Neko joj je iz bivše vlasti dao ulaznu vizu da jednom, kada se stvore uslovi za to, može da šamara ponosnu Crnu Goru. Ona, odnekud došla i primljena sojski, kako to Crnogorci najbolje znaju i umiju, posta bruka i sramota i jad istovremeno, koji nas je, poput kakvog snažnog tekstonskog poremećaja, zadesio.
Koliko nisko mora da je pozicionirana izvjesna Bratić, ekspertkinja za mržnju prema Crnoj Gori i njenoj kulturi i tradiciji, antifašističkoj i slobodarskoj zemlji u kojoj je odavno udar našao iskru u kamenu, kad je mogla da udari na takvu instituciju kakva je znamenita Latinka Perović. Bratićka, siguran sam, pojma nema o kojoj se to heroini jednog vremena radi, i to je manje važno. Svetosavka po pustoj želji, ovaj ekcem društveno-političko-vjerskog sarkazma vremena u kome živimo, nikako ne može biti hrišćanka. Vjerujuće čeljade nikada, zbog stalnog prisustva Gospoda Boga koji gleda što ko čini i bilježi, ne bi izreklo onu sramotu koju je četvororučica saopštila na društvenim mrežama, u komentarima koji su suštinska slika i prilike nje, Srpkinje, ženskog četnika, i svašta još.
“Ka’ će ova baba da ode više Bogu na istinu, Bože mi prosti“…, čežljivo se zapitala Bratićka, jasno pokazujući da ljudskom biću želi fizički nestanak sa lica zemlje, ili mnogo jednostavnije rečeno, želi smrt. To je komentar koji prosto boli ljudski um i razara razum svakog čovjeka za koga se može reći samo da je normalan. I ništa više od toga. Da ne govorim o vjerujućem i onoj hrišćanskoj „Ko tebe kamenom, ti njega hljebom“. Čime bi sve Bratićka, četvorostruka vladarka raznih tronova, od prosvjete, nauke, KULTURE i sporta, Srpkinja u duši, telu i na popisu, kako sama saopštava, udarala po onima čiji je mali prst na jednoj nozi prerastao sve njene kapacitete, znanja i umijeća. Ova nadarena klero-fašistkinja, profesorica naše mladosti, ne bi birala. Valjda su je zbog ovakvih istupa popovi inaugurisali, i to četiri puta, što god to značilo? Valjda! Ko zna pravi razlog? Važno je da služi svrsi, a ova ispunjava svoje domaće zadatke, za sada bez ikakve greške.
Oni se sastoje od brukanja i sramoćenja Crne Gore, vrijeđanja drugih, etiketiranja, šenlučenja raznoraznim besprizornim izjavama po društvenim mrežama, i raznovrsnim oruđima druge vrste. Teško tu išta možemo, jer nam je Bratićka dopala kao usud. Za nešto zašto smo, očigledno, debelo zgriješili. Moramo da razmislimo. Možda će Gospod Bog i nama pomoći. Samo ne onako, koliko god da smo grešni, koliko je to uradio ministarki Bratić.
Izvinjavat se gospođi Perović neću, jer to nije moguće. Ova dama od formata, znanja i zvanja, ovaj prijatelj Crne Gore provjereni i iskreni, zna koliko Bratićka ne zna. I to joj je dovoljno.
