Smještajući radnju, kao u većem dijelu svog opusa, u zavičaj – šumoviti śever Crne Gore nadomak rijeke Lim – najznačajniji crnogorski prozaik Mihailo Lalić napisao je roman „Hajka“, objavljen 1960. godine. Istorijska pozadina na koju je „naslonio“ fabulu jeste organizovani progon manjih partizanskih četa od strane četnika, ratne zime 1943. Radnja romana zbiva se u samo jednom danu. Mnogi kritičari „Hajku“ vide kao najvažniju stepenicu u razvoju Lalićevog autentičnog romanesknog rukopisa.
Naziv posljednjeg, dvanaestog poglavlja iz pomenutog djela neodoljivo podśeća na tretman Vlade Crne Gore i njenih poslušnika prema Fakultetu za crnogorski jezik i književnost: „Jedna se hajka završava, a druga kanda nije počela“.
I kao što u ovom Lalićevom romanu junacima često ne biva jasno da li prolaze kroz novu ili neki oblik stare hajke – jer ona, paradoksalno, traje konstantno – tako je i crnogorskoj javnosti danas teško da prosudi kada se jedna završava a počinje druga. Istorijat ovih hajki je podugačak pa ga je potrebno, radi preglednosti, skicirati.
Prvo smo od misteriozno izabrane predśednice Upravnog odbora UCG mogli da čujemo kako „FCJK stvara nacionaliste i bolesne ljude“. Potom od ministarke, čije čudesno ministarstvo pokriva četiri resora, dočekasmo blaćenje bogate izdavačke djelatnosti Fakulteta i protivzakonitu finansijsku blokadu (za čije je pravdanje angažovan „spoljni ekspert“, kojem je na isteku sedme decenije bastalo da studentima podrugljivo šalje poljupčiće tokom protesta u martu ove godine).
„Spoljnog eksperta“ su nakon provokatorske ekspertize redom odmjenjivali različiti poslušnici – baš koliko juče jedan uslužni političar – ocijenivši da Fakultet 2019. nije trebalo akreditovati. Njemu, kako tvrdi, „FCJK nije meta ni inspiracija“ – mada ga je, sudeći po tadašnjim izjavama, njegovo postojanje „žuljalo“ i prije pet godina kada obavljao ministarsku funkciju! Nedavno smo svjedočili i hajci na međunarodni naučni simpozijum Cetinjski filološki dani. Tada je iz Hotela Grand izbačeno oko 50 istaknutih naučnika iz čitave Evrope sa jasnim ciljem – da se diskredituje ovaj skup koji FCJK uspješno organizuje već godinama.
Jedna se finansijska blokada završava, a druga kanda nije počela. Mjesecima se već Fakultetu, kao i početkom godine, ne uplaćuje ono što mu zakonski sljeduje i što je neophodno za normalno održavanje nastave i funkcionisanje ove visokoškolske ustanove.
Ali, tvrd je orah voćka čudnovata. Znaju to i hajkači na FCJK. Zato nije dovoljna hajka iz jednog ministarstva (čak iako je ono četvororesorno). Zato se hajkačima pridružio i ministar finansija i socijalnog staranja; iz Uprave za katastar i državnu imovinu koja je pod njegovom nadležnošću Fakultetu je stigao ekavizovani dokument – dopis u kojem je navedeno da zgrada Fakulteta (bivše Austrougarsko poslanstvo koje je kulturno dobro od izuzetnog značaja) ostaje bez čuvara, jer ih država ubuduće neće plaćati. Na taj način reprezentativno kulturno dobro ostaje bez ikakve zaštite iz jednog jedinog razloga – zbog toga što prostorije istog koristi FCJK.
Poruka je više nego jasna: uklanjanjem zaštitara – olakšava se hajka. Kako drugačije objasniti ovakvu zlovolju, ako znamo da se kulturna dobra od izuzetnog značaja obezbjeđuju i čuvaju čak i ako zjape prazna (što je npr. slučaj sa Ruskim poslanstvom, takođe na Cetinju). Praznim je zgradama, izgleda, potrebnija zaštita nego zgradi jednog fakulteta?!
Iz pomenutih razloga već 10 dana čuvaju je profesori, studenti i prijatelji ove ustanove.
Dolazi možda neko vrijeme u kome će Mihailo Lalić ponovo biti aktuelan kao poslije Drugog svjetskog rata. Iz dana u dan je sve aktuelniji. Dugo mi već u glavi odzvanja naziv onog dvanaestog poglavlja. Slučajno?
Kao što i svako ideološko podudaranje između hajkača na FCJK i negativaca iz Lalićevih romana – nije slučajno.
