Crkva Sv. Nikole pod Bijelom Gorom podignuta je na ruševini neke starije građevine, vjerovatno iz doba Balšića. Izgrađena je 1868. godine na inicijativu ruskog konzula iz Skadra Jastrebova. Crkva je građena od pritesanog kamena, a oko nje je groblje. Neobičan ikonostas je iz 1876. godine, rad moskovskog majstora Zaharova. Zaštićeni je spomenik sakralne arhitekture od 1968. godine.
U literaturi se može pročitati da je izgrađena angažovanjem bogatijih mještana u prikupljanju novca, a uz odobrenje Porte i blagoslov prizrenskog vladike Melentija. Za lokaciju je odabrano ranije poznato kultno mjesto, na kome su se nalazili tragovi neke starije sakralne građevine.
Crkva Sv. Nikole je manja jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu sa jednim otvorom za zvono. Zidana je od pritesanog kamena, jednostavnog izgleda. Unutrašnjost nije zasvedena, već je umjesto svoda formirana drvena, ravna tavanica. Uz zapadni zid postavljeni su drveni hor i stepenište.
Posebnu zanimljivost crkve predstavlja njen ikonostas, poklon ruskog konzula Jastrebova. Ikonostas pripada tzv. poljskim, pokretnim ikonostasima, načinjen u obliku paravana i namijenjen je za održavanje vjerskih obreda u vojsci. Ikone su rađene na platnu i rad su moskovskog slikara Zaharova iz 1876. godine. Prije 30-tak godina ikonostas je konzerviran u ateljeima RZZSK na Cetinju.
Iako relativno mlađe po nastanku ni ovo kulturno dobro nije odoljelo dodavanju novih elemenata. “Osavremenjena” su ulazna vrata, ali posebnu štetu je napravilo mijenjanje originalnog kamenog poda. Može se vidjeti da je stari kameni pod zamijenjen novim danilovgradskim, poliranim mermerom zvanim "klikovača". Uporna upozorenja da sve što je novo ne mora biti bolje, posebno na starim, zaštićenim kulturnim dobrima, očigledno ni ovdje nije imalo odjeka.
Tekst je kreiran uz pomoć sredstava za pluralizam medija Ministarstva kulture i medija dodijeljenjih Portalu Analitika za teme po projektu za konkurs
