrazloženje. Dalje, istaknutim pravnikom se mora smatrati i pravnik koji obavlja obrazovnu djelatnost iz oblasti pravnih nauka na visokoškolskoj ustanovi. Pravnik koji prenosi znanje studentima, obrazuje buduće visoko obrazovane kadrove u pravnoj struci, mora i sam biti smatran istaknutim pravnikom. Istaknutim pravilnikom mora biti smatran i pravnik koji ima objavljene naučne i stručne radove u formi monografije ili u domaćim i međunarodnim referentnim stručnim i naučnim časopisima.
Problem je, međutim, mnogo složeniji kada treba odrediti ko je istaknuti pravnik iz svih drugih pravničkih profesija koje Zakon o Ustavnom sudu navodi nakon ,,profesora pravnih nauka“. Ono što se sa sigurnošću može reći to je da nije dovoljna samo pripadnost određenoj pravničkoj profesiji da bi neko automatski mogao biti smatran istaknutim pravnikom, kako to iz zakonske odredbe proizilazi. Naprotiv, potreban je zapaženi uspjeh i rezultati u advokatskoj, sudijskoj ili nekoj drugoj pravničkoj profesiji. U stručnim krugovima pravnik mora biti prepoznat kao ugledan i uvažen po svom uspješnom profesionalnom radu, javno izraženim i dostupnim stručnim pogledima i stavovima po pojedinim pravnim pitanjima. Dakle, prepoznat po svemu pozitivnom: uspjehu u radu, rezultatima rada, doprinosu razjašnjavanju pojedinih pravnih pitanja i dilema. Posebno, naravno, treba vrednovati kandidate koji su se prethodno na određeni način već bavili normativnom djelatnošću sa stečenim iskustvom u izradi pravnih akata ili ostvarivanjem i zaštitom ljudskih prava i sloboda. Značajno je uzeti u obzir i rad u međunarodnim sudovima, učešće u radu ili članstvo u domaćim i međunarodnim stručnim pravničkim institucijama i udruženjima. Naravno, i sve druge aspekte intelektualnog pravničkog rada i profesionalnih dostignuća koja su obilježila karijeru kandidata.
Kakav je značaj i uticaj prisutnosti kandidata za sudiju Ustavnog suda u javnosti? U društvu prepunom senzacionalizma i vremenu izražene težnje pojedinaca za javnim nastupima i isticanjem, najprisutniji i najuporniji u tome, a istovremeno možda zato najpopularniji i najpoznatiji u javnosti, svakako ne moraju biti istovremeno i istaknuti pravnici. Život i praksa potvrđuju da prisustvo i popularnost u javnosti i širem laičkom javnom mnjenju nijesu istovremeno i mjerilo i potvrda kvaliteta i istaknutosti. Odgovor je zato jednostavan: nije uopšte neophodno da istaknuti pravnik bude poznat široj javnosti.
Iz svega rečenog proizilazi da je izmjenama Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore koje će uslijediti u skorijoj budućnosti potrebno normirati konkretnije, preciznije i jasnije kriterijume za izbor sudija Ustavnog suda i u okviru njih značenje i obuhvat pojma ,,istaknuti pravnik“, na osnovu čega će se sa sigurnošću moći utvrđivati ispunjenje Ustavom propisanog uslova za izbor sudije Ustavnog suda da pripada redu istaknutih pravnika.
Prevazilaženju ili makar ublažavanju postojećih problema moglo bi doprinijeti zakonsko rješenje kojim bi se umjesto samokandidovanja pravnika za sudiju Ustavnog suda utvrdilo podnošenje prijedloga od strane obrazovnih institucija ili profesionalnih pravničkih organizacija (pravni fakulteti, udruženje pravnika, udruženje sudija, Advokatska komora i sl.). Ili makar da prijava kandidata bude podržana preporukom neke od ovih institucija. Na taj način bi se postupak izbora sudija Ustavnog suda već od samog starta jasno diferencirao od redovnog postupka zasnivanja radnog odnosa po propisima o radu, što bi bilo primjereno značaju ustavnosudijske funkcije.
Jačanje institucija jedan je od uslova za uspješnu dalju izgradnju Crne Gore kao građanske, demokratske države i države socijalne pravde, zasnovane na načelu vladavine prava koje je utvrđeno već u prvom članu, ali i u preambuli Ustava kao jedan od osnovnih kamena temeljaca na kojima počiva. Jačanja institucija, međutim, ne može biti bez sposobnih, kompetentnih i profesionalnih kadrova kao nosilaca daljeg razvoja. To se svakako u prvom redu odnosi na Ustavni sud koji je u funkcionalnom smislu čuvar i garant integriteta ustavnog sistema i ljudskih prava i sloboda kao osnovnih vrijednosti savremenog demokratskog društva. U tom cilju država mora iskoristiti organizacione, normativne, materijalne, kadrovske i sve ostale potencijale koje ima kako bi stvorila uslove koji omogućavaju Ustavnom sudu operativnost u postupanju. To uključuje i utvrđivanje jasnih kriterijuma za izbor sudija Ustavnog suda kojima će težnja za efikasnom i brzom zaštitom ustavnog poretka i ljudskih prava biti jedini profesionalni i lični imperativ i motiv postupanja. Sudije Ustavnog suda moraju biti pojedinci koji svojim stručnim kvalifikacijama, profesionalnim radom, ali i ljudskim, moralnim vrijednostima, mogu da odgovore zahtjevima koji se u zaštiti ljudskih prava i sloboda pred Crnom Gorom postavljaju. Samo na taj način se može opravdati i potvrditi misao C. E. Hugbesa, sudije Vrhovnog suda SAD: ,,Sudije su pod ustavom, ali je ustav ono što sudije kažu da on jeste“.
