Mladi crnogorski glumac Lazar Đurđević nedavno je doživio jedan od najvažnijih trenutaka u dosadašnjoj karijeri, osvojivši nagradu „Rejhan Demirdžić” na Internacionalnom teatarskom festivalu MESS u Sarajevu, jednom od najznačajnijih pozorišnih događaja u regionu.
Ovo priznanje, koje mu je dodijeljeno za ulogu u predstavi „Naličje“ Borisa Liješevića u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta, nije samo potvrda ličnog talenta, već i afirmacija za crnogorsku školu glume.
U razgovoru za Analitiku, Đurđević ističe da je nagradu doživio kao važan i emotivan trenutak u karijeri, ali i inspiraciju za nastavak profesionalnog puta.
Radost zbog prvog velikog priznanja, posebna konekcija sa Sarajevom
„Tih dana, nakon igranja i povratka sa MESS-a, bio sam jako zauzet na drugom projektu u Crnoj Gori, tako da sam to veče kad je bilo proglašenje nagrada, premoren uveliko spavao. U toku noći, kada sam saznao bio sam naravno oduševljen, jer je u pitanju moja prva nagrada, i to baš na jednom od najznačajnijih festivala međunarodnog karaktera“, kaže Đurđević.
Dodaje da mu je ovo priznanje posebno drago i zbog lične veze sa gradom u kojem je nagrađen.
„Prije glume, završio sam ekonomiju, živio u nekoliko država, i bavio se raznim stvarima. Dugo sam se lomio da li ja uopšte treba da se bavim glumom, ali kad sam konačno prelomio, nekako sam hrabro krenuo u istraživanje glume i svog odnosa sa njom. Sa Sarajevom imam posebnu konekciju, u pitanju je grad poznat po umjetnosti i zahtjevnoj publici, tako da me čini jako srećnim što sam baš na ovom festivalu osvojio baš ovu nagradu“, iskren je sagovornik Analitike.
Osvrćući se na značaj priznanja koje dijeli s koleginicom Anđelom Marunović, Đurđević napominje da nagrada nosi i dodatnu simboliku, pogotovo imajući u vidu da je ovo ujedno i povratak Crnogorskog narodnog pozorišta na scenu renomiranog festivala nakon jedne decenije.
14„Apsolutno mi pričinjava veliku čast što smo baš mi među laureatima MESS-a. Možda zato što smo znali da se CNP pojavljuje na ovom festivalu nakon više od deset godina, bili smo zadovoljni i činjenicom da smo uopšte selektovani. U snažnoj i silnoj konkurenciji, nismo ni razmišljali o nagradama, pa smo zaista to veče igrali ujedinjeno, disciplinovano, precizno, ali i glumački zaigrano“, podsjeća on.
Ističe da su uspjesi poput ovog važni ne samo za pojedince, već i za domaću pozorišnu scenu i crnogorsku školu glume, ali i opomena koliko pažnje i prostora treba dati mladima.
„Nezavisno od nagrada, mislim da Crnogorsko narodno pozorište i uopšte naša teatarska scena, kao i naš Fakultet dramskih umjetnosti imaju razloga da budu ponosni na svoje ljude. A kad se dese nagrade, kao sad, svakako da ti razlozi onda odzvone još jače i dobar su pokazatelj da mladim ljudima treba davati što više šansi i sistemski bolje voditi računa o njima, kroz otvaranje radnih mjesta, kastinga, prilika za dalje usavršavanje i slično“, naglašava Đurđević.
Uloga koja pomjera granice i mijenja perspektivu
Uloga u predstavi „Naličje“ bila je, kako kaže, glumački izazov, ali ujedno i poligon za lični rast.
„Još od samih početaka, imam jako specifično shvatanje glume za naše prilike. Osim FDU-a na Cetinju, ja sam svoje glumačko usavršavanje nastavio i u Njujorku, a trenutno boravim i u Njemačkoj upravo tim povodom“, pojašnjava naš sagovornik.
Ističe da su mu mašta i lični pristup glavni instrumenti uz pomoć kojih prolazi stvaralački proces, svaki put drugačije od prethodnog.
