Predsjednik uticajne međunarodne nevladine organizacije Planet Fajnans Žak Atali najavio je zvaničnu inicijativu unutar Evropske komisije za stvaranje Evropske federacije, novog odnosa država članica EU. Atali smatra da je stvaranje Evropske federacije jedina strategija za izlazak evropskih država iz sadašnje ekonomske krize.
- Naša inicijativa ne poziva samo na zajednički fiskalni i budžetski sistem, mi se zalažemo za pravu Evropsku federaciju, koja će pružiti zaštitu građanima od socijalnog urušavanja, koja će imati demokratska sredstva da unaprijedi ekonomski razvoj – odnosno, da stvori poslove, i tako ujedinjeni ćemo snažno i sigurno nastupiti pred našim partnerima širom svijeta, ističe Atali u ekskluzivnom razgovoru za međunarodni interenet portal Euroaktiv (EurActive) iz Brisela.
Inače, Žak Atali je nekadašnji glavni savjetnik pokojnog predsjednika Francuske Fransoa Miterana. Osim toga, Atali je bio i osnivač i prvi predsjednik Evropske banke za obnovu i razvoj. Francuski predsjednik Nikola Sarkozi povjerio je 2007. godine Ataliju rukovođenje Komisijom za ekonomski razvoj, u čiji rad je bio uključen sadašnji italijanski premijer Mario Monti. Gospodin Atali je sada na čelu nevladine organizacije „Planet Fajnens“ (PlaNet Finance), koja pomaže mikrofinansijskim institucijama širom svijeta.
Pokrenuli ste peticiju i počeli kampanju za Eurofederaciju, pozivajući na jače integrisanje unutar EU, predlažući zajednički fiskalni i budžetski sistem na nivou Unije. Da li zaista mislite da su građani željni evropske priče, uprkos krizi?
ATALI: Dozvolite mi da naglasim da naša inicijativa ne poziva samo na zajednički fiskalni i budžetski sistem, mi se zalažemo za pravu Evropsku federaciju, koja će pružiti zaštitu građanima od socijalnog urušavanja, koja će imati demokratska sredstva da unaprijedi ekonomski razvoj – odnosno, da stvori poslove, i tako ujedinjeni ćemo snažno i sigurno nastupiti pred našim partnerima širom svijeta.
Životni standard će značajno pasti ukoliko ne unaprijedimo Uniju, tako da nam, u suštini, hitno treba više priče o Evropi. Štaviše, ja sam ubijeđen da su građani manje euroskeptični nego što se to priča. Dobili smo mnogo ohrabrujućih poruka kada je naša peticija posrijedi.
Vaša peticija nije formulisana kao Evropska građanska inicijativa, koja je kao transnacionalni instrument demokratije stupila na snagu početkom aprila. Zašto?
ATALI: Naša peticija je pokrenuta u iščekivanju Inicijative. Zapravo, postoje različiti načini da ubacimo naš manifest u evropsku političku agendu. Može biti adresirana na Komisiju kao Inicijativa, a može biti adresirana i na Strazbur kao peticija parlamentu.
U teoriji, Komisija je ovlašćena da predlaže promjene u evropskim ugovorima, ali ostaje nejasno da li je takva mogućnost dozvoljena upravo putem samog sadržaja Inicijative.
U ovoj fazi, želimo da stvorimo moćan pokret za federalnu Evropu, a potom ćemo preduzeti odgovarajuće aktivnosti kako bi naš plan stavili pred one koji donose odluke.
Da li EU ima pravni osnov za zajednički fiskalni i budžetski sistem i koji je to?
ATALI: Svakako je neophodno mijenjati evropske ugovore. Danas se svaka odluka razmatra u unutardržavnim okvirima... To otežava, gotovo i onemogućava da ojačamo Evropu bez tih beskrajnih pregovora. Sjećate se da je prošloga ljeta, kada je grčka kriza bila na vrhuncu, svaki u nizu evropskih samita bio „odlučujući“, do onoga narednog.
Ne možemo da očekujemo neku dugoročnu viziju ili konzistentan plan za napredak EU, ako imamo tako dramatično odlučivanje u svakoj državi članici ponaosob. Evropsko izvršno tijelo mora imati demokratski legitimitet da primijeni reforme, efikasno i uz dozu fleksibilnosti. Takođe, i parlament mora imati određenu moć.
