Kako je to nekad bilo? Jedan na krov, a drugi na prozor. Ovaj sa prozora je bio navigator – „Lijevo, lijevo...Desno, desno“... I tako dok se slika ne izbistri i da nema šumova u tonu. Slika je znala da bude jasna, a ton čist, mada je znalo nekad da šušti, ali većinu vremena bilo je jasno i čisto.
Od jedne antene do stotinu kanala
Imao si jednu opciju, jedan program, jedan izbor, a i nije bilo previše preporučljivo nešto drugo tražiti. Bio je to jedan sistem koji je imao svoje vrijednosti, ali i svoje mane, a koji nema? Nekome se sviđao, a nekome ne, sasvim logično. Jedno se mora priznati, da je bio značajno uspješniji i slobodniji od nekih koji nam se danas plasiraju. U svakom slučaju, ako su antene usmjerene prema Lovćenu imao si i sliku i ton. Za to vrijeme, dovoljno.
Danas je drugačije, svima nam je na raspolaganju, tzv. kablovska, a šta ona znači? Mnogo kanala, mnogo opcija mnogo mogućnosti, a prema Lovćenu rijetko koja. Na prvi pogled demokratskije zvuči, ako je tako, a je li? Nijesam siguran! Ponekad se čini da se na onom jednom moglo čuti više nego na svim ovim, zajedno. Danas se mora priznati da je komfornije, imamo daljinski kojim biramo šta gledamo. Nekad ga nije bio, a i nije bilo potrebe za njim, nije bilo izbora.
Sada je na kablovskoj više kanala, pa biraj koga ćeš slušati.
Prvi kanal: Crnogorske “Mućke”
Na prvom kanalu stalno se prikazuje nešto što najviše podsjeća na čuvenu seriju „Mućke“ ali ovo je crnogorska verzija. Ona prva je poznata kao humoristička serija koja prikazuje traganje za boljim životom glavnih likova. Ova naša se uklapa u jednom dijelu, i naš „Del Boj“ u svakom nastupu nam plasira takvu priču, da će sljedeći projekat donijeti bogatstvo.
Ove naše epizode se zovu Evrope, Barometri, Velje brdo ... i ako budemo imali strpljenja, „sljedeće godine ćemo biti milioneri“. Tako barem tvrdi naš „Del Boj“, ali ga neki usporavaju. A on bi da radi, nego mu ne daju! Pominjani programi propadaju jedan za drugim, ali ideja i optimizma ne nedostaje, a dokle će trajati, niko ne zna, mada sve sluti da će ova naša serija, ako se nastavi, imati tragičan kraj, ali sad sa svima nama u glavnoj ulozi.
Drugi kanal: Obrazovni program bez tona
Drugi kanal, po logici rezervisan za obrazovne programe, pa se često ima utisak da je neka verzija školskog programa. Bivši drug „Del Boja“ sa prvog programa grmi o svojim ovlašćenjima, o svojim idejama, o svojim pravima... Daje uputstva koje niko ne čuje, niko ne vidi, niko ne konstatuje ali on i dalje misli da je neko! Ono, kako bi se reklo, „po papirima“ on ima neka ovlašćenja, ali na ovom kanalu očigledno da nema tona ili su smetnje takve da se ne čuje. Što nije neka šteta, jer to što priča nikoga ne interesuje.
No, dobro, kako bi se reklo, „slučajno došao, slučajno će i proći“ a i ne možemo mu ništa nekolike godine dok mu traje izbor. Do tada neka glumi fikus. Da se ne lažemo, ima on i uspjeha, npr. onu tendu je uspješno srušio ispred zgrade u kojoj živi. Od koga je dosta je!
Treći kanal: Revizija istorije kao udarna vijest
Treći bi trebalo da je parlamentarni, na svim mrežama, barem ga tako zovu, koji se uređuje sa više mjesta, a sva su na istoku, nažalost, daleko od svjesnog svijeta. Logično bi bilo, pošto je više urednika, da ima i više tema na programu. Međutim, ako pogledamo pažljivije, svodi se na isto. Kombinacija revizije istorije, sa novim tumačenjem i novim objašnjenjima, plasirajući neku novu samo njima jasnu.
Nema tu nikakvih novih dokaza i otkrića koji će opovrgnuti ranije utvrđene istorijske teze, nego ovo novo njihovo tumačenje istih. Po njima fašisti i njihovi pomagači u stvari nijesu fašisti, nego su oni antifašisti, tako da su se pravi antifašisti borili sa nekim zamišljenim neprijateljem ili sami protiv sebe, jer fašista i njihovih pomagača očigledno nema, oni kažu! U ovoj verziji partizani ispadoše čist višak.
Đe su bili i šta su radili, njihova „nauka“ nije objasnila. Sad me brine, hoćemo li mi koji smo završili školu po „starom“ programu, morati da polažemo razliku, jer je došlo do promjene? Bude između ovih tema i bavljenja novospomeničkom kuturom i još, ne znam kako bi se drugačije reklo zauzimanje teritorije (ima za ovo bolji termin ali nije pristojan) po principu „đe god nađeš zgodno brdo tu crkvu posadi“. Bude tu nekih objekata koji se postave, otvore, proslave, pa se sklone, pa čas ga ima, čas ga nema, tako da nijesam siguran do čega je?
