Kada je, još prije četvrt vijeka, čuveni jugoslovenski sociolog, profesor Esad Ćimić napisao knjigu „Politika kao sudbina“, bilo je to radikalno razotkrivanje kako politika, partija i idelogija mogu presudno oblikovati život pojedinca.
To je vrijeme, tako se bar vjerovalo, daleko za nama. Da baš i nije tako, nagovijestio je portparol Specijalnog tužilatva Vukas Radonjić koji je, polovinom septembra, bijesnio i prijetio nakon što je Viši sud odbacio bezrazložnu optužnicu...
KAD SDT NAREDI SUDIJAMA...
-Smatram da je odluka Višeg suda istovremeno i opasna za Crnu Goru, za njenu bezbjednosnu situaciju, za pravosuđe Crne Gore – jasno je poručio Radonjić okupljenim novinarima.
Nepun mjesec kasnije, ispostavilo se da Radonjićeve riječi nijesu prohujale s vihorom, već da je poruka shvaćena vrlo ozbiljno.
Toliko ozbiljno da je Apelacioni sud Crne Gore – prvi put u istoriji crnogorskog pravosuđa – preinačio rješenje Višeg suda u Podgorici i potvrdio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva protiv Aleksandra Mijajlovića, Predraga Boškovića i još četvoro osumnjičenih.
Politički pokorne sudije Apelacionog suda viđele su u optužnici ono što ni jedan znaveniji pravnik nije: kvalifikaciju krivičnog djela povezanog sa medijima i izborima.
Koje se djelo ne navodi na 300 strana optužnice!
TUŽILAČKA KRIMINALIZACIJA MEDIJA
Nije u pitanju pogrešna procjena. Sudije Vijeća Apelacionog suda očito su znale što moraju da urade: pa su, po nalogu politike, vratili u fokus lažnu piču o namještanju izbora i otvorili vrata za kriminalizaciju kritičkih medija, kao jula 2024. godine kada je to pokušao specijalni tužilac Miloš Šoškić.
Sada je očito da je cilj ponovljene tužilačko-političke akcije - obračun sa političkim potivnicima i kritičkim medijima.
I niko da pisne nakon odluke Apelacionog suda: ćutao je Sudski savjet, ćutale su su sudije Višeg suda, ćutala je i građanska opozicija.
Kao da su htjeli da kažu: nije riječ o nama, zašto bi reagovali – da sačekamo neko bolje vrijeme?
PO UGLEDU NA LAVRENTIJA BERIJU
Kojeg nema.
Naprotiv: da se vraćaju totalitarna vremena, naznačava i slučaj ANB progona Danila Kalezića, višeg istraživača u Istorijskom institutu, građanskog aktiviste, političkog analitičara...
U otvorenom pismu u petak, baš na Njegošev dan, Kalezić je zatražio od direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Ivice Janoviću da prestane da ga, citiram, „zajedno sa medijskom poslugom, targetira kao hrvatskog aenta i hibridnu prijetnju po Crnu Goru...“
U razgovoru za "24 sata" Kalezić je objasnio da sve što proživljava ukazuje na totalitarne metode. Konstatuje da bilo kakva promjena zakona o Agenciji za ancionalnu bezbjednost, što predlaže postavgustovska vlast, neće imati efekta. Zato što političke stranke vladaju, bez ograničenja...
-Ovo čemu ja svjedočim i čemu sam ja izložen, ne može da zaustavi ni jedan zakon. Može da zasutavi samo demokratski pritisak – da se demontira sistem zla koji je u Crnoj Gori uspostavljen i koji funkcioniše. I umjesto da štiti državu od suštinskih prijetnji po nacionalnu bezbjednost – oni se bave sitnim, uličarskim, petparačkim konstrukcijama...
ANB „INSTRUMENTALIZACIJA“
Da, zaista izaziva jezu Kalezićevo svjedočenje o tome što je sve preživljavao tokom posljednjih sedam mjeseci. Mučan je život kada znate da vam služba prati kretanje, da zna sa kim i o čemu razgovarate telefonom, sa kim se srijećete...