Institucionalne reforme su neophodne za federalnu Evropu sa zajedničkim fiskalnim i budžetskim sistemom. Da bi bio prihvatljiv za poreske obveznike, jedinstveni fiskalni sistem mora zaista da ide u prilog projektu evropskog rasta i fer distributivnoj politici koji će biti definisani političkim programom za koji bi ljudi mogli da glasaju. Kada je budžetska kontrola posrijedi, sadašnji pravni osnov su – naknadne kontrole i sankcije.
To je kontraproduktivno i samo se vrtimo u krug: država koja je u problemima treba još da plaća sankcije. Treba reagovati prije, treba odrediti prethodnu kontrolu nacionalnih budžeta. Koji je to entitet koji može imati legitimitet da daje mišljenje o nacionalnim reformama i povezanom budžetu? Federalizam je jedino rješenje.
Mnogi VIP potpisnici vaše peticije su Francuzi ili bliski Francuskoj. Vaš poziv, sasvim sigurno, neće naići na odobravanje zemalja koje su protiv većeg integrisanja. Kako mislite njih da ubijedite?
ATALI: Već imamo jaku podršku ljudi u Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Španiji i Poljskoj, između ostalog. Šta ako bismo počeli sa jezgrom sačinjenim od zemalja koje podržavaju princip federalizma? Ako tako postavimo stvari, svaka država bi trebalo da shvati svoj interes da bude dio integrisanije Unije.
To je jedino rješenje da se kriza prebrodi uspješno. To je jedini način da sačuvamo euro i održimo životni standard. Centralna banka neće moći ponovo da omogući injekciju od 1.000 milijardi eura u ekonomiju, kao što je to učinila u periodu od decembra do februara: neophodne su strukturne promjene da ojačamo ekonomiju, i da se to učini na fer i održiv način.
Imamo potencijale da takve ideje sprovedemo u djelo: Evropa bi bila najveća svjetska ekonomska sila, ako bismo bili ujedinjeni, izašla bi kao pobjednik u globalizaciji, na raskršću trgovačkih puteva i svjetskih mreža.
Evropska građanska inicijativa otvara mogućnost za potpunu promjenu Evrope. Vjerujete li da će je građani prigrabiti?
ATALI: Već imamo više od hiljadu potpisnika peticije. To je dobar početak, tako da vjerujem da ima želje da se stvari mijenjaju. Ubijeđen sam da će svaka bitna izmjena evropskih ugovora poteći od građana.
Vaša peticija je pokrenuta nekoliko nedjelja pred predsjedničke izbore u Francuskoj. Možemo li očekivati nove proevropske inicijative pod okriljem Angele Merkel i Fransoa Olanda, ako dobije izbore?
ATALI: Ko god da pobijedi na izborima u Francuskoj 2012. i Njemačkoj 2013. godine – evropske institucije moraju da evoluiraju, jer, prosto, nema drugog održivog načina. Kao što navodimo u našem manifestu – biraćemo između napuštanja suvereniteta zbog neregulisanih tržišta, ili njegovog jačanja građenjem demokratskih, budžetskih i socijalnih institucija.
Da li postoji latentni strah od Evrope koja će biti „previše njemačka“: ima li u Francuskoj bojazni da će više evropskog integrisanja poljuljati osnov francuske republičke tradicije?
ATALI: Novi korak u evropskom razvoju sigurno neće biti širenje uticaja jednog modela i jedne zemlje, makar bila i jedna od dvije najsnažnije ekonomije evropskog kontinenta. Njemačka ima svoje jake strane, prije svega – industriju, ali ima i svoje slabosti – a to su demografska pitanja. Francuska, s druge strane, ima dugu tradiciju ključne uloge javnih servisa u društvu. Nijedna zemlja ne može služiti kao model. Zato se i zalažemo da svaka država uđe u sastav Senata nacija, koji će sačinjavati parlament zajedno sa zamjenicima koji će predstavljati populaciju u svojoj različitosti. Takvo rješenje je, vjerovatno, najbolje za obezbjeđivanje poštovanja svake nacije u federalnoj vladi. Tada će izvršna vlast, birana programom za koji su građani glasali, imati zadatak da primijeni konkretnu politiku.
Ako me pitate da li ta politika mora biti stroga kao što je danas slučaj, uz podršku njemačke Vlade, jasno kažem – ne! Javna potrošnja mora biti racionalizovana, ali, ima nekih dobrih deficita, onih koji finansiraju investicije koje će u budućnosti stvoriti vrijednost, ali ima i skraćivanja nekih izdavanja – onih koji ugrožavaju zdravstveni i obrazovni sistem. Zato države moraju racionalizovati potrošnju, a Evropa izgraditi spone, kako bi finansirala nove, produktivne projekte.
