“Povodom 12. avgusta, Međunarodnog dana mladih, Centar za građansko obrazovanje (CGO) skreće pažnju na višeslojne izazove sa kojima se suočavaju mladi u Crnoj Gori, a koji ih često ostavljaju bez adekvatne podrške, perspektive i mogućnosti za aktivno učešće u društvu”, kazao je saradnik na programima u CGO, Nikola Đurašević.
Umjesto, kako ističe, da ovaj datum slavi njihov potencijal, on sve više podsjeća na njihovu marginalizaciju i zapostavljenost u ključnim oblastima koje im određuju kvalitet života i razvojne šanse.
“Jedan od najozbiljnijh problema jeste hronično visoka nezapošljenost mladih. Podaci iz istraživanja CGO-a iz 2023. godine ukazuju da više od 60% mladih, starijih od 15 godina, nema posao. Po nalazi iz Studije o mladima, iz 2024. godine, na kojoj je CGO radio sa njemačkom Fondacijom Fridrih Ebert, 13,8% mladih prijavilo je da aktivno traži posao, a 32,7% da je nezapošljeno ali da trenutno ne traži aktivno posao”, navodi Đurašević.
Mladi su, kako dodaje, obeshrabreni da tragaju za poslom zbog percipiranog nedostatka šansi ili drugih barijera.
“Ove brojke naglašavaju neučinkovite politike zapošljavanja, ali i rasprostranjeno uvjerenje da se do posla dolazi putem partijske ili druge klijentelističke mreže, a ne na osnovu znanja i sposobnosti. Obrazovni sistem se vidi kao zamoran i neefikasan proces u kojem se gubi vrijeme, a ne stiču konkretne vještine. Prema podacima iz Studije o mladima, 55% mladih smatra da su ocjene i ispiti podložni kupovini, a skoro dvije petine (37%) njih nije zadovoljno kvalitetom obrazovanja u Crnoj Gori”, ističu oni.
Preovlađujuće je, kaće, mišljenje da su studijski programi zastarjeli, sa dosta teorijske nastave i zanemarenim praktičnim komponentama. To, smatra on, doprinosi osjećaju nepripremljenosti i demotivisanosti za tržište rada.
“U takvom ambijentu, ne iznenađuje, ali brine, što skoro 40% mladih planira da napusti Crnu Goru, a dodatnih 22% o tome ozbiljno razmišlja. To je ozbiljna prijetnja gubitka najobrazovanijeg dijela mladih sa najvećim razvojnim potencijalom, koja donosiocima odluka, očito, nije tema za razmišljanje i djelovanje”, navodi Đurašević.
Pasivnost mladih u javnom i političkom životu dodatno, kaže, produbljuje izazove, jer se njihovi stavovi rijetko uvažavaju, a prilike za uključivanje u odlučivanje su minimalne.
“Protesti neformalne studentske grupe "Kamo śutra", početkom ove godine, bili su ohrabrujući znak postojanja kritičke svijesti i aktivističkog potencijala među mladima, ali su, na žalost, ogoljeli i netrpeljivost vlasti prema građanskom angažmanu mladih”, ističe on.
Zabrinjava, kaže, i trend retradicionalizacije među mladima.
“Nalazi našeg istraživanja Multikulturalnost u fokusu, iz novembra 2024. godine, ukazuju da mladi sve više povjerenja poklanjaju vjerskim institucijama, kao i da su manje otvoreni za različitosti - samo 55,6% mladih izrazilo je spremnost za vezu ili brak s partnerom/kom iz druge etničke grupe, a svega 47% otvoreno je za vezu ili brak s partnerom/kom druge vjeroispovijesti. Skretanje ka konzervativnijim, zatvorenijim i manje inkluzivnim obrascima razmišljanja naglašava visoka socijalna distanca prema pripadnicima LGBT zajednice, kao i značajan broj onih koji ne podržavaju pravo na abortus”, ukazuje Đurašević.
CGO, kako dodaje, poziva nadležne institucije da napuste simbolički odnos prema mladima i, kroz strateške politike, unaprijede obrazovanje, kreiraju održive prilike za zapošljavanje, osiguraju inkluzivno i demokratsko društveno okruženje, te stvore uslove za stvarno učešće mladih u odlučivanju.
“Generalna skupština UN je 12. avgust proglasila Međunarodnim danom mladih kako bi se slavio doprinos mladih i ukazalo na značaj njihovog uključivanja u odlučivanje na svim nivoima”, zaključuje on.