„Jako sam radoznao po prirodi, tako da se svojim likovima bavim skoro opsesivno na najrazličitije načine koristeći razne metode koje sam do sad upoznao. Rad na ulozi je specifičan proces i svaki put je drugačije. Ali sam vremenom počeo da izgrađujem svoj metod rada koji mi omogućava da pristupim svom glumačkom instrumentu, tj. sebi, na maštovite načine. To mi daje šansu da se iznova zaljubljujem u proces rada na ulozi i ništa u glumi mi ne pada teško”, kaže Đurđević.
Smatra važnim da likove koje igra doživljava kao žive ljude sa kompletnim karakterima.
„Trudim se da izbjegavam šablone, da ne jurim rezultate, da karaktere koje gradim ne potcjenjujem, da budu žive osobe i što je moguće više stvarne, sa svojim biografijama, snovima, strahovima, manama, vrlinama, ukusima, ljudima koji su ih oblikovali, a da opet polazim od sebe i onoga što samo ja mogu da im dam“, ističe on.
Motivacija za dalji predan rad
Na pitanje da li nagrada može biti prekretnica, Đurđević iskreno odgovara.
„Jako sam zahvalan na nagradi i svako prepoznavanje našeg rada, truda, posvećenosti i talenta naravno da prija. Lijepo bi bilo da donese neke nove prilike koje će mi omogućiti da dalje glumački rastem“, poručuje on.
Ipak, s druge strane, kaže da priznanje ne doživljava kao obavezu koja ga zadržava, već samo kao motivaciju da se i dalje posvećeno i predano bavi svakom narednom ulogom.
„Ali, moram i da budem iskren, ne shvatam je uopšte na bilo koji način obavezujuće. Iz prethodnog odgovora siguran sam da možete zaključiti da obožavam da tumačim i utjelovljujem karaktere i da ću se glumom baviti i dalje na isti način: radoznalo, očarano, i posvećeno. Naučio sam da me bilo kakvo razmišljanje o rezultatima, ponavljanju uspjeha, zadovoljavanju tuđih kriterijuma i shvatanja inhibira“, jasan je sagovornik Analitike.
Vrijeme je da se nešto promijeni
Govoreći o položaju glumaca u Crnoj Gori, Đurđević ukazuje da je slika promjenljiva i da su česte krajnosti kada je to u pitanju.
„Odgovor zavisi od toga kad me pitate. Crna Gora je mala zemlja puna esktrema i razlikovanja, tako da ako sam imao negativno iskustvo gdje se u toku predstave neko iz publike javio na telefon, ili ako sam imao neprijatan razgovor sa nekom produkcijom oko uslova koji žele da uštede upravo na mladim glumcima, sigurno da će odgovor biti drugačiji od onoga kad dobijem prelijepu poruku na Instagramu od nekog ko je to veče gledao predstavu, ko je otišao kući nadahnut i osjetio potrebu da kontaktira glumca i iskomunicira svoj utisak, ili ako sam završio snimanje nekog lijepog filma sa fantastičnom ekipom“, navodi sagovornik Analitike.
Sagledavajući položaj umjetnika u Crnoj Gori, Đurđević ističe da je vrijeme da se nešto promijeni, jer, kako kaže, u trenutnim uslovima je teško ostati dosljedan umjetnosti.
„Ponekad mi se čini da je previše toga u našoj sredini udešeno da testira umjetnike, da nas odvrati od onoga čime se bavimo, tako da smo konstantno prinuđeni da preispitujemo svoje razloge za bavljenjem bilo kojom umjetnosti u Crnoj Gori. A mislim da ne treba tako da bude, ako pretendujemo već da budemo 28. do 2028. i ako želimo da smo u društvu ozbiljnih igrača, moramo malo od njih da učimo i kako se oni odnose prema svojim mladim umjetnicima. Mislim da naša zemlja mora što prije da se odluči da li joj treba umjetnost i do koje mjere, prije nego se i ovo malo ljudi ne odseli i ne digne ruke“, upozorava Đurđević.