Nedavno je njemački šef diplomatije Gvido Vestervele inicirao neformalnu debatu sa svojim evropskim kolegama o budućnosti Unije. Sastajaće se jednom mjesečno, a na kraju procesa predstaviće ideje za reforme.
Francuski ministar je pozvan, ali se nije pridružio grupi u Berlinu. Kakve su šanse za uspjeh Vesterveleove grupe?
ATALI: Nije otkriveno o čemu se konkretno govorilo na prvom sastanku, niti kakva su njihova očekivanja. Koliko ja shvatam, Francuska i Danska, koje su obje odbile poziv za pridruženje grupi, imale su za takav potez političke razloge: Francuska zbog predsjedničkih izbora, a Danska zato što trenutno predsjedava Savjetom. Nezavisno od uspjeha Vesterveleove inicijative, ovo je dokaz da su institucionalna pitanja svima na pameti. Ovo je trenutak koji treba iskoristiti za napredovanje.
Da li bi manje države članice EU trebalo da igraju veću ulogu ili da se prepuste djelovanju francusko-njemačke osovine?
ATALI: S dolaskom Marija Montija na čelo italijanske Vlade, jasno je da ni ta francusko-njemačka osa nije zapisana u kamenu. Ali, kad govorimo o francusko-njemačkim inicijativama, i dalje govorimo o unutardržavnom djelovanju, to mora evoluirati i manje zemlje članice igraju važnu ulogu u tom procesu.
Žak Delor, bivši predsjednik Evropske Komisije, prošle je nedjelje oštro kritikovao evropske lidere rekavši da potpuno uništavaju nasljeđe očeva Evrope i prozvao aktuelnog predsjednika Evropske komisije zbog manjka inicijative, te ga nazvao „vatrogascem-piromanom“. Da li nam zaista nedostaje prava vizija za evropski projekat u 21. vijeku?
ATALI: Jasno je da nemamo viziju, a kriza je taj problem stavila u prvi plan – svakog dana gledamo kako se eurozona održava kratkoročnim intervencijama. Ponavljam, posljednji primjer je injekcija u iznosu od 1.000 milijardi eura od Evropske centralne banke, koja je data u periodu od decembra do februara. To može trenutno riješiti pitanje likvidnosti, ali se ništa strukturno ne mijenja kada je dužnička kriza posrijedi.
Da bismo mijenjali stvari, moramo se fokusirati na razvoj, koristiti dobre projekte da se investira u strateške sektore kao što su energija, telekomunikacije i inovativne industrijske grane. Ali, kako birati projekte, privući investitore i biti lider - ako nemate jasnu viziju Evrope? Kako izvesti neophodna prilagođavanja između najdinamičnijih i zemalja sa najviše problema na Kontinentu, bez jasne vizije o ravnoteži? Kako da kao kontinent igramo ključnu ulogu na globalnoj sceni, ako mi nemamo koncepciju za sam Kontinent.
Kako vi vidite period od narednih deset godina? Da li je moguće ponovo izgraditi evropsku koheziju na pepelu dužničke krize?
ATALI: Zaista mislim da je sada pravi trenutak za „skok“ u federalnu priču, i da će kriza privoljeti one koje donose odluke da razmišljaju drugačije.
Danas osciliramo između euforičnih trenutaka kada ljudi govore da je kriza iza nas, i velikih sumnji – kada se, kao ove sedmice, stanje na tržištu pogorša. Dakle, još nismo izvukli iskustvo iz prethodne tri godine. U takvoj situaciji, euro može iščeznuti kroz nekoliko mjeseci, a rezultat toga biće vrlo sumorna evropska situacija.
S druge strane, ako se nakon predsjedničkih izbora u Francuskoj, postavi i ojača nova strategija, koja se temelji na razvojnoj agendi, ljudi bi mogli da vrate povjerenje u Evropu, i da naprave novi korak ka potpunoj revoluciji u izgradnji Evrope. Evropljani su, generalno, visokoobrazovani, dobrog zdravlja, koriste efikasnu infrastrukturu, a naslijedili su bogatu istoriju i snažne vrijednosti. Evropa i dalje može biti centar kreativnosti i znanja.
Danijela VINSENTI / Kristofer LEKLER
(EurActiv, Brisel)
