Zdravlje

Mjesec prevencije raka dojke u Crnoj Gori obilježava se bez registra oboljelih

Kad strah postane nova realnost, dvije su opcije - život ili smrt

Robović: Moj proces izlječenja nije podrazumijevao preživljavanje silnih terapija već i pročišćenje duše. Kancer nije kazna već opomena ženama da hitno promjene život 

Lekić: Svijest o važnosti preventivnih pregleda nije dovoljno razvijena u Crnoj Gori, ali je značajno bolja nego prije nekoliko godina

Dabetić: Brinući o sebi, majke vaspitavaju i djecu da ona brinu o sebi na vrijeme. Naš glavni motiv su zdrave žene

Kad strah postane nova realnost, dvije su opcije - život ili smrt Foto: Pixabay.com
Desanka Markuš-Janković
Desanka Markuš-JankovićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Mjesec borbe protiv karcinoma dojke i ove godine ukazuje na loše stanje u Crnoj Gori – još uvijek nemamo precizan registar oboljelih od ove bolesti, ljekari rade u izuzetno teškim uslovima, a na zakazani preventivni pregled čeka se mjesecima. Uz to, svijest o važnosti pregleda je na niskom nivou, briga o sebi nerijetko se smatra egoizmom, a ženama je (pre)često od sopstvenog zdravlja važnija briga o porodici. 

Prema internim podacima Instituta za onkologiju i procjenama Globocana u Crnoj Gori, godišnje se javi 380 do 400 novodijagnostikovanih pacijenata sa karcinomom dojke. Liječenje je dugotrajan proces, ali i često uspješan - ukoliko se karcinom otkrije na vrijeme. 

Jedna od onih žena koje su se suočile sa najtežom bolešću, a zatim iz borbe izašle kao pobjednice jeste i novinarka Bojana Robović, koja je za Portal Analitika podijelila svoju priču.

Život preokrenut za samo 10 minuta 

“U maju 2006. godine čitajući tekst u jednom magazinu o ekspanziji karcinoma na dojci gdje su bili navedeni i uputi kako uraditi samopregled otkrila sam na desnoj dojci malu kuglicu.Ultrazvuk je pokazao da se radi o promjeni prečnika od jednogcentimetra, koja nije prokrvljena i pravilnog oblika. Početkom ljeta sam osjetila bol nalik na probadanje iglom, a potom i konstantni bol koji je bio skoncentrisan u predjelu gdje se nalazila "dobroćudna kuglica"”, prisjeća se Bojana.

bojana-robovi

Nekoliko mjeseci kasnije, 15. septembra 2006, pregledom ultrazvukom konstatovano je da se "promjena od jednog centimetra za samo tri mjeseca uvećala za još četri centimentra”. Za razliku od posljednjeg pregleda, promjena je, kaže naša sagovornica, bila prokrvljena.

“Da je situacija ozbiljna shvatila sam kada je moj prijatelj radiolog prepustio hirurgu da mi saopšti nimalo prijatnu vijest - da se sigurno radi o tumoru kojeg treba što prije odstraniti. U deset minuta mi se život preokrenuo. Nakon analize uzoraka dvije biopsije tvrdnja hirurga se obistinila, a strahovi su postali moja nova realnost”, prisjeća se Robović.

Terapije i pritisak okoline

Prvog dana nakon pregleda bila je, kaže, ljuta i bijesna. Sljedećeg se, dodaje, sabrala i shvatila da ima dvije opcije - život ili smrt.

“Pošto sam prihvatila da je veoma vjerovatan ovaj drugi ishod koji se mora dogoditi svakom čovjeku kad tad, organizam se opustio i dobio snagu da se izbori sa svim što ga je čekalo u narednih nekoliko godina. Nekada to insistiranje okoline da morate ostati živi, izboriti se i ne odustajati stvara ogroman pritisak koji bolesniku oduzma energiju za borbu sa bolešću”, priznaje Bojana.

Već u oktobru je počela sa hemoterapijama. Nakon druge joj je, kaže, opala kosa.

“Odlično sam odreagovala na klasičnu "crvenu" hemoterapiju koja je tumor istopila i svela na pločicu od dva centimetra”, kazala je Bojana.

Kancer nije ubio mene, ali srce moje majke nije izdržalo

Dok je još bila na početku borbe, došlo je do novog životnog preokreta - šest mjeseci poslije otkrića bolesti, suočila se sa smrću majke - čije srce nije izdržalo ćerkinu bolest.

„Njena smrt oduzela mi je volju i snagu, a u našu porodicu uselio se dodatni strah i nemir. Kasnije sam zaključila da moj kancer nije ubio mene, ali jeste moju majku. 

Odustala sam od operacije koja je trebala da uslijedi, od borbe, i prepustila život slatkorječivim nadriljekarima”, kaže naša sagovornica.

Tek nekoliko mjeseci kasnije sebi je priznala da je pogriješila.

