Generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske, pravoslavni svještenik Bojan Jovanović, nekada đakon u Crkvi Srbije, kazao je Portalu ETV da je tužilaštvo u Bosni i Hercegovini pokrenulo istragu o ubistvu bogoslova Milića Blažanovića, u Manastiru Papraća kod Zvornika (BiH) u maju 1999. godine.
"Poslije više od dvije decenije ćutanja, spekulacija, svjedočenja i medijskih istupa, pokretanje zvanične istrage o ubistvu bogoslova Milića Blažanovića, otvara pitanje koje nadilazi jedan slučaj: da li je ovo početak razotkrivanja istine ili još jedan pokušaj da se kontrolom procesa upravlja ishodom", sumnjičav je Jovanović, koji se godinama bori da užasavajući slučajevi pedofilije u Crkvi Srbije dobiju sudski epilog.
Institucionalno posrnuće
On podsjeća da se u središtu ovoga slučaja nalaze izuzetno teške optužbe - da je Blažanović kao maloljetnik bio izložen seksualnom zlostavljanju i da je potom stradao u manastiru.
"Dokazi će potvrditi zločin koji prevazilazi pojedinačnu odgovornost i otvoriti pitanje sistemskog zataškavanja. Težina optužbi koje prate ovaj slučaj ne može se umanjiti. Govore o instituciji koja je, umjesto utočišta, za neke postala mjesto straha", kategoričan je Jovanović.
Uvjeren je da će se pokazati, „da više nije riječ o izolovanom incidentu, već o ozbiljnom moralnom i institucionalnom posrnuću“.
"Godinama su se pojavljivali tekstovi, izjave i indicije koje su ukazivale na ovaj slučaj, ali bez konkretne reakcije nadležnih. Upravo zato, današnja istraga pokrenuta od nadležnog tužilaštva BiH nosi ogroman teret očekivanja. Javnost ima pravo da zna: zašto se čekalo toliko dugo, ko je ćutao i ko je štitio koga? Istovremeno, oprez je neophodan. U društvu koje ima duboko ukorijenjeno nepovjerenje prema institucijama, svaka istraga mora biti vođena transparentno, profesionalno i bez političkog ili ideološkog uticaja. U suprotnom, rizikujemo da istina ponovo ostane zakopana ispod slojeva manipulacije", upozorava Jovanović.
Poručuje da ovo nije trenutak za osvetu, već za odgovornost.
"Nije trenutak za generalizacije, već za utvrđivanje činjenica. Ako postoje krivci – moraju odgovarati. Ako postoje strukture koje su zataškavale – moraju biti razotkrivene. I ako postoji sistem koji je omogućio da pravda kasni 26 godina – mora biti promijenjen. Jer pravda koja kasni ne smije biti pravda koja izostaje. Sada, više nego ikada, sve oči su uprte u institucije. Ovo je test ne samo za pravosuđe, već i za društvo u cjelini: da li smo spremni da se suočimo sa istinom, kakva god ona bila", zaključio je Jovnović.
Kačavendin zločin
Portal ETV u januaru je objavio da je kompletna dokumentacija o okolnostima smrti bogoslova Milića Blažanovića dostavljena na međunarodnu forenzičku analizu.
Jovanović je tada kazao za naš portal da je Blažanović od 1997. godine bio žrtva silovanja i seksualnog iživljavanja vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende i da se devetnaestogodišnji mladić nije ubio, kako je to saopštila zvanična istraga, već da je surovo ubijen.
"Prema raspoloživoj dokumentaciji, dijete je duži vremenski period bilo izloženo kontinuiranom psihičkom pritisku, izolaciji, ponižavanju i seksualnom zlostavljanju, što je stvorilo stanje potpune zavisnosti, straha i nemogućnosti da potraži pomoć", ispričao je Jovanović.
Kazao je da dokumentacija koja je proslijeđena na forenzičko vještačenje obuhvata svjedočenja, interne zapise, vremenske linije događaja, kao i materijalne tragove koji omogućavaju rekonstrukciju posljednjih dana i sati života đeteta.
"Upućivanje predmeta na nezavisno forenzičko vještačenje i uključivanje međunarodnih institucija predstavlja presudan trenutak, jer se time slučaj izmješta iz okvira lokalne kontrole i institucionalne samoodbrane", istakao je on.
Prema zvaničnoj verziji, kako smo pisali, 19-ogodišnji Blažanović ubio se u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom. Nezvanično – njegovo svirepo ubistvo organizovao je vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, kako bi prikrio zločin višestrukog silovanja kojem je izložio ovog bogoslova, u svome dvoru u Doboju, u periodu od 1997. do 1999. godine.
Bjekstvo iz manastira
Pisali smo da je Jovanović tada služio upravo kod Kačavende, a u izjavi koju je 12. maja prošle godine dao inspektorima beogradske policije, ispričao je da je poznavao Blažanovića koji je bio bogoslov i koji je još kao dječak došao u manastir.
Objavili smo da je Jovanović svjedočio da mu je svještenik koji je služio u manastiru ispričao kako su on i Blažanović poslije liturgije, kobnog dana, pošli u svoje sobe da odmore. Nedugo potom začuo je zvono na vratima, onda i korake, a ubrzo potom odjeknula je i eksplozija...
Ubrzo poslije zločina i Jovanović i ovaj svještenik napuštili su Manastir Papraća, jer su, prema riječima Jovanovića, znali da zvanična verzija nije tačna i da se Blažanović nije ubio, kako je glasila službena verzija, već je ubijen.
Tek 2013. godine Crkva Srbije penzionisala je Kačavendu, iako im je godinu ranije - 2012. dostavljen video snimak na kojem se vidi kako seksualno opšti sa jednim dječakom. Penzionisanje je uslijedilo pošto se u javnosti pojavilo još snimaka.
Kačavenda je u junu 2024. godine odlikovan ordenom šumaričkih mučenika, a odlikovao ga je episkop šumadijski Jovan?!
Jovanović tvrdi da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori - pokojni poglavar ove vjerske zajednice u našoj zemlji Amfilohije Radović i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović, koji je bio jedan od onih koji su u Crkvi Srbije vodili istrage o slučajevima pedofilije, ali nijesu našli dokaze.
Crnogorskom tužilaštvu Jovanović je dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori, kojima upravlja Crkva Srbije. Sudbina tog predmeta je nepoznata.
