Dvjestota godišnjica rođenja knjaza Danila u Matici crnogorskoj obilježena je tribinom na kojoj je lik i djelo državnika, koji je razumio da sloboda nije dovoljna bez institucija, zakona i međunarodnog priznanja, osvijetljeno kroz više aspekata. Knjaz Danilo ostao je upamćen kao vladar koji je imao snage da prekine sa dotadašnjim teokratskim modelom vlasti i uspostavi svjetovnu knjaževinu, čime je Crna Gora sredinom XIX vijeka zakoračila ka modernoj evropskoj državi.
O njegovom značaju, Zakoniku, mjestu u kolektivnom sjećanju i zastupljenosti u obrazovanju, te načinu na koji je njegova državna vizija oblikovana kroz umjetnost i političku ikonografiju govorili su pravnici Ivan Jovović i Mladen Vukčević, politikolog Danilo Kalezić i istoričarka umjetnosti Saša Brajović.
Jovović: Neophodno je prisjetiti se državničkog pregnuća knjaza Danila
Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović istakao je da se u Crnoj Gori u kontinuitetu radi na omalovažavanju lika i djela knjaza Danila, često upotrebom pežorativnih imena.
„Stoga se ne treba čuditi reakcijama u pogledu podizanja obeliska u Podgorici velikom vojvodi Mirku Petroviću i crnogorskim junacima iz Oslobodilačkih ratova od 1852. do 1878. godine, kada se u javnom diskursu to spomen-obilježje naziva genocidnim spomenikom. U stvari, takav doživljaj imaju ideološki potomci onih takozvanih „ujedinitelja“, koji su na Badnji dan 1919. godine srušili isti spomenik, ali u čast detronizacije dinastije Petrović-Njegoš, odnosno simbolički sahranili Kraljevinu Crnu Goru. Na taj način izvršioci Garašaninovog „Načertanija“ konačno su obavili ovaj prljavi zadatak, jer su proglašenje Crne Gore za nasljednu knjaževinu sredinom XIX vijeka, kao i sticanje međunarodno-pravnog subjektiviteta za vrijeme knjaza Danila, zahtijevali dugoročne i suptilne akcije Beograda u likvidaciji crnogorskog subjektiviteta“, rekao je Jovović.
Dodao je da do skoro nijedan javni prostor, ustanova ili vojni objekat u Crnoj Gori nije nosio naziv po knjazu Danilu, iako je u Beogradu još 1896. godine jedna od ulica dobila naziv po ovom crnogorskom vladaru, što, prema njegovim riječima, jasno svjedoči da sve političke elite u Crnoj Gori tokom XX vijeka nijesu bazično podržavale Danilov crnogorski državni koncept „Ivanbegovine“.
„One su ideološku podlogu imale u panslavističkoj nacionalno-romantičarskoj orijentaciji vladike Petra II i knjaza/kralja Nikole. Dok se za vrijeme knjaza Danila u crnogorskim školama, po svjedočenju Ljube Nenadovića, nastava odvijala na crnogorskom jeziku, dotle je za vladavine knjaza/kralja Nikole u prosvjetnim ustanovama zakonski uveden srpski jezik“, rekao je Jovović.
Podsjetio je i na inicijativu Matice crnogorske da se ustanovi Dan crnogorske pobjede kao državni praznik u čast bitke na Grahovcu iz 1858. godine, podviga koji je, prema njegovim riječima, afirmisao i doprinio crnogorskoj državotvornosti.
„Na kraju, u godini jubileja – 20-godišnjice obnove crnogorske nezavisnosti – neophodno je prisjetiti se državničkog pregnuća knjaza Danila, jer nam je u postojećim političkim okolnostima neophodna njegova odlučnost, budući da je on dobro znao šta su državni integritet i nacionalni ponos. Zato nam u simboličkom smislu na političkoj pozornici nedostaje neki novi knjaz Danilo, koji bi mnoge doveo poznaniju prava“, zaključio je Jovović.
Vukčević: Kopernikanski obrt u modelu vladanja - od teokratije ka svjetovnoj državi
Profesor Vukčević je istakao da je državnički profil Danila Stankova vrlo slojevit.
„Obilježen raskršćima, pregnućima i osporavanjima od početka do posljednjeg dana. Njegov dolazak na prijesto značio je kopernikanski obrt u modelu vladanja – od teokratije do svjetovne države. To će unaprijediti organizaciju vlasti uprkos otporima koji su sezali do mjere njegove lične ugroženosti, a vrijeme će pokazati – i preko te mjere. Uporedo, učvrstio je fakticitet nezavisnosti u predvorju međunarodnog priznanja Crne Gore. Mnogo za nepunu deceniju vladanja, malo za ono što nije dosanjao“, rekao je Vukčević.
Pozivajući se na Borovskog, dodao je da je Zakonik bio Danilov najmiliji amanet i polazna tačka za izučavanje crnogorske pravne istorije XIX vijeka, „jer se uspješnost vladara ne mjeri samo dobijenim bitkama, već pravnim aktima koje je pretočio u državno tkivo“.
Kalezić: Otpor reformama iz Danilovog vremena traje i danas
Kalezić je ukazao na činjenicu da je posljednjih godina objavljeno mnoštvo članaka i publikacija koji se, kako je rekao, na najgrublji način obračunavaju sa zaostavštinom knjaza Danila i njegovim likom i djelom.
„Uključujući i onu završnu etapu njegovog života koja se često, sa političkog terena, svodi na jedan događaj koji je u svojoj biti fikcija i tiče se privatnog sukoba sa jednom porodicom u Crnoj Gori. Kada bismo pravili komparaciju sa načinom na koji je knjaz Danilo pokušao da upravlja Crnom Gorom i onim što danas gledamo i živimo, vidjeli bismo strahovito podudaranje – otpor reformama, otpor deklerikalizaciji društva i otpor uspostavljanju države vladavine prava“, naglasio je Kalezić.
Brajović: Vladarska vizualizacija imala političku snagu
Istoričarka umjetnosti Saša Brajović, čiju je knjigu „Portreti knjaza Danila I Petrovića Njegoša“ Matica crnogorska objavila 2019. godine, istakla je da Danilovi portreti sublimiraju duboku transformaciju koju je Crna Gora za kratko vrijeme prošla zahvaljujući knjazu Danilu. Predstavila je neke od najreprezentativnijih knjaževih portreta, koji su informativniji nego što se na prvi pogled čini.
„U stvaranju vladarske ličnosti vizualizacija je vrlo važna, jer je formiranje evropskih država personalno i zasnovano na portretu koji ima zastupničku ulogu. I vrlo je važno šta knjaz traži, odnosno kako želi da bude predstavljen“, pojasnila je Brajović.
Dodala je da je Danilo na portretima u raznim fazama: nekad u crnogorskoj nošnji, nekad u vojnoj uniformi. U ranijim fazama trudi se da stekne povjerenje, sa spuštenom sabljom, što sugeriše da je otvoren za diplomatske razgovore, pa sve do završnog portreta, na kojem drži svitak, pretpostavljeno Zakonik, sa Lovćenom u pozadini obasjanim zrakom sunca.
