Crnogorski PEN centar objavio je nedavno tri dragocjena naslova. Riječ je o knjigama “Diktatura klerikalijata” Aleksandra Radomana, “Equi troiani” Adnana Čirgića i “Vrijeme juda” Đorđa Šćepovića, koja je publikovana u suizdavaštvu sa Antenom M.
Diktatura klerikalijata: Moćna tekstualna odbrana Crne Gore
U Radomanovoj knjizi “Diktatura klerikalijata” sabrani su eseji o društvenom sunovratu koji su nastajali u periodu od 2017. do 2023. godine različitim povodima i publikovani u različitim medijima – najviše na Portalu Analitika, ali i na Anteni M, CDM-u, u Pobjedi i časopisima Ars, Matica i Fokalizator.
Za ovu priliku su, kako je napomenuto, probrani uglavnom oni tekstovi kod kojih su u centru interesovanja klirici Beogradske patrijaršije i njihova po crnogorsko društvo razorna ideologija.
Tim su tekstovima pridodati i oni u kojima nema direktnoga pomena Beogradske patrijaršije, ali je dat osvrt na pogubne posljedice – društvene, političke, prosvjetne i kulturne – klerikalne kontrarevolucije koja je zadesila Crnu Goru tokom 2020. godine i izmijenila iz temelja njeno građansko, multikulturno i sekularno biće. Naslov “Diktatura klerikalijata” preuzet je iz naslova jedne od kolumni Bobana Batrićevića.
“Ova je knjiga, uz još nekolike – poput knjiga Milenka A. Perovića, Milorada Popovića, Andreja Nikolaidisa, Bobana Batrićevića, Dušana Pajovića i dr. – pokazatelj koliko je neutemeljeno često postavljano pitanje: Zašto intelektualci ćute? Ne ćute dakle intelektualci, nego oni koji su se do 2020. godine uspješno prodavali za intelektualce. Da postreferendumska Crna Gora nije počivala na pameti takvih, ne bi onako neslavno pala pred šakom bijednika iz pseudograđanskih partija što su širom otvorili kapije pred kojima su čekali fašisti zadojeni ideologijom SPC. O takvima je riječ u tekstovima koji su ovđe objedinjeni”, zabilježio je, između ostalog Adnan Čirgić o Radomanovoj knjizi.
Ističe da koliko god naša aktuelna društvena zbilja bila sumorna, koliko god izgledalo da crnogorskome društvu nema spasa, intelektualci poput Radomana održavaju vjeru da ni ovoga puta neće kao što ni dosad, kako sâm kaže, „nije pobijedio niko ko je ratovao s Crnom Gorom“.
“Ova knjiga svjedoči da i naš zeman ima svoga Radoja Radojevića, Radoslava Rotkovića, Vojislava P. Nikčevića. U njoj su tekstovi što su objavljivani od nevolje, a u njima je sve ono što nije ponudio crnogorski prosvjetni sistem – ni u nastavi književnosti, ni u nastavi istorije, ni u nastavi građanskoga obrazovanja”, zaključio je Čirgić.
Kako je u pogovoru zabilježio recenzent djela Andrej Nikolaidis, “Diktatura klerikalijata” je moćna tekstualna odbrana Crne Gore, njene kulture, istorije i budućnosti.
“Radoman misli i piše precizno, kompetentno i disciplinovano. Njegovi eseji nisu let impresija, nego ozbiljno dejstvo armirane erudicije, jakih argumenata i visokodisciplinovane logike. U tekstu Radoman funkcioniše, što bi se reklo u Bosni, kao singerica”, riječi su Nikolaidisa.
On je naglasio da je “Diktatura klerikalijata” hrabra, izvrsno napisana objava, zapravo i eksklamacija da poraz ne samo nije neminovan, nego ni moguć - da borba će, doista, biti neprestana.
Equi troiani: Pokušaj otpora kvislinštvu
Knjiga “Equi troiani” Adnana Čirgića predstavlja izbor tekstova objavljivanih u crnogorskim novinama (Pobjeda, Dnevne novine) i na crnogorskim portalima (Antena M, Analitika, Aktuelno, CdM) od 2012. do jeseni 2023, između dva popisa stanovništva.
Kako je napomenuto, riječ je uglavnom o prozivkama, polemikama i kritikama upućenim akademskoj i političkoj javnosti u vezi s pretvaranjem građanskoga crnogorskog društva u srpsku kulturnu i političku koloniju, izdijeljenu po nacionalnome i religijskome kriterijumu.
Tekstovi koje objedinjava ova knjiga nastali su s istim motivom – da se ukaže na destrukciju crnogorske države i diskriminaciju crnogorske nacije.
