„Zovem se Vladimir Dado Đuranović. Profesor sam na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju i Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Nisam terorista. Ja sam svoj na svome sa građanima“.
Ovim riječima obraća nam se cijenjeni crnogorski slikar, koji se našao među hiljadama istomišljenika 4. i 5. septembra na Cetinju da brani građansko dostojanstvo svoje zemlje i prijestonog grada.
Došao je na Belveder da sa ostalima koji su se okupili na ovom mjestu na miran način ispolji bunt protiv klerikalizacije društva, ali i da kaže da ne pristaje na pokušaj okupacije svoje zemlje i uvođenja Crne Gore u takozvani „srpski svet“.
Zato je, kaže nam, na Belvederu nosio majicu na kojoj je oslikan crnogorski grb i krstaš barjak, a na leđima ispisano ime mjesta odakle potiče.
„To su Martinići - Bergovina. Ja sam od tih Đuranovića. To je moja lična karta. Cetinje je srce svakog Crnogorca. Kad Cetinje zove, zove Crna Gora. Svaki Crnogorac na planeti zna šta to znači“, poručuje Dado.
SPRIJEČILI SMO RAT
Za Portal Analitika potvrđuje to i njegov stariji brat, takođe jedan od „terorista“ sa Cetinja i uvaženi slikar Roman Đuranović.
„Na Cetinje smo došli zbog odbrane građanske Crne Gore. Na Belvederu smo bili i odbranili multinacionalnu, multikonfesionalnu građansku Crnu Goru. I ne samo to. Spriječili smo rat”, kategoričan je Roman.
Belvederska barikada, 5. septembar, foto: Roman ĐuranovićOsvrnuvši se na helikoptersko ustoličenje mitropolita SPC u Cetinjskom manastiru, uz neviđenu demonstraciju sile pripadnika policijskih snaga, Dado
priznaje da ne može da shvati ljude koji su cijeli grad, uz to Grad Heroj, zasuli nevjerovatnom količinom suzavca.
Još manje one koji su im nakon toga odali priznanje za profesionalizam.
„Osjećam tugu. Kad-tad Cetinje će dobiti i materijalnu i duhovnu odštetu od ovakvog brutalnog ispoljavanja sile“, uvjeren je on.
Vrlo znakovito, stihovima iz pjesme „Kako to“ (Vojko V.) nadovezuje se Roman: „Neko me sabotira/ možda je Vlada/ možda su Srbi/ možda masoni”.
I dodaje:
„Prekomjernom upotrebom suzavca, gumenih metaka, odnosno, nezapamćenom agresijom na prijestono Cetinje, poslali su poruku slabosti, kukavičluka i fašizma. To im nećemo zaboraviti“.
BELVEDER NIJE PAO
Dado smatra da su se na Cetinju tog vikenda, zapravo, desila tri napada.
„Napad na Svetog Petra Cetinjskog, napad na njegov narod i napad na grad“, ističe on.
Ali, dodaje, Belveder nije pao!
„Te noći probudila se nova Crna Gora, čista kao suza na obrazu. Ljudi su u tišini čekali znak za odbranu građanske Crne Gore, njene istorije, kulture i identiteta. Crnogorski duh je probuđen“, kaže Dado.
Plamen vatre uz plamen belvederskog duha, foto: Roman ĐuranovićUpitan da nam ukratko približi šta je sve doživio na Cetinju, odnosno u kojim je sve „terorističkim“ akcijama učestvovao tokom tog vikenda u prijestonici, Roman je ponovo bio inspirisan za odgovor u stihu. Ovog puta iz pjesme „Nešto se sprema“ (Masa Mor): “Nešto se sprema/ nešto se kuha/ negdje gori meso/ nešto zagorijeva/ je l’ iz našeg tijela…”
Podsjeća, zatim, da je tih nekoliko hiljada građana Cetinja i Crne Gore cijelu noć mirno branilo Belveder.
“I odbranili smo ga!”, ističe on.
A u svijet, napominje, tako poslali poruku neosvojenog grada!
NO PASARAN!
Dado ocjenjuje da, uprkos svemu, epilog dvodnevnih događaja na Cetinju je da se Crna Gora kao evropska, građanska i antifašistička zemlja - konačno vratila sebi.
„Četvrti i peti septembar pokazali su i da je vrijeme za otrježnjenje aktuelnog premijera i njegovog zamjenika. Ne želim da se mirim ni sa kim, jer se ni sa kim nisam ni svađao. E, Viva Montenegro!“, zaključuje Dado Đuranović.
Logična poruka, jer sa druge strane „barikada“ Vlada Crne Gore nije učinila ništa da se izbjegne prvo duhovna, pa onda i fizička agresija na Cetinje, a samim tim i na Crnu Goru. Otvorenom podrškom crkvi Srbije da intronizaciju mitropolita SPC po svaku cijenu obavi u srcu simbola Crne Gore, od jednog vjerskog obreda napravila je politički čin kojim je zemlju samo gurnula u još veće podjele. Ako uzmemo u obzir obje strane cetinjskih „barikada“, Romana smo pitali je li Crna Gora od 4. i 5. septembra još više podijeljena zemlja.
„Naravno, ako izbrišemo građansku Crnu Goru protiv koje se oni bore. Oni, srpski svet. I tako unazad par stoljeća... Mi vidimo Crnu Goru sa njima, oni je vide bez nas. NO PASARAN!, poručuje Roman Đuranović.
6
