Politika

Intervju: Dugogodišnji poslanik i bivši predsjednik opštine Tuzi

Gegaj: Promjena vlasti u Srbiji ne znači i promjenu političkog sistema

Od odnosa prema Kosovu do veza Crne Gore sa Hrvatskom, politika devedesetih i dalje utiče na odnose u regionu, ocjenjuje Gegaj. Upozorava da političke elite podstiču nacionalne tenzije kako bi skrenule pažnju sa korupcije, sprege politike i kriminala i ekonomske stagnacije

Google

Dodaj Analitiku među omiljene izvore na Google-u

Gegaj: Promjena vlasti u Srbiji ne znači i promjenu političkog sistema Foto: PA
PobjedaIzvor

Promjena vlasti u Srbiji sama po sebi ne bi donijela demokratski zaokret, ocijenio je u intervjuu za Pobjedu Nikola Gegaj. Kao pokazatelje koliko se politička scena Srbije udaljila od devedesetih, dugogodišnji poslanik i bivši predsjednik opštine Tuzi ukazuje na odnos prema Kosovu i reakcije na izjavu ministarke Snežane Paunović o 1999. godini.

Govoreći o Crnoj Gori, tvrdi da dio vlasti ne želi iskreno poboljšanje odnosa sa Hrvatskom, a partijama koje javne projekte predstavljaju kao svoje poručuje da se oni finansiraju novcem građana.

Kako vidite aktuelnu političku situaciju u Srbiji? Stiče se utisak da se u regionu sa skepsom gleda na mogućnost da eventualna promjena vlasti donese i promjenu politike. Ima li razloga za takav oprez?

Gegaj: Stara mudrost da je istorija učiteljica života na Balkanu nas, očigledno, nije mnogo naučila. Preciznije, uvijek postoje određeni društveni krugovi koji tu učiteljicu svjesno izopačuju.

Studentski protesti 1968. godine bili su usmjereni protiv politike Saveza komunista i nosili su zahtjev da socijalizam bude pravedniji prema običnim građanima i radnicima. Protesti 1996. i 1997. godine imali su, po mom mišljenju, presudnu podršku Zapada. Kada govorimo o mogućoj promjeni vlasti u Srbiji danas, promjena lidera sama po sebi ne znači i promjenu prirode političkog sistema.

Na čemu zasnivate ocjenu da promjena vlasti sama po sebi ne bi donijela demokratski zaokret? Šta o tome govori iskustvo Srbije nakon 2000. godine?

Gegaj: Ne mogu da prihvatim da bi sama promjena vlasti u Srbiji značila i demokratsku promjenu. Svi se sjećamo Vojislava Koštunice, koji je nastupao u rukavicama, ali je, po mom sudu, u suštini bio gori od Slobodana Miloševića. Bio sam poslanik u parlamentu Državne zajednice Srbija i Crna Gora i prilično dobro poznajem politiku koja je vođena u Srbiji od 2000. do 2006. godine, kada je Crna Gora obnovila nezavisnost.

Latinka Perović jednom je kazala da Srbiju ne treba tumačiti djelovanjem Miloševića, već pojavu Miloševića treba tumačiti Srbijom. Mijenjaju se lideri, ali ideologija ostaje.

Kako danas vidite odnose Kosova i Srbije? Koliko na mogućnost njihove normalizacije utiču podjele unutar političke scene Srbije?

Gegaj: Priznanje nezavisnosti Kosova i prevazilaženje predrasuda i zapaljive retorike ključna su pitanja za region. U Srbiji je pitanje Kosova visoko politizovano, a na političkoj sceni postoje duboke podjele. Aleksandar Vučić i većina u Srbiji zastupaju stav da je nezavisnost Kosova neprihvatljiva i da je Kosovo, prema njihovom tumačenju Ustava Srbije i Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN, neotuđivi dio teritorije Srbije. Kažu da su za dijalog, mir i stabilnost, ali odbijaju da prihvate realnost.

Proevropski i građanski orijentisan dio Srbije, koji je u manjini, naglašava važnost normalizacije odnosa, suočavanja sa prošlošću i uklanjanja zapaljive retorike i govora mržnje. Jedni se zalažu za prihvatanje nezavisnosti Kosova radi evropske budućnosti i stabilnosti. Drugi zagovaraju kompromis bez formalnog priznanja, uz zaštitu ljudskih prava i regionalnu saradnju.