“Žmurenjem suverenističke političke elite na nerad prosvjetnih, naučnih i kulturnih institucija te njezinom nesposobnošću da se uhvati u koštac s klero-nacionalističkim generatorima mržnje nekadašnje multikulturno društvo, tradicionalno neopterećeno religijskom dogmom – o čemu vjerno svjedoči Njegoševa slika popa Mića i hodže Brunčevića iz Gorskoga vijenca, zamijenjeno je društvom naroda kojim upravljaju politički manipulatori koji uspostavljaju novu kulturnu tradiciju zasnovanu na novoj religioznosti”, stoji u napomeni knjige.
Ovđe probrani tekstovi o toj problematici, kako je navedeno, nastali su iz nevolje…
“Kao pokušaj zamjene za institucionalni muk koji je pratio proces propadanja društva, odnosno kao pokušaj otpora institucionalnome i personalnome kvislinštvu onih čija je prevashodna obaveza bila emancipacija društva. Ako ničemu drugome ti tekstovi nijesu poslužili, poslužiće kao svjedočanstvo o izgubljenome vremenu i trudu autora”, navedeno je u napomeni Čirgićevog djela.
Vrijeme juda: Hronika vremena zlog
Knjiga “Vrijeme juda” Đorđa Šćepovića obuhvatila je tekstove napisane od 2. septembra 2020. do 25. februara 2024. godine.
“Ne svi tekstovi napisani i objavljeni za ovih četiri godine. Ali, veći dio njih. Do 2020. nijesam ni pretpostavljao da bih jednom mogao pisati kolumne. To nikad nije bio plan. No, usljed civilizacijskog sunovrata koji je nastupio tog septembra 2020, i nakon svjedočenja trijumfu banalnosti i banalnosti zla, koji su svoj novi život slavili ulicama Crne Gore, govoriti i pisati o svemu tome bila je obaveza. Ne izbor, već obaveza. Tišina nije bila prihvatljiva”, zapisao je Šćepović u uvodnoj napomeni.
Svjestan svijeta oko sebe, i bez ambicije da će isti promijeniti, kako je dodao, svaki tekst napisan je jer se zlo ne smije otćutati.
“Prvu kolumnu objavljenu na portalu Antena M 2. 9. 2020. godine Đorđe Šćepović započeo je rečenicom: „Čovjek je zanoćio u Crnoj, a probudio se na Ravnoj Gori.“ Tako je izvrsni pjesnik i nagrađivani prozni pisac zakoračio u prostor kolumnističkoga izraza i tako je jednom jedinom rečenicom opisao sve ono o čemu će pisati on i drugi povremeni ili stalni kolumnisti nekoliko još uvijek neporobljenih crnogorskih portala mjeseci i godina koji su uslijedili nakon posljednjeg avgustovskog dana ljeta Gospodnjeg 2020. godine. Jer ma koliko nas zavaravali retorikom o demokratizaciji i ljekovitim promjenama, sve što se u Crnoj Gori zbiva od avgusta 2020. godine nije ništa drugo do slobodni pad u naručje oživljenog genocidnog velikosrpskog državnog projekta, kojem ovoga puta tepaju – Srpski svet”, zapisao je o Šćepovićevoj knjizi urednik tog djela Aleksandar Radoman.
Ističe da kolumne Šćepovića u proteklih nekoliko godina, kad su mnogi zaćutali i utonuli u udobni san konformizma, nijesu bile pasivno svjedočanstvo jednog vremena i potvrda da i danas postoje vrhunski intelektualci, spremni po svaku cijenu braniti starodrevne vrijednosti „slobode i voljnosti“, već su značili i mnogo više.
“Šćepovićevi eseji, naime, najbolji su reprezent onog fanteovskog ideala „pisati za potomstvo“, poprište su oni bitaka koje, ako u ovom vremenu i ovoj generaciji i ne budemo kadri okončati pobjedom, ostaju kao čvrsti legat onima koji dolaze i koji ne smiju smetnuti s uma da ideal slobode nema cijenu. Šćepovićevi tekstovi nijesu tako samo hronika vremena zlog, nego i važni agensi aktuelnih istorijskih procesa. Jer koliko reflektuju aktuelnost, oni na nju i utiču odražavajući dominantne kulturne kodove, no i individualne odgovore na hegemonijske diskurse i vladajuću diskurzivnu praksu. Oni su, jednako tako, i svjedočanstvo represivnih mehanizama vlasti, ali i snažno sredstvo individualnoga otpora”, poručio je Radoman.
