Prva asocijacija na 8. mart često su cvijeće, prigodni pokloni i riječi zahvalnosti, koje traju jedan dan. U atmosferi čestitki i simboličnih gestova lako zaboravimo da ovaj datum nije nastao kao praznik lijepih riječi, već kao podsjetnik na dugu i tešku borbu za dostojanstvo, ravnopravnost i pravo žena da budu ravnopravni učesnici društvenog života.
Zato danas ne želim da govorim o idealizovanoj slici žene, o onoj koja se ponekad romantizuje u javnom prostoru. Želim da govorim o stvarnosti. O društvenom dugu koji kao zajednica još uvijek nijesmo u potpunosti vratili.
Deklarativna ravnopravnost i stvarni život
Istina je da o rodnoj ravnopravnosti prečesto govorimo deklarativno. Zakoni postoje, strategije su napisane, a principi ravnopravnosti su jasno definisani. Na papiru, prava žena i muškaraca su izjednačena.
Ali stvarni život često pokazuje drugačiju sliku.
Veliki broj žena radi više poslova, a da se taj doprinos ne vidi uvijek jasno i ne priznaje dovoljno.
Istovremeno, žene se rjeđe odlučuju na preduzetničke korake, često zbog nedostatka podrške i stabilnih uslova. Njihov glas je i dalje nedovoljno zastupljen na mjestima gdje se donose ključne odluke, u politici, ekonomiji i upravljanju institucijama.
To nije samo pitanje pravde prema ženama. To je pitanje razvoja cijelog društva.
Javni prostor i pitanje poštovanja
Jedan od problema sa kojim se naše društvo i dalje suočava jeste i ton javnog prostora. U njemu se često mogu čuti riječi koje umanjuju dostojanstvo žena, komentari koji ih svode na stereotipe ili pokušaji da se njihov autoritet dovede u pitanje samo zato što su žene.
Takav odnos nije samo izraz nepoštovanja, on govori o stepenu zrelosti jednog društva.
Zato se moramo zapitati: kada ćemo zaista pročistiti javni prostor od mizoginije, od uvreda i od narativa, koji žene posmatra kroz predrasude, a ne kroz znanje, sposobnost i odgovornost?
I možda još važnije pitanje: da li smo kao društvo zaista spremni da bez zadrške prihvatimo ženu na najvišim mjestima odlučivanja, kao predsjednicu države, vlade ili velike institucije, ne kao izuzetak, već kao potpuno prirodnu stvar?
Od odgovora na ta pitanja zavisi koliko smo zaista napredovali.
Zašto je ženski glas važan?
Društvo koje ne koristi puni potencijal svojih građanki zapravo svjesno odustaje od dijela svoje snage.
Žene donose drugačiju perspektivu u odlučivanju. Donose pragmatičnost, sposobnost da se sagleda šira slika, ali i empatiju koja često nedostaje u savremenim sistemima. One donose odgovornost i istrajnost, kao osobine koje su neophodne svakom zdravom društvu.
Zato moja poruka danas nije samo čestitka. Ona je poziv na veću prisutnost žena u svim sferama društva: u ekonomiji, javnom životu, kulturi, obrazovanju i politici.
To nije pitanje političke korektnosti. To je pitanje zdrave logike i napretka.
Odgovornost lokalne zajednice
Upravo zato i lokalne zajednice imaju važnu ulogu. Opština Šavnik mora biti prostor u kojem se ženski glas ne čuje samo zato što to zakon nalaže, već zato što znamo da bez tog glasa nema ni potpunog razvoja zajednice.
Naša je obaveza da stvaramo ambijent u kojem žena nije „podrška iz sjenke“, već ravnopravan lider, donosilac odluka i pokretač promjena. Ambijent u kojem će djevojčice koje danas odrastaju u našem gradu znati da su im sve mogućnosti otvorene i da njihov glas ima jednaku težinu.
Društvo koje poštuje žene ne pokazuje to samo jednom godišnje. Ono to pokazuje svakog dana, kroz prilike koje pruža, kroz povjerenje koje daje i kroz prostor koji otvara za njihove ideje.
Dan borbe, snage i budućnosti
Zato želim da ovaj Osmi mart ne bude samo praznik simbolike, već podsjetnik na odgovornost koju svi imamo, da gradimo pravednije, otvorenije i snažnije društvo.
Svim ženama u našem gradu, ali i svim građankama Crne Gore, želim da ovaj dan ne bude izuzetak u uvažavanju, već standard koji živite svakog dana.
Srećan Vam 8. mart – dan borbe, snage i budućnosti.
