„Vrijeme je da priznam krivicu. Priznajem, na Cetinje sam stigao u petak. Naoružan s par majica crvenih, jednom duksericom na kojoj je izvezen grb i ime države, jednom zastavom, cigaretama, upaljačem…“, priznaje i prisjeća se proteklog vikenda, za Portal Analitika, stručnjak za komunikaciju Miodrag Miško Strugar.
U prohladnoj subotnjoj, belvederskoj noći, sreli smo i njega, „novopečenog teroristu“, naoružanog samo smješkom i stavom, baš kao i brojne umjetnike, sportiste, intelektualce koji su se za vikend uputili u prijestonicu da brane čast svoje zemlje i kažu - NE klerikalizaciji i pokušaju velikosrpskog pokoravanja Crne Gore.
Uz pomenuto naoružanje, među „teškim arsenalom", otkriva nam ekskluzivno Strugar, u njegovom posjedu našle su se i neke hapšene majice. Dao mu ih je, priznaje, jedan drug.
"Teroristi" u belvederskoj noći 4. septembraI tako naoružan prvog dana vikenda bio je, napominje, na Studentskom trgu i po cetinjskim kafanama pričao sa drugim teroristima.
„Znam ih iz ranih devedesetih. Upoznao sam i mnoge koji sad imaju godina koliko sam ja imao kad sam, iz istih razloga, tih godina dolazio na Cetinje. Tada sam bio „zaveden“, „ustaša“, „tuđmanovac“… Danas opet „zaveden“, ali sad „terorista“, „branilac dilera kokaina“, čak i „pečurka koja će nestati“, kaže Strugar.
Dodaje i da mu se u subotu, u prijestonici, pridružio sin.
„Poslije sedam sati probijanja od Podgorice do Cetinja. I on postade terorista. Priznajem i u njegovo ime“, poručuje naš sagovornik.
NA CETINJE ZBOG PREDAKA I POTOMAKA
Slijed događaja naveo ga je i da se prisjeti kako su ga ranih devedesetih pitali zašto ide na Cetinje, zašto u Herceg Novi, Nikšić, Bijelo Polje (u koje, ipak, nije stigao)...
„Odgovarao sam da idem zbog đeda. Da idem radi sebe i radi svoje đece, koju tada nijesam imao. I sad sam na Cetinju bio zbog predaka. I opet radi sebe i radi unuka, kojih još nemam“, kaže Strugar.
Žrtve su oni koji desantom moraju doći u Cetinjski manastir, žrtve su oni koji su pristali da budu tuđa prćija
Osvrćući se akcionu akciju ustoličenja mitropolita SPC Joanikija u Cetinjskom manastiru, uz svesrdnu podršku crnogorske vlasti i policije, koja je u zoru 5. septembra, suzavcem i šok bombama rastjerala goloruke „domaće teroriste“, naš sagovornik ističe da to što radi Crkva Srbije nema veze s vjerom, već s pokoravanjem. I Crne Gore i Cetinja.
„Ako već Vlada pristaje na sve, Cetinje neće. Ni Crna Gora. Ni ja“, poručuje Strugar.
GANDIJEVSKI OTPOR
Da u Joanikiju i Porfiriju stanuje raspeti Hrist, kako ocjenjuje, ne bi naredili Vladi da ih isporuči na Cetinje. Po svaku cijenu. Bez obzira na cijenu.
„Ovaj 5. septembar, Cetinje, Belveder 2021. kao simbol, ostaće da se pamte. Kao zalog, kao iskra“, naglašava naš sagovornik, uz neminovan osvrt i na to da nije bilo Božićnog ustanka - ne bi bilo ni 13. jula 1941.
Takođe, ističe on, da nije bilo otpora velikosrpskoj politici devedesetih, prije svega na Cetinju - ne bi bilo ni 21. maja 2006.
