Pala je Bastilja, nije krio svoje oduševljenje potpredsjednik Vlade Crne Gore i koordinator za sve bezbjednosne rabote u državi Dritan Abazović, čestitajući istovremeno izbor novom direktoru RT CG Borisu Raoniću. Ovaj mu se učtivo zahvalio na povjerenju.
Dakle, ništa od grčkog scenarija koji je Dritan najavljivao kao mogućnost polovinom decembra prošle godine. Ovaj političko-medijsko-bezbjednosno-ekonomsko-zdravstveno-turističko-svetosavski znalac, ne miješajući se u uređivačku politiku tada je kazao: Informativni program RTCG je tragedija, direktor da podnese ostavku, ovdje treba šok terapija, pa možda i grčki scenario”. Vlasnik dijela nove vlasti htio je tada da kroji politiku u nacionalnom javnom servisu otvoreno, misleći valjda da mu to pravo pripada po obrascu izborne volje građana, kako se često rabi taj termin za objašnjenje neobjašnjivog. Nije mogao, ne zato što se opasuljio i shvatio da to nije njegov posao, već zbog toga što mu nijesu dali. Eto, zbog toga je danas dočekao da se prvi oglasi, i u duhu sopstvene nedosljednsti cinično saopšti porukom novom direktoru:
“Znam da neće biti lako, ali novi menadžment i svi činioci društva moraju učiniti sve da više nemamo najgori javni servis u region, i poručio:
“Podrška nezavisnim, depolitizovanim i profesionalnim medijima!”
Politikant kakav je lider URE ne može da izdrži, a da kroz čestitku novom generalnom direktoru ne provuče između redova da je izbor prvog čovjeta RTCG i njegovih ruku djelo. Ali nije, koliko bi god to on istinski htio. Nema on kapacitet, bez obzira na funkcije koje obnaša, niti moć da učini nešto slično. Zbog toga se i javlja da javnom mjenju saopšti rečenicom nešto što sa njim nema veze. Ali ima činjenica da javnost to ne zna dovoljno i da će neko ipak povjerovati kako je silni Dritan smijenio dosadašnji menadžment i doveo novi. I da će se sad igrati po njegovom. Zna on da neće, ali ne zna javnost, kojoj je njegova spekulacija namijenjena.
Politikant kakav je lider URE ne može da izdrži, a da kroz čestitku novom generalnom direktoru ne provuče između redova da je izbor prvog čovjeta RTCG i njegovih ruku djelo
Abazović je zamijenio teze. Kada je govorio o najgorem javnom servisu u regionu, očigledno mu je zasmetala činjenica da je, posebno u potonje vrijeme, RTCG počela da snažnom afirmacijom crnogorskih tradicionalnih, istorijskih i kulturnih vrijednosti obrazuje doskoro uspavanu i nezainteresovanu javnost i saopšti joj kroz obrazovni program i istorijske bilješke ko je, od kojeg roda, a posebno ko zaista nije niti je ikada bila. Na programima ovog medija jasnije nego do sada moglo se čudi i vidjeti kakav je „bratski“ zagrljaj Srbije bio nad Crnom Gorom, kakvi su strašni pogromi vršeni nad stanovnišvom naše zemlje ponosne, kakve su zločine Srbi činjeli na ovim prostorima ubijajući i paleći sve što je na Crnu Goru mirisalo. To je zasmetalo i smetalo je svo vrijeme Abazoviću. Čovjeku koji je produžena ruka, po svemu što čini, svetosavlju i ideologiju protiv koje se borio i bori civilizovani svijet.
Moguće da je Abazović želio da kaže konačno istinu kada je vlast u kojoj je on dominantna pojava, najbora svih vremena. I to ne samo u Crnoj Gori, nego makar u Jugoistočnoj Evropi. A mogli bi i dalje, potpuno sam siguran. Toliko bezakonja, kršenja normi i pravila, nebrige o čovjeku, partitokratije, osionosti, bahatosti, i ko zna čega još, nije bilo od davnina. Pokušaji umrtvljivanja društvene svijesti, zatupljivanja patriotskih osjećaja i veličanja svetosavlja, proces je koji aktuelna vlast želi da afirmiše svim raspoloživim silama. Htjeli bi vrijeme srednjkovjekovlja, iako, svjesno ili nesvjesno, pojedini čimbenici vlasti u njemu odavno jesu. Dijelom i čestitar i njegova lažna čestitka.
Zanimljivo je kako demoNkratskom Abazoviću nije smetala programska koncepcija ove medijske kuće kad su njome vladali nevladini uhljebi, sljedbenici politike Aiva Orava, ambasadora desno orjentisane politike EU u Crnoj Gori, čiji se upliv mjeri stotinama hiljada eura na ruke onima koji su programski zadovoljavali njegove i tadašnje standarde crnogorske opozicije. Nije mu smetala ni predaja (politička prodaja) te iste RTCG 2016. godine opozicionim partijama, što je bio njihov ultimatum i uslov da izađu na izbore. Zaboravio je možda da je tadašnja direktorica Radojka Rutović, ne želeći da bude alibi politici za neizlazak na izbore, podnijela ostavku i svjesno žrtvovala sebe zarad višeg cilja. To su joj zaboravili svi, a Abazović bi rado da to preskoči i zaboravi.
Možda će sad Dritan promijeniti stolicu kao gost po vas dan
Da ima kulture i političkog šlifa Dritan se ne bi ponašao ovako kako demonstrira svakodnevno kao nedorasli vlasnik nad funkcijama koje su ga dopale predajom crnogorskih interesa u ruke svetosavlju. On bi pozdravio izbor novog generalnog direktora i ponudio svu potrebnu pomoć ovom, kao i svim drugim medijima u Crnoj Gori, na daljoj demokratizaciji i razvoju nezavisnog novinarstva uopšte.
Abazoviću je mjera nezavisnog i depolitizovanog medija ono tabloidno novinarstvo đe je prečesto gost i sa kojima je njegova politika ustrojavala agresiju nove vlasti i sječu svake vrijednosti koja ne pristaje na neznanje, nepotizam, šikaniranje. Poput njegovog kolege iz Srbije Vučića i neophodnog mu Pinka i Happya, ovaj „mag“net za brojna srca, ima svoj plavi medij. Zato su mu drugi obojeni i zato je on tu đe jeste.
Zasigurno, jedan je od čelnih u najgoroj vlasti u istoriji vlasti, makar u cijeloj Evropi. Jugozapadnoj, Jugoistočnoj i ostalim Evropama đe ih god ima.
Možda će sad Dritan promijeniti stolicu kao gost po vas dan.
Vidjećemo, ali znajući da u RTCG ima dovoljan broj novinara čiji integritet nije upitan, teško je vjerovati da će mu se naum ostvariti.
U očekivanju vijesti da je pala Bastilja vlasti, bićemo na vezi. Čekaćemo. Još ima vremena.
Slavko Mandić
