Dok drugi razmišljaju o ljetovanju, Slavka Adžović iz Nikšića i ovog ljeta vodi bitku za opstanak. Izolovana na planinskoj visoravni Krnovo, gde s porodicom čuva stoku i pokušava da zaradi za parče hljeba, ova vrijedna žena i jedina Romkinja stočar u Crnoj Gori, ponovo je doživela krađu.
Po treći put u poslednjih nekoliko godina – neko joj je ukrao muznu kravu.
– Prije nedjelju dana nestala mi je krava. Bila je dobro vezana, 500 metara od moje kuće, kod trafostanice. Kada sam sjutradan došla, kolca nije bilo, užeta nema, krave nema. Našla sam samo odbačeni kolac na drugom mjestu. Pretresla sam sve do Štirnog dola, pitala sve stočare.Da je uginula, strvina bi ostala, ali nema ničega.Nju je odvela nečija ruka u to sam sasvim sigurna – priča Slavka za "Dan", očajavajući jer je krava bila pred tjeljenje.
Krađu je, kako navodi, odmah prijavila policiji. Izjava je uzeta, ali niko od službenika, kaže, nije izašao na teren.
– Sumnjam ko bi to mogao biti, ali dokaz nemam. Zato policija treba da istraži. Ako neće oni, kome da se obratim? Sve što stvorim sa svojom porodicom, nekom smeta. Ni ja ni moji nikom zlo ne činimo. Samo radimo, i to teško. A država nas kao da ne vidi.
Ona godinama živi na relaciji naselje pod Trebjesa – Krnovo. Ljeti, porodica izdiže stoku na planinu, a zimi se vraća u romsko naselje. Njeno gazdinstvo broji više od 100 ovaca i jagnjadi, kao i dvadesetak grla krupne stoke – od čega je sada ostalo 11 muznih krava.
– Do prije par dana imala sam 12 krava. Kada jedna nestane, to nije samo materijalna šteta. To je i poniženje, strah, i pitanje kako preživjeti. Mi ne tražimo milostinju – mi radimo. Ali izgleda da je to danas najveći grijeh – kaže Adžović.
Adžović:Ovo više nije životna drama, ovo je društveni sram
– U avgustu 2020. godine ukraden nam je i pravoslavni krst sa groba moga oca, Rajza Adžovića. Sumnjali smo na Rome islamske vjere, ali ni taj slučaj nije dobio epilog. Mene ovo više nije samo životna drama, ovo je društveni sram – ističe Slavka i dodaje da joj dan počinje u 4 ujutru, a završava se oko 23 časa. I tako godinama. Na Krnovu, u planinskim uslovima, bez struje i sigurnosti, Slavka i njena porodica održavaju stočarstvo koje je, kako kaže, jedini izvor prihoda.
Njena borba za opstanak traje godinama. U maju prošle godine psi lutalice su joj zaklali četiri jagnjeta. Krajem 2020. godine, u jednoj noći izgubila je 30 ovaca. Psi su, navodi, upadali u tor više puta, kao i vukovi. Njeno imanje je više puta bilo meta paljevina – zapaljeno sijeno, štala, kamp prikolica. Sve to, kaže, preživjela je i nastavila da radi.
Ali krađe, koje su sve učestalije, prelivaju čašu strpljenja, pa je riješena da se obrati Opštini Nikšić, Ministarstvu poljoprivrede, pa i međunarodnim organizacijama.
– Neka čuje ovaj region i svijet kako živi jedna poštena romska porodica u Crnoj Gori. Ne prosim, ne molim, samo radim. Da li je to razlog što nas niko ne štiti? Izgleda da ću prije umrijeti nego saznati ko nam sve ovo radi – tiho izgovara Slavka Adžović.