Magija Mit. ver. 2.0 i „nestajući“ spomenici
Najviše mi liči da se čuveni David Koperfild pojavio u liku Mit. Ver.2.0 i umiješao svoje moći, jer sad niko ne može da objasni šta se sve dešavalo. David je u jednom od svojih performansa sakrio Kip slobode, a da niko nije umio da objasni kako, tako da i ovaj nadležni Mit. Ver. 2.0 radi slične stvari, samo to još nije komercijalizovao, a pare bi uzeo.
Probao je, i kako vidimo uspio, one gomile bakra koju su kratko slavili, sada nema, niko ne zna kako. Ako bi mogao taj performans da ponovi sa nečim drugim, na primjer da mu nestane Mit. ver. 1.0, zbog kojeg je on i postavljen. Time bi mogao zauzeti njegovo mjesto, jer ionako je onaj počeo smetati ovom bližem dijelu istoka, zbog čega je i imenovan Mit. ver. 2.0.
Kalimero politika: „To je nepravda, stvarno“
Jedan od kanala, koji je nekada bio prvi, ali je već neko vrijeme promijenio poziciju, kao da sada stalno emituje crtane filmove, i to onaj koji je već bio zaboravljen, ali su nas podsjetili. Posljednjih pet godina se od njih najčešće čuje „pa to je nepravda, stvarno“ kao što je nekad simpatično malo crno pile Kalimero ponavljalo u istoimenom crtanom filmu.
Stalno ponavljaju „da se mi pitamo, mi bismo ...“ kao da se nikada nijesu pitali, ili „ovo što radite ne radi se tako“ za što su potpuno u pravu, ali ne znam odakle sad toliko naprednih ideja, sa novim rješenjima u posljednjih pet godina, a za trideset se nijesu mogli sjetiti, pa se postavlja pitanje, važi li ođe ona „posljednja pamet, šarovu pod rep“.
Manjinski kanali i fotelje širokih naslona
Ima tu i nekih „malih“ kanala, da ne kažem manjinskih. Novi provajder od 2020. godine i kod nekih od njih je promijenio programsku šemu. Neki su ostali istrajni i nijesu mijenjali ono zbog čega su osnovani i ono što su od početka pričali. Odbili su ponude i benefite, ali su sačuvali dostojanstvo. Neki drugi su zarad benefita i koje pozicije u vlasti pristali da sjede sa onima koji im, ali bukvalno, rade o glavi.
Primjera je nebrojeno, ali oni to „ne vide“. Mora da su stranice fotelja u koje su upali tolike da su im ograničile opažanja, da ne vide koalicione partnere šta rade i kako se ponašaju. Nijesam ispratio, da li su oni koji su otvarali onaj nestali spomenik na tu proslavu zvali sadašnje koalicione partnere, jer je upravavo onaj kome je posvećen imao blizak kontakt, po svojim izvještajima, sa hiljadama pripadnika njihove vjere. Red bi bio, da to zajedno proslave.
Krimi-kanal i vječna pobjeda „dobrih momaka“
Jedan od kanala stalno pušta krimiće. Bože jedan, u svakom od filmova, „dobri“ momci pobjeđuju „loše“ momke. A ovi „dobri“, tako fini, utegnuti, spremni, sve znaju, lijepo obučeni, svi nose kravate, crvene, da se razlikuju od „loših“ momaka. Ma divota jedna, ko im vjeruje. Mislim, provuče se poneđe informacija da neki „loši“ momci u stvari rade za ove „dobre“ momke, ali neka to sad, da ne kvarimo sliku o „dobrim“ momcima. Ovako je ljepše, pa dokle traje.
Malo je problematično da, ako neko nešto kaže protiv ovih „dobrih“ zna ostati bez posla, zna biti priveden bar na 72 sata (što će meni ovo) ali ima ih. Mislim, nije ovo da se oni svete nekome, nego ovi što kažu nešto protiv ovih „dobrih“ sigurno su nešto napravili da ne valja, pa zbog toga...
„Izborno tijelo“ kao najskuplja roba
Suština svih ponuđenih programa, nalazi se u "izbornom tijelu" u kojem su stanovnici Crne Gore elementarna roba. Samo je pitanje koja će grupacija uspjeti da zaradi veće “količine raspoložive robe”. “Izborno tijelo” predstavlja mješavinu u kojoj tržišna vrijednost nadrasta svaku drugu: antifašističku ili fašističku, partizansku ili četničku itd.
Zbog navedenog “izborno tijelo” postaje najvrednija roba. Zašto pomenuti ne preispituju kritički vlastite programe? Jer se plaše da bi to imalo negativne posljedice na tržište "izbornog tijela". Jedina djelatnost im je usmjerena na prilagođavanje logici “izbornog tijela”. Logika građanskog društva ostaje u domenu obećanja za neka daleka pokoljenja. I na samom kraju, postavlja se pitanje zašto se pomenuto stanovništvo zove „izborno tijelo“? Je li zato što nema glave?
Ako se u skorije vrijeme ne otvori kakav novi kanal i da ova naša, mala, lijepa zemlja umjesto stanovnika dobije građane, onda je jedina opcija da na daljinski upremo ono crveno dugme OFF.
