Kada institucije same utvrde nepravilnosti, a zatim pitanje odgovornosti zamijene savjetovanjem, građanska kontrola nije napad na sudstvo, već ona postaje nužnost, poručila je direktorica NVO ''Centar za dječija prava'' Ivona Pavković, reagujući na izjavu predsjenice Vrhovnog suda Valentine Pavličić da „nema interes da prikriva probleme u sudstvu“.
1Saopštenje Ivone Pavković prenosimo integralno:
Tvrdnja Kabineta predsjednice Vrhovnog suda Valentine Pavličić da predsjednica „nema interes da prikriva probleme u sudstvu“ ne predstavlja odgovor ni na jedno od ključnih pitanja otvorenih Zbirnim zapisnikom o izvršenoj kontroli rada Suda za prekršaje u Podgorici sa pripadajućim odjeljenjima, I-4 Su br. 1/26-2 od 15. juna 2026. godine.
Interes, namjera i lično uvjerenje nijesu pravne kategorije. Jedino je relevantno šta je predsjednica Vrhovnog suda konkretno i blagovremeno preduzela nakon upoznavanja sa dokumentom koji ukazuje na moguće nezakonito, nesavjesno i disciplinski relevantno postupanje sudija i sudske administracije.
Iz odgovora Kabineta proizlazi da je kontrolni zapisnik dostavljen svim sudijama sudova za prekršaje, da su organizovani sastanci i savjetovanje, da je naloženo otklanjanje nepravilnosti i da će Sudski savjet tek naknadno biti upoznat sa njegovim sadržajem, nakon formiranja novog saziva.
Drugim riječima, zapisnik je dostavljen onima čiji je rad kontrolisan, ali nije bez odlaganja dostavljen organu nadležnom za utvrđivanje njihove odgovornosti. To nije potpuna transparentnost, već interno upravljanje posljedicama nalaza bez javno predstavljenog odgovora na pitanje individualne odgovornosti.
Član 110 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama ne propisuje čekanje novog saziva Sudskog savjeta, tematske sjednice, savjetovanja sudija, uvođenja PRIS-a ili kraja godine. Zakon propisuje da će predsjednik suda, predsjednik neposredno višeg suda ili predsjednik Vrhovnog suda, kada postoji osnovana sumnja da je sudija izvršio disciplinski prekršaj, dostaviti Sudskom savjetu pisano obavještenje. To obavještenje mora biti dostavljeno bez odlaganja, odmah po saznanju.
Najavljena tematska sjednica nije pisano obavještenje iz člana 110. Savjetovanje sudija nije disciplinski postupak. Nalog da se nepravilnosti ubuduće otklone nije utvrđivanje odgovornosti za ono što se već dogodilo.
Tvrdnja Sudskog savjeta da ne postoji obaveza dostavljanja „takve vrste dokumenta“ promašuje suštinu zakonske obaveze. Zakon možda izričito ne nalaže dostavljanje svakog zbirnog zapisnika kao posebne vrste dokumenta, ali nalaže pisano obavještavanje Sudskog savjeta kada postoji osnovana sumnja da je sudija izvršio disciplinski prekršaj.
Javnosti zato mora biti saopšteno da li je izvršena pojedinačna provjera postupanja sudija obuhvaćenih zapisnikom, da li je utvrđivano postojanje osnovane sumnje i da li su dostavljena pisana obavještenja iz člana 110. Ako nijesu, potrebno je objasniti ko je, kada i na osnovu čega zaključio da nalazi zapisnika ne stvaraju osnovanu sumnju.
Ozbiljnost ove obaveze potvrđuje član 126 tačka 9 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, koji kao razlog za razrješenje predsjednika suda prepoznaje nedostavljanje obavještenja kada je predsjednik znao ili morao znati da postoje razlozi za disciplinsku odgovornost. To ne znači da je bilo čija odgovornost unaprijed utvrđena, ali znači da se njeno ispitivanje ne može zamijeniti razgovorima, savjetovanjima i čekanjem.