“Ispostavilo se da sam imala više sreće nego pameti. Ovo kažem jer mi se desilo da u pravo vrijeme sretnem prave ljude. Pravi ljudi u ovoj priči su Dejan i Dušan. Pomogli su mi da povratim vjeru u sebe i spoznaju da nikada ne treba da odustanem od života. Ubrzo sam se našla i u Parizu odakle sam započela još žešću borbu”, prisjeća se Bojana.

Na PET skeneru joj je, kaže, otkrivena metastaza. Primila je još dvije "crvene" poslije kojih su metastaze nestale i sačuvale je od operacije odstranjivanja plućne maramice.

“Tog 8. maja 2008. godine, dan poslije mog rođendana, operisala sam se u Beogradu. Uslijedio je dugogodišnji oporavak tijela od jakih terapija. Nekako, samo po sebi, počelo je da se raščišćava i moje okruženje. Uz podršku psihološkinje, sada pokojne Lidije Kapuci, polako sam počela da otvaram životne fioke i tražim uzroke svih grešaka prema sebi i preispitujem svoje dotadašnje odnose sa okolinom”, ističe Robović.

Podrška bliskih ljudi i ljekara zaslužna za novi život

Naša sagovornica kaže da najveću zaslugu što sada živi novi život ima doktor Vladimir Todorović koji se u to vrijeme nalazio na čelu Odjeljenja onkologije u Kliničkom centru Crne Gore, kao i njegov tim ljekara i medicinskih sestara.

Terapija koja joj je propisana u Podgorici, kaže, nije mjenjana ni u Parizu ni u Beogradu.

„Ovo je bitno, jer naši ljekari koji rade u daleko lošijim uslovima za razliku od njihovih kolega u drugim evropskim gradovima nijesu napravili grešku.

Treba imati u vidu da naš ljekari u toku radnog vremena pregledaju i do 80 pacijenata dok njihove kolege u Evropi za dan odrade najviše deset pregleda”, ističe Robović. 

Sve je, kako kaže, ,,izgurala” zahvaljujući i podršci bliskih ljudi, koji su od prvog trenutka bili nesebično uz nju.

Otkriven na vrijeme karcinom dojke izlječiv u 90% slučajeva

Kao vid podrške ženama i podsticaj na redovnije preglede, tokom oktobra već osam godina u Crnoj Gori aktuelna je kampanja „Pođi na kontrolu“, koju organizuju NVO Brini o sebi, uz partnerstvo sa Institutom za onkologiju KCCG.

Kako za Portal Analitika ističe rukovoditeljka ove NVO Ivona Dabetić aktivnosti kampanje usmjerene su na podizanje svijesti kod žena o brizi o sebi, kao i o značaju preventivnih pregleda kroz redovne kontrole, a sve u cilju smanjenja broja oboljelih žena i otkrivanje potencijalnih promjena u ranoj fazi.

ivona-dabeti

"O značaju redovnih preventivnih pregleda, govori činjenica da je karcinom dojke izlječiv u više od 90 odsto slučajeva ukoliko se otkrije na vrijeme. Naš motiv je informisati žene o značaju preventivnih pregleda, kako bi se eventualne promjene otkrile u ranoj fazi, čime je procenat izlječenja veći, a liječenje brže i uspješnije. Na ovaj način, brinući o sebi, majke vaspitavaju i svoje djevojčice i dječake da brinu o sebi na odgovarajući način i na vrijeme. Naš glavni motiv su zdrave žene, a time i zdravije društvo", istakla je Dabetić.

Na pregled se čeka mjesecima

Ona podsjeća da se besplatni preventivni pregledi se tokom cijele godine mogu obaviti u Domovima zdravlja. Ipak, kako dodaje, ono što žene demotiviše jeste što se na zakazani pregled čeka i do nekoliko mjeseci, a žena koja je napipala promjenu sa nestrpljenjem čeka pregled i izvještaj radiologa.

„Dakle, najbolje je preventivne preglede planirati unaprijed i zakazivati jednom godišnje u Domovima zdravlja. Svakako, u Crnoj Gori postoje brojne privatne ordinacije koje pružaju usluge preventivnih pregleda, a ovog oktobra, u okviru kampanje “Pođi na kontrolu”, 32 privatne ordinacije širom Crne Gore ponudile su do 50 odsto popusta na preventivne preglede dojki i ginekološke prevetivne preglde. Detalji o popustima koje svaka od ordinacija nudi nalaze se na sajtu www.briniosebi.me i na facebook stranici NVO Brini o sebi“, kazala je Dabetić.

Bez registra oboljelih  

I ovaj mjesec borbe protiv karcinoma dojke u Crnoj Gori obilježiće i informacija da Institut za onkologiju KCCG ne posjeduje adekvatan registar oboljelih od karcinoma dojke. 

