Krajem 20. vijeka pa sve do danas, crnogorsku kulturnu baštinu zadesio je devastatorski talas nestručno izvedenih radova od strane SPC. Brojni primjeri devastacija zabilježeni su u periodu od kada je crkva, uslovno rečeno, postala „živ organizam“ i počela kulturna dobra „prilagođavati“ svojim potrebama.
Sve te “potrebe”, uglavnom su izvedene na štetu istorijskog, kulturnog, kulturološkog značaja samog kulturnog dobra, ujedno i „prekrajanja“ autentičnih elemenata u nešto što se ne može uskladiti u istorijske tokove, socijalne i druge prilike koje su bile prisutne u Crnoj Gori u vrijeme nastanka tih kulturnih dobara.
Odavno se upozorava da radovi na zakonom zaštićenim vjerskim objektima SPC bez stručnog udjela institucija zaštite imaju za posljedicu narušavanje njihove izvornosti. Negativne posljedice odnose se ne samo na arhitekturu, već i na živopis, ikonostase. Ali, uzalud. SPC nastavlja da radi po svome, „prilagođavajući“ crnogorska kulturna dobra svojim potrebama. To što su zakonom zaštićena nije u njihovoj graditeljskoj agendi.
Koliki je stepen nebrige prema crnogorskoj kulturnoj baštini koju su zatekli ilustrovaćemo fotografijama iz Manastira Podvrh gdje možete vidjeti gomilu proizvoljnih „elektroinstalacionih“ rješenja, katastrofalno stanje živopisa, kaoi nebrigu i zapuštenost crkve.
Za nebrojeno puta ponovljenu konstataciju da se oko ovih radova na zakonom zaštićenim crnogorskim kulturnim dobrima moraju pitati službe zadužene za njihovo čuvanje dovoljno ilustrativno dokazuju ove fotografije.
Manastir Podvrh, smješten je u zaseoku Glavača, u blizini izvora rijeke Bistrice, na dvadesetak kilometara udaljenosti od Bijelog Polja. Rješenjem iz 1952. godine proglašen je zaštićenim kulturnim dobrom. To nije smetalo SPC da na ulazu u manastirski kompleks s južne strane, na ostacima starih konaka, podigne novi stambeni objekat koji služi kao konak.
Novi konak je zidan od blok opeke, pokriven bojenim aluminijskim limom. Na temeljima starih konaka vršena su arheološka istraživanja. Novoizgrađeni objekat polovinom gabarita počiva na ostacima starih konaka. Dio ostataka starog konaka, ispred ulaza u novoizgrađeni objekat ostao je vidljiv.
Kako je zapisano na zidu iznad glavnih vrata manastir je ”sazidao iguman Kiril sa duhovnikom Danilom, popom Poznanom i bratijom i ktitorima” 1606. godine.
Manastir je oslikao pop Strahinja iz Budimlja u periodu od 1613-1614. godine, a na freskama je predstavljen živopis Svetog Nikole, kome je ovaj manastir i posvećen.
U manastiru je nađeno i izuzetno vrijedno Divoševo jevanđelje iz 14. vijeka.
Postavlja se pitanje odakle pravo ikome, pai SPC na ovakva „sprovođenja“ instalacija i dogradnje na crkvi u Podvrhu, na ovakav stepen nebrige za stanje ikona i živopisa u ovoj crkvi… Da li do njih stižu upozorenja da ovakvi radovi SPC na zakonom zaštićenim vjerskim objektima bez stručnog udjela institucija zaštite imaju za posljedicu narušavanje njihove izvornosti.
Radovi koji su uglavnom izvedeni na štetu istorijskog, kulturnog, kulturološkog značaja samog kulturnog dobra značajno umanjuju sliku o vrijednosti i jedinstvenosti crnogorske kulturne baštine.
