Moja tačka gledišta. Tvoja tačka gledišta. Obje su jednako važne. Nekad su suprotstavljene i što onda?
Onda ja tebe uvučem u moj film.
Koji traje najviše šezdeset sekundi i odražava moj stav. Ali i ti moraš da se uključiš, tražim to od tebe.
Point-of-view video-forme, POV, srijeću se na Tiktoku i mladi su poitali da se na taj način izraze. Tačkom gledišta. Kreiraju najluđa scenarija: horor, istorijsku fikciju, tinejdžersku fantaziju do kompletno apsurdnih. I ovo je jedan od najnovijih trendova sa narastajućim uticajem.
Pokažeš talenat, maštu. Kreiraš scenu, kostim, šminku. Muziku, propratne zvukove. Koristiš stihove pjesama da prenesu neko novo značenje, koje korespondira sa zamišljenom situacijom.
Igramo se glumaca.
Društvene mreže po definiciji su pravljenje imidža sebe kakvih želimo i ne postojimo, sad se i u okviru njih pojavljuje podžanr: u virtuelnom svijetu glumiš da glumiš...
WTF? A može i AO.
Ali, đečini ovoj novoj je blisko.
POV-ovi apeluju na zajednička ljudska iskustva. Radosti, usamljenosti, očaja, sramote, smjeha, tuge, straha... Favorizuju se tužne životne situacije. Data ti je mogućnost da se pokažeš i izraziš, valjda jer imaš utisak da te u realnom životu niko ne doživljava.
Osoba iz videa govori direktno gledaocu i čini ga dijelom zamišljenog razgovora. Uvlači ga na pravo na scenu. Teško je ne osećati se angažovano kad neko s tobom priča na ličnom nivou. Gledalac POV ima utisak da i njega vide. Dat mu je i scenario i mogućnost postavljanja sopstvenog dijaloga. Eto i direktnog stvaranja sadržaja, a ne puke sinhronizacije s onim što se gleda. I natpisi su važni. Bivajući ubačen u situaciju bez ikakvog konteksta, natpis gledaocu osigurava da razumije što se događa ida ne propušti poentu.
I rastući broj pretežno mladih ljudi žudi da se na ovaj način izrazi.
Da li je biti zvijezda društveni imperativ? Šezdeset sekundi zadovoljava taštinu? Broj klikova, lajkova, pregleda... Šta je sa željama: da budem ljekar, inženjer, veterinar, profesor, okeanolog? Mir u svijetu, bez ozonskih rupa, lijek za rak i te priče?
Društvene platforme za sebe kažu da žele da približe svijet. Čini se da jedino zajednička iskustva na mreži utiču na pronalaženju zajednice sličnih.
Pitanje dana: a zašto sličnog ne potražimo tako što isključimo telefon? Izađemo u svijet, među ljude?
Sa svijećom u po bijela dana.