Kontrolni zapisnik ne govori o bezazlenim administrativnim omaškama. U njemu su evidentirani neblagovremeno preduzimanje procesnih radnji, neefikasno rukovođenje postupcima, dugo zadržavanje predmeta nakon donošenja odluke, nastupanje zastarjelosti, prenošenje zastarjelih predmeta kao nezavršenih, neblagovremeno dostavljanje žalbi Višem sudu za prekršaje, prekoračenje rokova zadržavanja privedenih lica, nepouzdano vođenje upisnika, nepotpuni i međusobno neusaglašeni podaci, neuredni spisi i nepotpisane interne dostavne knjige.
U odjeljenju na Cetinju evidentirano je i više od četrdeset predmeta iz 2021. godine koji nijesu bili dodijeljeni sudiji, nijesu imali pisanu odluku i u kojima je nastupila zastarjelost.
To nijesu samo „slabosti u organizaciji rada“. Takvi nalazi mogu neposredno zadirati u pravo građana na zakonit sud, djelotvoran pravni lijek, suđenje u razumnom roku, slobodu i bezbjednost, pravnu sigurnost i pravično suđenje.
NVO „Centar za dječija prava“ ne tvrdi da je svaki evidentirani propust automatski disciplinski ili krivični prekršaj. Tvrdimo da dokument ovakvog sadržaja zahtijeva hitnu, individualizovanu i nezavisnu provjeru, a ne čekanje do kraja godine.
Član 119 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama propisuje da vođenje postupka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti zastarijeva u roku od dvije godine za lakše, četiri godine za teže i šest godina za najteže disciplinske prekršaje. Kontrola je obuhvatila predmete iz 2023, 2024. i 2025. godine, zbog čega svako dalje odlaganje može ugroziti mogućnost ispitivanja odgovornosti.
Posebno je neprihvatljiv pokušaj da se nalaz o postupanju prvostepenih sudija po žalbama objasni članom 208 stav 5 Zakona o prekršajima.
Tačno je da član 208 stav 5 omogućava prvostepenom sudu da povodom žalbe sam donese novu odluku ili preinači ranije donesenu odluku, ali isključivo na osnovu već izvedenih dokaza. Riječ je o ograničenom mehanizmu samokontrole prvostepenog suda, a ne o opštem ovlašćenju prvostepenog sudije da preuzme ulogu drugostepenog suda i u svim slučajevima odlučuje o žalbi bez dostavljanja spisa Višem sudu.
Član 210 istog zakona jasno uređuje odluke drugostepenog suda po žalbi: odbacivanje žalbe, odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostepene odluke, ukidanje odluke i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje ili preinačenje prvostepene odluke.
Kontrolna komisija je u zapisniku konstatovala da su prvostepene sudije u određenim predmetima odlučivale po žalbama bez dostavljanja spisa Višem sudu i izričito naložila da se takva praksa prekine, izuzev postupanja u vezi sa dozvoljenošću i blagovremenošću žalbe. Kabinet predsjednice Vrhovnog suda sada se poziva na član 208 stav 5 kao moguće opravdanje upravo za praksu koju je kontrolna komisija označila protivnom zakonu.
Obje tvrdnje ne mogu istovremeno ostati neobjašnjene.
Ili je kontrolna komisija pogrešno protumačila član 208 stav 5 i zakonito postupanje sudija označila nezakonitim, ili su pojedine sudije prekoračile ograničeno ovlašćenje iz tog člana i postupale kao drugostepeni sud. U oba slučaja javnost ima pravo na precizan odgovor zasnovan na pojedinačnom pregledu predmeta, a ne na opštoj pravnoj formulaciji kojom se relativizuje nalaz kontrole koju je inicirala sama predsjednica Vrhovnog suda.