Takve podjele ne ulivaju nadu da će se odnosi Kosova i Srbije normalizovati u skorije vrijeme. Čini mi se da je normalizacija nakon posljednjih izbora u Srbiji još dalja. Predstavnici Studentske liste, makar zasad, pokazuju još tvrđi stav prema tom pitanju, kao i prema pitanjima koja se tiču susjednih država, uključujući Crnu Goru.

Kako komentarišete izjavu ministarke za državnu upravu i lokalnu samoupravu Srbije Snežane Paunović o Kosovu 1999. godine? Kako ocjenjujete reakcije koje su uslijedile?

Gegaj: Riječ je o nacifašističkoj izjavi. Poslije svih stradanja, etničkog čišćenja i genocida tokom ratova devedesetih, izgovoriti tako nešto pokazuje da je Miloševićeva ideologija i dalje prisutna, samo u drugačijem ruhu.

Iz Evropske unije stigla je oštra reakcija, uz poruku da u Evropi nema mjesta retorici koja opravdava ili zagovara etničko čišćenje. Ministarka Paunović je na Kosovu proglašena personom non grata, a Vlada Srbije se oglasila gotovo stidljivo i blago demantovala ministarku. Politika devedesetih se i dalje veliča. Svjedočimo radikalizaciji javnog govora u društvu koje je na ivici da eksplodira od verbalnog i fizičkog nasilja.

Da li u tome vidite povratak politike devedesetih? Kako se njeno nasljeđe danas odražava na odnose Crne Gore sa susjedima, prije svega sa Hrvatskom?

Gegaj: Traume besmislenih i izgubljenih ratova i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca očigledno i dalje donose političke poene u Srbiji, ali i kod dijela javnosti u Crnoj Gori. Čini se da to poglavlje nikada nije zatvoreno. Nacionalšovinistička ideologija stalno otvara te rane. U tome vidim znak povratka devedesetih i podsjetnik na to ko su bili akteri tih godina.

Siguran sam da bi se znatnom dijelu današnjih sporova i dilema pristupalo drugačije kada bi na vlasti bile građanske, proevropske i prozapadne snage. Dio crnogorske vlasti, po mom mišljenju, ne želi iskreno poboljšanje odnosa sa Hrvatskom. Kao primjer navodim Rezoluciju o Jasenovcu. Ona nije izglasana u parlamentu Srbije, usvojena je u Skupštini Crne Gore, koja je u ovom slučaju, po mom sudu, postupila kao produžena ruka Beograda.

Ovdašnja vlast u vanjskoj politici slijedi agende Evropske unije i NATO-a, dok unutar zemlje, po mom mišljenju, dovršava dugoročni posao čiji je cilj da Crna Gora postane dio neke nove državne strukture sa Srbijom kao maticom.

Gdje vidite korijene etničke mržnje u jugoistočnoj Evropi? Šta objašnjava ponovno jačanje tenzija tri decenije nakon ratova?

Gegaj: Istoriju Balkana obilježili su brojni sporovi i nejednaki odnosi moći, što je pogodovalo razvoju nacionalističkog diskursa koji je podsticao tenzije i etničku mržnju. Sukobi među etničkim grupama na prostoru bivše Jugoslavije dostigli su vrhunac tokom ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i na Kosovu. Danas, tri decenije nakon krvavih sukoba, bilježimo novo jačanje etničkih tenzija. To mora zabrinuti svakog dobronamjernog čovjeka.

Šta danas podstiče te tenzije? Kakvu ulogu u širenju govora mržnje imaju političke elite i društvene mreže?

Gegaj: Uzrok vidim u hegemonističkim političkim pretenzijama, koje su očigledno još žilave. Danas ih je teže prepoznati jer nijesu praćene zveckanjem oružja. Društvene mreže ubrzavaju širenje ksenofobnih ideja, čime raste rizik da predrasude prerastu u otvorene sukobe. Odgovornost snose i političke elite, koje ohrabruju takvo ponašanje kako bi skrenule pažnju sa stvarnih problema, poput korupcije, sprege politike i kriminala i ekonomske stagnacije.

