Knjiga putopisa „Oko svijeta“ autora Edina Krnića predstavljena je sinoć u okviru književnog programa Barskog ljetopisa.
Plato Doma kulture ispunili su brojni posjetioci u želji da se upoznaju sa djelom koje donosi lična svjedočanstva sa putovanja kroz 23 države svijeta, uz susrete sa različitim narodima, kulturama i načinima života.
Knjiga, osim o putovanjima, govori i o svijetu kakav zaista jeste, ukazujući na činjenicu da su ljudi, uprkos razlikama, u suštini veoma slični. Krnić, uglavnom, putuje sam, sa dvije torbe i opremom za snimanje, te da je tokom putovanja doživio i lijepe i teške trenutke.
Iz Bara će, kaže, ponijeti posebne uspomene. Sa autorom su razgovarali novinar RTCG Vanja Kovačević i lektor Samir Adžović.
„Knjiga je satkana od ljubavi i mnogo je više od pukog putopisa“, kazao je Kovačević.
On se pozvao na riječi Čehova da su sve velike priče zapravo priče o malim ljudima.
„U ovoj knjizi nema priča o velikim gradovima i velelepnim zdanjima, niti o naizgled velikim i značajnim materijalnim stvarima koje fasciniraju turiste, već o malim ljudima, njihovoj hrani, običajima i svakodnevnom životu“, kazao je Kovačević.
Dodao je da je najvažniji razlog nastanka knjige neko ko više nije fizički prisutan, ali će zauvijek ostati razlog za život i ponos Edina Krnića. Smatra da je knjiga pisana srcem i nosi veoma snažan pečat subjektivne interpretacije, ali i da se njen naslov može tumačiti na više načina.
„Za mene je to 'oko' kao čulo vida, jer nam omogućava da putujemo zajedno sa autorom i na neposredan način upoznamo predjele u kojima je boravio“, rekao je Kovačević.
Iako smatra da se riječ „oko“ u naslovu odnosi na čulo vida, Krniću je bliže značenje koje upućuje na putovanje oko svijeta.
„I ova i naredna knjiga nosiće isti naslov, jer sam se od početka time vodio. Odlučio sam da neke destinacije izostavim kako bi bile zastupljene priče sa svih kontinenata, makar po jedna država. Tako je iz Okeanije u knjizi samo Papua Nova Gvineja, dok su sa drugih kontinenata zastupljene brojne zemlje, jer mi je poenta bila da to zaista bude putovanje oko svijeta. Trudim se da čitalac ima osjećaj kao da ga bukvalno uzmem za ruku i odvedem na tu destinaciju. Tačno opisujem ljude i njihov život onakvima kakvi jesu”, naglasio je Krnić.
Mnogo manje pažnje, kako dodaje, posvećuje kulturno-istorijskim znamenitostima i svjetskim čudima koja je obišao.
“To jeste lijepo, ali kada pređete taj turistički nivo, počinjete da radite nešto mnogo ljepše, da se družite sa ljudima, ulazite u njihove domove i iz svake zemlje izvučete ono najvrednije. Da toga nema, ne bih se vraćao u Iran, Vijetnam, Indoneziju, Tajland, Meksiko, Peru, Kolumbiju, Ekvador, Sudan, Alžir, Maroko, Japan, Koreju, Rusiju, Mongoliju, Uzbekistan, Siriju… U Turskoj sam bio više od pedeset puta i mislim da gotovo nema grada koji nisam obišao. Tu su i Gruzija, Jermenija, Azerbejdžan, Pakistan, Indija... Mogao bih napraviti spisak od četrdeset ili pedeset zemalja u koje bih se uvijek vraćao. Naravno, postoje i zemlje poput Haitija, Džibutija ili Hondurasa u kojima nisam imao loša iskustva, ali se u njima osjeća velika negativna energija, siromaštvo i kriminal, pa jednostavno ne želim da budem dio toga niti da sebi stvaram probleme”, iskren je Krnić.
Istakao je i da je obišao oko 95 odsto „must see“ destinacija na svijetu, dok su među onima koje još nije posjetio djelovi Afrike i Uskršnje ostrvo. Kazao je da, uglavnom, putuje sam, sa dvije torbe i opremom za snimanje, te da je tokom putovanja doživio i lijepe i teške trenutke.
„Uzalud putujete ako to ne dokumentujete“, kazao je autor.
Objasnio je i kako je knjiga nastala.
„Nastala je zahvaljujući mojim prijateljima koji su me prije dvanaest ili trinaest godina natjerali da pišem. Kada bih se vraćao sa putovanja, pričao sam im svoje doživljaje, kako sam upoznao ljude i šta sam sve vidio u tim zemljama. Iskreno, nikada prije nisam pisao, osim onoga što sam morao tokom školovanja. Ipak, na nagovor dragih ljudi počeo sam da zapisujem svoja iskustva i moram priznati da sam napravio sjajnu stvar. Da nisam počeo da pišem, do danas bih vjerovatno obišao svih 195 međunarodno priznatih država i fokusirao se samo na broj posjećenih zemalja, a ne bih se vraćao u neke od njih kako bih ih bolje upoznao, dokumentovao i o njima pisao. Mislim da je mnogo ljepše pisati, dokumentovati i sačuvati ono što ste vidjeli nego praviti statistiku i govoriti da ste bili u svim zemljama svijeta. Blizu sam i te brojke i nadam se da ću je jednog dana dostići, ali sigurno nisam sebe uskratio time što sam pisao, dokumentovao i snimao emisije koje su prikazivane na Javnom servisu“, smatra Krnić.
Istakao je i fasciniranost Iranom, Peruom i Meksikom kojih u njegovoj prvoj knjizi nema. Iz Bara će, kaže, ponijeti posebne uspomene.
„Utisci su divni. Publika je bila brojna i vjerujem da ću biti pozvan i na jubilarni, četrdeseti ’Barski ljetopis’. Imao sam mnogo promocija, ali mi je ova posebna, prije svega zbog izuzetne komunikacije sa direktorkom Kulturnog centra, njenim saradnicima i predsjednikom Opštine. Dobra komunikacija mi je uvijek najvažnija”, poručio je Krnić.
Lektor Samir Adžović je ocijenio da je iskrenost najveća vrijednost Krnićeve knjige.
„Ova knjiga je kvalitetna zato što je iskrena. Edin mi je povjerio svoje tekstove i iz njih sam mnogo naučio. Kroz razgovore sa njim shvatio sam šta je svijet zapravo, kako izgleda i zato mu mnogo dugujem“, kazao je Adžović.
Osvrnuvši se na značaj putopisne literature, Adžović je kazao da je veoma dragocjena iako nije naročito popularna među čitaocima.
„Putopisi su kao vino. Njihova vrijednost je u tome što fotografski bilježe jedan trenutak ljudske istorije i civilizacije i čuvaju ga onakvim kakav jeste“, navodi Adžović zaključujući da je krajnji cilj knjige „Oko svijeta“ da izazove katarzu kod čitaoca, da ga podstakne na promjenu i da shvati koliko je onoga što svakodnevno gledamo na društvenim mrežama zapravo čista iluzija.