Član 208 stav 5, u svakom slučaju, nema nikakve veze sa nastupanjem zastarjelosti, nedodjeljivanjem predmeta sudiji, prekoračenjem rokova zadržavanja, neblagovremenim dostavljanjem žalbi, neurednim spisima, nepotpisanim dostavnicama, netačnim upisnicima i ostalim evidentiranim nepravilnostima. Pozivanje na jednu zakonsku odredbu ne može predstavljati opravdanje za sve što je kontrolom utvrđeno.
Pozivanje na novo rukovodstvo sudova i uvođenje PRIS-a takođe nije odgovor. Promjena rukovodstva i informacionog sistema može biti značajna za budući rad, ali ne briše ranije postupanje niti posljedice koje su građani već pretrpjeli. Predmeti u kojima je nastupila zastarjelost neće ponovo postati živi predmeti uvođenjem PRIS-a. Propušteni rokovi i prekoračena zadržavanja ne mogu se naknadno ispraviti savjetovanjem. Građanima čija su prava povrijeđena nije dovoljna najava da će postupanje ubuduće biti bolje.
Ako je cilj puna transparentnost, Vrhovni sud treba da objavi kompletan kontrolni zapisnik uz zaštitu podataka o ličnosti, saopšti datum kada je predsjednica Vrhovnog suda upoznata sa njim, navede koliko je pojedinačnih predmeta i postupanja sudija analizirano nakon kontrole i objavi da li su i kada dostavljena pisana obavještenja Sudskom savjetu.
Potrebno je saopštiti i da li je pokrenut makar jedan disciplinski postupak, kao i na koji način će biti identifikovani i obaviješteni građani čija su prava možda povrijeđena nastupanjem zastarjelosti, prekoračenjem rokova, nedostavljanjem žalbi i drugim utvrđenim propustima.
Ne tražimo da bilo ko bude proglašen odgovornim bez sprovedenog postupka i dokaza. Tražimo da postupak bude pokrenut kada za to postoje zakonski uslovi, da se sačuvaju svi relevantni dokazi, pojedinačno ispita svaki sporni predmet i da javnost dobije provjerljive podatke umjesto uvjeravanja da ne postoji interes za prikrivanje.
Upravo zbog težine nalaza kontrolnog zapisnika, NVO „Centar za dječija prava“ podnijela je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv za sada neidentifikovanih sudija, službenika sudskih pisarnica i drugih odgovornih službenih lica zbog sumnje da su izvršena krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti.
Krivična prijava nije presuda, ali predstavlja zahtjev da nadležni i nezavisni organ utvrdi činjenice koje sudska uprava nije smjela svesti na nivo internog savjetovanja.
Odgovornost nije obećanje da će se nepravilnosti pratiti do kraja godine. Odgovornost je postupanje odmah po saznanju. Transparentnost nije saopštenje o nepostojanju interesa da se nešto prikrije. Transparentnost podrazumijeva objavljene dokumente, precizne datume, brojeve predmeta, preduzete pravne radnje i javno provjerljive rezultate.
NVO „Centar za dječija prava“ nastaviće da aktivno prati postupanje Vrhovnog suda, Sudskog savjeta, predsjednika kontrolisanih sudova i svih drugih nadležnih organa. Tražićemo odgovor za svaki predmet u kojem je nastupila zastarjelost, za svaku žalbu koja nije blagovremeno dostavljena nadležnom sudu, za svako prekoračenje zakonskog roka zadržavanja i za svaki slučaj u kojem je građaninu moglo biti uskraćeno pravo na zakonit i djelotvoran postupak.
Kada institucije same utvrde nepravilnosti, a zatim pitanje odgovornosti zamijene savjetovanjem, građanska kontrola nije napad na sudstvo. Ona postaje nužnost.
Sam odgovor Sudskog savjeta govori o trenutnoj angazovanosti pravosudja.Kada prva linija odgovornih postupi sa prebacanjem odgovornosti,sta da ocekujemo od sudija? I ko ce nadoknaditi odgovornost gradjanima za sve ucinjeno do sad