Čini mi se da politike na Zapadnom Balkanu, koje se oslanjaju na Beograd, podstiču govor mržnje i stvaraju prostor za ratno huškanje. Šire se istorijski mitovi i laži. Možete li zamisliti da se u 21. vijeku u nekom gradu lijepe plakati kojima se građani pozivaju da ne kupuju kod Albanaca? Takav primjer zabilježen je u Kruševcu, gdje su građane pozivali da ne kupuju kod Albanaca, među kojima ima vlasnika pekara. Pokret slobodnih građana u Srbiji oštro je osudio takvo ponašanje. Srbija i sve druge države trebalo bi da vrednuju ljude prema njihovim djelima, bez obzira na nacionalnost. Tragično je da Albanci koji žive u Srbiji zbog svoje nacionalnosti budu meta ratne propagande i nacionalističkog revanšizma.

I u Crnoj Gori smo vidjeli koliko brzo pojedinačni incident može prerasti u napade na ljude koji s njim nemaju veze. Incident u kojem su učestvovali crnogorski državljanin i državljanin Azerbejdžana umalo se, po mom sudu, nije pretvorio u crnogorsku „Kristalnu noć“ usmjerenu protiv državljana Turske, koji nijesu učestvovali u incidentu. Organi reda su, po mom mišljenju, nespretno reagovali. Obezbjeđivali su okupljanja na kojima su se čule zapaljive poruke, a smatram da je takva okupljanja trebalo zabraniti dok nadležni ne utvrde činjenice. Sve je to dovelo do pogoršanja odnosa sa Turskom.

Analitičari tvrde da pojedine partije na vlasti u Crnoj Gori na svojim stranicama i profilima na društvenim mrežama predstavljaju kao partijske uspjehe projekte koje realizuju Vlada ili lokalne uprave. Kako gledate na tu praksu koja je bila, takođe, vrlo izražena i za vrijeme DPS-a?

Gegaj: Takvo ponašanje čini medvjeđu uslugu i Vladi, i partijama. Projekti bi se mogli predstaviti kao rezultat međupartijske saradnje i tako ojačati povjerenje građana. Kada ih partije prisvajaju, slabe kredibilitet institucija i čine sistem nestabilnijim. Svaki javni projekat finansira se novcem građana. Neki političari to često i svjesno zaboravljaju.

Plašim se da se polako navikavamo na pojave koje bi u uređenom društvu morale izazvati reakciju. Kada one postanu svakodnevica, sve teže prepoznajemo zlo, bilo da se ispoljava u vjerskom, nacionalnom ili političkom životu.

Pošto uživate ugled i autoritet ne symo u Crnoj Gori nego i u Albaniji,nedavno ste dobili nagradu odnosu plaketu ZAHVALNOST od strane grada i sreza Skadra, koju vam je uručivao predsjednik sreza Edmond Ndou.Takođe, prošle godine ste postali počasni građanin opštine u Albaniji. Šta znače za vas ova veoma prestižna priznanja?

Gegaj: Povelja zahvalnosti i titula počasnog građanina Malesie imaju poseban značaj, prije svega što dolaze iz Skadra i Malêsia e Madhe, sredine koje su vjekovima baštinile, a i danas baštine, značajne civilizacijske, kulturne i ljudske vrijednosti. Dodatnu težinu ovim priznanjima daje činjenica da su odluku o njihovoj dodijeli donijeli odbornici gradskih Parlamenata,koji su višestranački, ali su o mom prijedlogu bili jednoglasni bez ijedne riječi protiv i bez ijednog glasa protiv ili uzdržan.

Posebno mi je zadovoljstvo što predsjednik grada Skadra, predsjednici opština i poslanici sa kojima sam imao priliku da sarađujem tokom svog političkog i javnog angažmana ,u periodu kada sam obavljao dužnos poslanika i predsjednika opštine Tuzi, prelepoznaju i afirmativno govore o našim zajedničkim dostignućima,kao i o mom ličnom doprinosu. Za mene ova priznanja nijesu samo izraz poštovanja prema dosadašnjem radu već i potvrda da se iskrena saradnja,međusobno uvažavanje i zalaganje za opšte dobro prepoznaju i cijene,bez obzira na granice i različitosti. Sva priznanja koja sam dobijao prihvatam sa iskrenom zahvalnošću i poštovanjem prema Skadru i Malesiji odbosno Albaniji,ali i kao podsticaj da i ubuduće njegujem vrijednosti dialoga, saradnje i dobrosusjedskih odnosa uvjeren da upravo na tim temeljima možemo graditi bolju budućnost za naše zajednice i sve naše građane.

Zapratite nas
Najnovije vijesti, svakog dana, na vašim omiljenim aplikacijama.
Portal Analitika