Pa se onda priča o njemu, hrvatskom špijunu, preko službenika ANB-a koji su potčinjeni političarima, širi kroz pjacu i među vlastima uslužnim novinarima ovdašnjih medija.
A onda čujete demanti Agencije za nacionalnu bezbjednost u kojem se – umjesto direktnog negiranja prisluškivanja i praćenja– politikanstki prizemno govori o tome da je Danilo Kalezić, pazite sad, instrumentalizovan.
Od koga, od koje službe, od koje politike? To Ivica Janović i njegovi aenbeovci u saopštenju ne govore.
ŠPIJUNI MEĐU NAMA
Kao što je ostala nepoznanica: zašto je Kalezić, koji je toliko tekstova pisao o ruskom, srpskom i, kineskom malignom uticaju - proglašen državnim neprijateljem? I ko ga je i zašto proglasio hrvatskim špijunom – da li upravo neki ruski ili srpski proksi u ANB-u, neko kojeg je zaposlio, recimo, ruski i srpski Marko Parezanović?
I zašto je, ako se čak Kalezić susretao sa ljudima iz Hrvatske , to proglašeno nepatriotskim činom. Jer, Republika Hrvatska, osim što je susjed i članica EU kojoj Crna Gora teži, istovremeno je i članica NATO, baš kao i Crna Gora.
Mnogo pitanja, bez odgovora. Čelnik ANB-a Ivica Janović uporno ćuti. Ćutao je i nakon čak osam mejlova od juna do sredine oktobra koje je slao Kalezić na adresu Ivice Janovića. Nije bilo odgovora.
Čak četiri puta, tokom juna i jula, Kalezić je tražio sasatanak, oči u oči. Ni jednom, baš ni jednom, Janović se nije udostojio odgovora.
Šutnja iz straha da se ne sazna istina ili šutnja kao znak neograničene institucionalne i lične moći?
KAD ZAŠUTI DRUŠTVO
Moguće i jedno i drugo.
Jer, bilo je, za nosioce vlasti, strašno važno da služba ostane - družba za i u korist vlasti.A da pravosuđe nastavi da radi – baš onako kako politika zapovijeda.
I zato su ova dva slučaja – odluka Apelacionog suda kojom se prvi put u istoriji preinačava odluka Višeg suda o odbacivanju optužnice baš kao što je zaprijetio portparol specijalnog tužilaštva; kao i ovaj institucionalni progon Danila Kalezića od vrha obavještajne službe i servilnih medija – zato su oba ova slučajakockice istog bizarnog mozaika društva kojim vlada beskrupulozna vlast.
I samo u tom, politikom okovanom i strahom sputanom društvu, ispada normalnost da čelnici pravosuđa, da Sudski savjet, Udruženje sudija, prećuteodluku Apelacionog suda kojom se tužilaštvo pretvara u kadiju koji i tuži sudi. Kao što je samo u ovakvom urušeno društvenom sistemu sasvim očekivano da čelnik obavještajne državne službe mjesecima ignoriše pisma, poruke, mejlove građanskog aktiviste i mladog politikologa Danila Kalezića...
I upravo zato je zastrašujuće - u društvu koje govori o čojstvu i junaštvu, ali i vrijednostima Evropske unije - kada o svemu ćuti građanska opozicija, kada se ne oglašavaju i u jednom i drugom slučaju, opozicioni prvaci; baš kao što se ne oglašavaju nevladine organizacije...
KAKO SE RAĐA TOTALITARIZAM
Mučna je ta tišina.
„Diktatori se ne rađaju; stvaraju ih poltroni, neradnici, lopovi i prostitutke“. Kažu da je autor ove sentence slavni Lav Nikolajević Tolstoj.
Ali, autorstvo nije važno. I nijesu ovđe krivci prostitutke ili lopovi ili neradnici. Temelje totalitarnog sistema u Crnoj Gori pravi šutnja. Ona poltronska, mučna, šutnja, koja omogućava da zakon klike na vlasti postane jedina sudbina za građane.
Ne djeluje ka neka baš svijetla budućnost Crne Gore, zar ne?



3






