Izbori u Podgorici spriječili su, bar za sad, ponavljanje nove blamaže države na međunarodnom planu - odlazak dvije delegacije na Generalnu Skupštinu UN u Njujorku koja se tradicionalno održava treće nedjelje septembra.
Za razliku od rekordne 2023, ne turistički već po brojnosti delegacije iako i više nalikuje turizmu nego diplomatiji, ove godine u Veliku jabuku ne odlaze ni predsjednik ni premijer već dva potpredsjednika Vlade čiji resori lice jedan na drugi, a opet se razlikuju na svoj način.
Umjesto obavljanja ključne spoljnopolitičke dužnosti, koja uključuje i govor na GSUN, premijer bira da spašava rejting posrnule koalicije
Premijer nas je u tipično vučićevskoj tiradi obavijestio da otkazuje odlazak na GSUN kako bi radio na usvajanju zakona neophodnih za realizaciju onoga što naziva Evropom sad 2.
Nejasno je kako na taj konkretan posao može uticati izvršna vlast ili on lično.
Jasno je i dobronamjernim da će poslanici čim se za to stvore ustavni uslovi ponovo, bez rasprave i gotovo protokolarno, usvojiti zakone koje je predsjednik Jakov Milatović vratio. Iluzorno je očekivati da će vladajuća većina bar simulirati da im je stalo do argumentacije koju je iznio predsjednik države, koga su podržali i za koga su nas ubjeđivali da glasamo.
Da je kojim slučajem izborni kalendar drugačiji, pa da septembar nije opterećen kampanjama za Podgoricu, ali i nekoliko drugih opština, nema sumnje da bi premijer Spajić javnosti priredio reprizu nedavnog ljetovanja u Sen Tropeu. Put u Njujork bi se pretvorio u višednevnu ekskurziju praćenu najmanje diplomatskim aktivnostima već susretima sa ljudima čiji Instagram profili pričaju priču o premijeru u potpuno drugom kontekstu i svijetlu.
Na svakom planu premijer voljno i bez puno razmišljanja žrtvuje državne interese ne bi li zaštitio lični, čak ne nužno ni partijski
Doduše, ne vjerujem da bi premijer imao vremena da posjeti jednu drugu njujoršku instituciju, Komisiju za hartije od vrijednosti (SEC) i ponudi insajderska saznanja o poslovanju južnokorejskog kripto bjegunca Do Kvona. Slušali bismo tada o nekoliko sekundi dugom susretu sa predsjednikom SAD tokom tradicionalnog prijema - koji bi javnosti bio predstavljen kao bilateralni tokom koga je predsjednik Bajden pohvalio ES2 uprkos tome što ga njegov doskorašnji rival, bivši predsjednik Donald Tramp kani implementirati ako pobijedi u novembru.
Na kraju, premijer ne bi propustio da se ostrvi na nezavisne medije koji traže bilanse njegovog puta ali bi i obećao da su mu u mislima svi građani koji još nisu posjetili taj divan grad uz ono obavezno da će i oni to moći vrlo brzo, čak i iduće godine.
Ovako je premijer osuđen da ostatak mjeseca provede vodeći kampanju. Umjesto obavljanja ključne spoljnopolitičke dužnosti, koja uključuje i govor na GSUN kao i priliku za niz bilateralnih susreta, premijer bira da spašava rejting posrnule koalicije sa Demokratama. Istim onim Demokratama čiji ministri tuže sopstvenu a Spajićevu Vladu, a koji zapravo u jednoj takvoj koaliciji pokušavaju zamaskirati rapidni gubitak povjerenja crnogorskih građana.
Na svakom planu premijer voljno i bez puno razmišljanja žrtvuje državne interese ne bi li zaštitio lični, čak ne nužno ni partijski, i pokušao da novim udarom na javne finansije obezbijedi koji glas više na lokalnim izborima u Podgorici.
Razumije i premijer da će loš rezultat ili gubitak vlasti učiniti to da apetiti DF-a dodatno porastu a onda će svaki novi tajni a organizovani aranžman postati skuplji. Bar do novih vanrednih izbora ili dok neko iz zimskog sna ne probudi glavnog specijalno tužioca, Vladimira Novovića.
Na kraju, za vođenje svake uspješne kampanje preduslov je znati ime čovjeka za koga tvrdite da je suštinski nosilac liste. U suprotnom, budvanskih šest procenata postaje nedostižno.