Kako je za Portal Analitika kazala direktorica Instituta Sanja Lekić, tokom protekle godine, grupa ljekara koji se bave dijagnostikom i liječenjm karcinoma dojke, radila je na definisanju varijabli kliničkog registra za karcinom dojke. 

On je, kaže, izrađen u elektronskoj formi, međutim zbog implementiranja novog informacionog sistema na nivou KCCG javila se potreba da se registar prilogodi kako bi mogao biti u funkciji. 

„Napominjem da se radi o kliničkom registru, dakle registru za internu upotrebu unutar Instituta za onkologiju i KCCG i da on nikako ne može biti zamjena za nacionalni registar malignih neoplazmi koji je u nadležnosti Instituta za javno zdravlje“, poručila je Lekić.

Zbog nedostatka registra za rak, Institut za onkologiju ne posjeduje tačne podatke o broju novootkrivenih slučajeva malignih bolesti ni za jednu lokalizaciju pa tako ni za karcinom dojke. 

„Prema nekim našim internim podacima i procjenama Globocana u Crnoj Gori godišnje se javi 380 do 400 novodijagnostikovanih pacijenata sa karcinomom dojke. Trendovi u smislu porasta incidence se naslućuju ali se tačni podaci mogu iznijeti tek kada bude uspostavljen registar“, kaže Lekić.

Nedovoljno razvijena svijest o značaju prevencije

Prema njenim riječima, svijest o važnosti preventivnih pregleda nije dovoljno razvijena u Crnoj Gori, ali je značajno bolja nego prije nekoliko godina.

„Tome doprinose sve informacije koje stručnjaci iz oblasti dijagnostike i liječenja karcinoma dojke plasiraju kroz različite vidove javnog informisanja. Time, što nam je uostalom i moralna obaveza, obavještavamo žene o opštim faktorima rizika, izdvajamo grupacije koje imaju dodatne faktore rizika i informišemo o potrebi da se jednom mjesečno radi samopregled dojki, te da se brinu o sopstvenom zdravlju“, ističe Lekić.

Bolest češća u starosnoj grupi iznad 50. godine 

Dodaje da se procijenjuje da je oko 70-80 odsto novootkrivenih slučajeva karcinoma dojke tzv. rani stadijum, međutim u zemljama gdje primarna i sekundarana prevencija, kao i skrining program nijesu dobro razvijeni, bolest se u mnogo manjem procentu otkriva u ranom stadijumu. 

brest-cancer-foto

Sa starenjem se povećava i vjerovatnoća da će žena oboljeti od karcinoma dojke te se ova bolest češće javlja u starosnoj grupi iznad 50. godine, zbog čega se, kaže naša sagovrinca, i skrinig program za ovu bolest sprovodi kod asimptomatskih žena starijih od 50 godina.

„Ženama je potrebno dati do znanja da se najčešća maligna bolest u ženskoj populaciji može spriječiti ili otkriti na vrijeme i podsjećati ih da, ukoliko imaju između 50 i 69 godina, a nijesu pozvane na skrinig pregled, imaju pravo da od izabranog ljekara zatraže taj pregled“, poručila je direktorica Instituta za onkologiju.

Žene da uzmu svoje zdravlje u svoje ruke

Kako smo svjedoci da je ženama, posebno iz socijalno ugroženih porodica, prioritet da prvenstveno zbrinu djecu i porodicu, a sebe i svoje zdravlje često stave na posljednje mjesto, NVO „Brini o sebi“ obezbijedila je tokom oktobra besplatne preglede za žene iz socijalno ugroženih porodica.

Ove godine, kako je dodala Dabetić, namjera je bila da osnaže žene da preuzmu svoje zdravlje u svoje ruke, da ne čekaju da se razbole kao preduslov odlaska na pregled, već da o sebi vode računa preventivno i na vrijeme.

"Kroz ovogodišnju kampanju im poručujemo „Tvoje zdravlje je tvoja snaga“. Da bismo bile jake i uspješno prebrodile sve životne izazove, moramo voditi računa o svom zdravlju, sa posebnim akcentom na prevenciju", poručila je Dabetić.

Ljubav prema sebi nije egoizam

Tokom borbe sa ovom bolešću, Bojana Robović kaže da je naučila da ljubav prema sebi nije sebičnost i egoizam. 

„Žrtvovanje, koje se u sredini kakva je Crna Gora, podrazumijeva kao „vrlina“,vodi ljude u propast, jer previše davanja drugima znači da gubiš i zanemaruješ sebe. Moj proces izlječenja nije podrazumijevao preživljavanje silnih terapija već i pročišćenje duše”, kazala je Robović.

Sada, poslije svega, poručuje svim ženama da je kancer nije kazna već opomena da hitno promjene život i žive u skladu sa svojom energijom i senzibilitetom.

„Vođenje računa o sebi nije polugodišnji odlazak na ultrazvučni pregled već svakodnevna briga o fizičkom i duševnom zdravlju”, zaključuje Robović.

Portal Analitika