Snaga crnogorske škole glume u raznolikosti i mladosti
Sagovornik Analitike smatra da, iako često nepravedno zapostavljeni, regionalni festivali predstavljaju važnu sponu i priliku za razmjenu iskustava, ali i šansu za prodor na inostrana tržišta.
„Jako su važni. Mislim da smo skloni potcjenjivanju domaćih talenata i kapaciteta, da nema razmjene i festivala ne bismo ni znali kako se “rangiramo” među umjetnički i kulturno razvijenijim sredinama. Zato institucije moraju stremiti kvalitetu i što većem uključivanju u regionalne i evropske tokove, možda upravo tako što će voditi računa o talentima i autorima koji se mogu nametnuti i većim tržištima“, poručuje glumac.
Govoreći o crnogorskoj školi glume, Đurđević naglašava da njena snaga leži u raznolikosti, ali i mladosti.
„Crnogorski glumački senzibilitet nije lako kvalitativno sagledati, poprilično je raznolik i ovo mislim da najljepši mogući način. Ono što nas često odvaja su hrabrost, intuicija, neobičnost, širina, opseg, snaga. Naša glumačka škola je poprilično mlada, i ovo nije nužno loša stvar“, ističe Đurđević.
Kada je riječ o glumačkoj tradiciji i razvoju novih talenata, naš sagovornik izdvaja važnost individualnosti i istraživanja.
„Nismo pretjerano sputani glumačkom tradicijom, možda baš zato i postoji tolika raznolikost na tako malom tržištu kakvo je naše. Mislim da ne treba težiti nekoj uniformnosti izraza, već još u toku studija ohrabrivati ljude da zadrže, istraže i dalje razvijaju svoje posebnosti koje im mogu pomoći da se sjutra nametnu i na većem tržištu“, ukazuje on.
Umjetnici moraju biti smisleno glasniji
Sagledavajući ulogu umjetnika u društvu, Đurđević smatra da glumci moraju biti glasniji i prisutniji.
„Načelno se jeste promijenio na bolje, ali predstoji dalji rad na više frontova. Mi, umjetnici, moramo biti smisleno glasniji i govoriti o svojim potrebama. Mislim i da sistem mora da se mijenja, da preispita svoj odnos sa umjetnicima, i da se napokon nađemo u sredini“, naglašava sagovornik Analitike.
Dodatno, pojašnjava, promjene ne bi trebalo da ostanu na nivou priče, već da se sprovedu konkretne mjere u sistemu – od sistematizacije do realnih honorara.
„Evo da budem konkretniji, da se pregledaju planovi sistematizacija pozorišta, da se, ukoliko nisu, usklade sa Zakonom o visokoškolskom obrazovanju – da se generalno otvaraju radna mjesta. Ili da se, ukoliko se ne otvaraju, ne nude honorari spoljnim saradnicima koji su se nudili prije sedam, osam ili deset godina, nego da se makar prilagode trenutnoj kupovnoj moći i ekonomskim uslovima“, poručuje Đurđević.
Dva filma i workshop u Njemačkoj za talentovane glumce iz Evrope
Osim pozorišta, mladi glumaca posljednjih mjeseci posvetio se i filmu, što mu je donijelo i nova iskustva.
„Ove jeseni sam snimao dva filma. Jedan sam u potpunosti završio, a drugi će nastaviti sa snimanjem sljedeće godine. Zadovoljan sam, jer su u pitanju različiti projekti i uloge, i nešto što nisam do sad radio“, kaže on.
U nova iskustva dodaje i priliku koju je dobio u Njemačkoj, gdje učestvuje na glumačkom workshopu namijenjenom talentovanim mladim glumcima iz Evrope.
„Pomenuo sam da trenutno boravim u Njemačkoj. U pitanju je workshop glume pred kamerama koji će trajati skoro dva mjeseca namijenjen pažljivo odabranim glumcima iz Evrope. Jako sam srećan što sam nakon višemjesečnog kastinga dobio priliku da učestvujem i uživam u svakom danu ovdje“, zaključuje Đurđević.