„Sad je vrijeme za otpor klerikalizaciji društva i utapanju Crne Gore u, kako ga oni zovu, „srpski svet“. Ako u to upadnemo povratka nam nema. Zato je bitan otpor. Gandijevski. Uporan. Istrajan“, kategoričan je Strugar.
Uprkos tome što je vikend u prijestonici završen uz kišu suzavaca, šok bombi i gumenih metaka ispaljenih u goloruke građane, naš sagovornik ističe da se ne osjeća kao žrtva.
„Što je gutanje suzavca i gutanje nepravde u odnosu na ponos koji osjećam. U odnosu na pogled u one žene i muškarce svih generacija koji su u subotu i nedjelju branili pravo i čast Crne Gore.
Sramota bi me bilo da kažem da sam žrtva kad pogledam fotografiju jedne starice u crnini, koju sam napravio telefonom, očiju crvenih od suzavca kojim nas zasipaju od Dvora, preko Balšića pazara, do Lovćenske vile, a koja neće da ide doma, nego prkosno ostaje dok je šćer drži pod ruku. Ona je moj heroj ovog protesta. I mnoge iz njene generacije koje sam vidio“, kaže Strugar.
Heroji protesta, Cetinje 5. septembra, foto: Miodrag Miško StrugarŽrtve su, dodaje, oni koji izmišljaju laži o nama koji smo tamo bili da iskažemo svoj stav.
„Žrtve su oni koji desantom moraju doći u Cetinjski manastir, žrtve su oni koji su pristali da budu tuđa prćija, oni koji znaju da smo mi, obični ljudi s barikada i trgova cetinjskih zalog za bolju crnogorsku budućnost, a to još ne smiju glasno da kažu“, primjećuje on.
SVJEDOČANSTVO IDEOLOGIJE SRPSKOGA SVETA
Prema njegovim riječima, najznačajnija slika koja je proteklog vikenda iz Crne Gore otišla u svijet jeste ona na kojoj se vidi Porfirijev i Joanikijev dolazak u Cetinjski manastir.
Ako već Vlada pristaje na sve, Cetinje neće. Ni Crna Gora. Ni ja
„Oni se, doduše, i ne vide od pancir ćebadi i vojnika naoružanih do zuba. Ta slika govori više od hiljadu riječi. Više, čak, i od one na kojoj Cetinjski manastir opoganiše Arkan i njegova paravojska, pa i one iz 1921. kad su prvi put crnogorskog mitropolita birali van Crne Gore i ustoličili ga uz zaštitu srpske vojske.
Ta slika, pa i ona kad odlaze iz Manastira, na kojoj se više vidi oružje nego Porfirije i Joanikije, koji narediše da se to obavi po svaku cijenu kako bi pokazali moć, ostaće kao najbolje svjedočanstvo da oni ne svjedoče Hrista, nego ideologiju „srpskoga sveta“, ocjenjuje naš sagovornik.
VRZINO KOLO IZ KOGA SE NE IZLAZI LAKO
U kontekstu aktuelnih događanja, Strugar je komentarisao i raspolućenost crnogorskog društva.
„Ne znam jesmo li isto ili više podijeljeni. Ali, znam da nam nema napretka dok god ne budemo svjesni da nam je Crna Gora jedini dom koji možemo i moramo da uređujemo. Da nam ne treba da smo svi Crnogorci koje god nacije ili vjere bili, da nam samo građansko društvo u kome svi ravnopravni i svi imamo jednake šanse može dati šansu da napravimo poštenu, a samim tim i prosperitetnu državu“, smatra Strugar.
Podijeljeni smo, podsjeća on, više od stotinu godina.
„Ja pamtim posljednjih trideset. Malo je Crnogoraca (svih nacija i vjera) koji za ovih posljednjih trideset godina nijesu osjetili neku nepravdu. To je vrzino kolo iz koga se ne izlazi lako, a susret i zora neke nove, bolje Crne Gore može biti samo na pravim, evropskim vrijednostima građanskog društva, sekularizma i antifašizma“, poručuje „terorista“ Strugar.
6
