Bivši direktor Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom Dragan Purko Ivančević smatra da izjava potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja, prema kojoj je pitanje granica Morskog dobra u Ulcinju povezano sa ljudskim i manjinskim pravima, predstavlja „opasnu i potpuno pogrešnu zamjenu teza“.
“Morsko dobro nije, niti može biti, pitanje bilo koje etničke, nacionalne, vjerske ili političke zajednice, već javno dobro u opštoj upotrebi, strateški resurs države i zajedničko nasljeđe svih građana Crne Gore”, poručio je Ivančević.
Ustav Crne Gore jasno propisuje, ističe on, da su prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi u državnoj svojini, dok Zakon o morskom dobru uređuje njegovo upravljanje, korišćenje, unapređenje i zaštitu.
“Prema tome, ovdje nije riječ o identitetskom pitanju, već o javnom interesu, državnoj odgovornosti, zaštiti prostora i održivom razvoju”, nave je Ivančević .
On je naglasio da svi građani i lokalne zajednice moraju imati jednaka prava, bez diskriminacije, ali da upravo zbog toga Morsko dobro ne smije biti dijeljeno prema nacionalnim ili etničkim kriterijumima.
“Pitanje upravljanja Morskim dobrom ne smije se predstavljati kao ostvarivanje prava jedne zajednice. Takav pristup može samo produbiti podjele i pretvoriti zajedničko dobro u predmet političkog i nacionalnog nadmetanja, upozorio je Ivančević.
12Prema njegovim riječima, nije pitanje kome Morsko dobro pripada, jer ono pripada Crnoj Gori i svim njenim građanima, već kako njime upravljati odgovorno, stručno i transparentno, u interesu sadašnjih i budućih generacija.
Ivančević je podsjetio da je prije nekoliko dana predložio novi model upravljanja Morskim dobrom i obalnim područjem, zasnovan na jasnoj podjeli nadležnosti između države i primorskih opština.
Prema tom modelu, država bi preko agencije za integralno upravljanje obalnim područjem bila zadužena za zaštitu mora, podmorja i obale, prostorno planiranje, sprovođenje politike održivog razvoja, kontrolu korišćenja prostora, sprečavanje neplanske gradnje i devastacije, kao i primjenu evropskih i mediteranskih standarda.
Primorske opštine bi, u skladu sa državnim planovima i zakonom utvrđenim pravilima, imale pravo da koriste prostor Morskog dobra i ubiraju prihode. Istovremeno bi imale obavezu da taj novac ulažu u održavanje, čistoću, komunalno opremanje, zaštitu životne sredine i unapređenje obalnog područja.
“Takav model uvažava interese lokalnih zajednica, ali istovremeno čuva jedinstvo Morskog dobra i odgovornost države za najvrjedniji prirodni i razvojni resurs koji Crna Gora ima – istakao je Ivančević.
On je pozvao Đeljošaja da pitanje Morskog dobra „povuče iz prostora etničke i identitetske politike“ i doprinese ozbiljnom dijalogu o njegovoj zaštiti i budućem upravljanju.
“Ljudska i manjinska prava moraju biti bezuslovno zaštićena. Međutim, ona se ne štite tako što se zajedničko dobro svih građana proglašava pitanjem jedne nacionalne ili etničke zajednice. Crna Gora je građanska država. Njena obala nije linija razdvajanja, već prostor koji nas povezuje i koji smo dužni zajedno da čuvamo, kazao je Ivančević.
Zaključio je da Morsko dobro nije roba, politički plijen niti manjinsko pitanje, već javno dobro u opštoj upotrebi, strateško nasljeđe Crne Gore i obaveza prema generacijama koje dolaze.
