Dragana Đuranović, sutkinja Ustavnog suda koja je krajem 2024, odlukom vlasti protivustavno razriješena dužnosti, govori za Standard o tome zašto vlast ne postupa ni mjesec nakon jasnog Mišljenja Venecijanske komisije.
„Ovdje su na ispitu crnogorsko pravosuđe i država Crna Gora. Pravosuđe treba da dokaže političku nezavisnost od preostale dvije grane vlasti. A Crna Gora treba da dokaže da njen Ustavni sud nije transmisija nečije moći već efikasni zaštitnik ustavnost i zakonitosti, i Ustavom utvrđenih i zaštićenih vrijednosti, prava i sloboda“, kaže Dragana Đuranović u intervjuu Standardu.
Navršilo se tačno mjesec dana otkako je Venecijanska komisija (VK) objavila Mišljenje o postupku protivzakonitog prestanka Vašeg mandata kao sutkinje Ustavnog suda. Vlast se, vidimo, pravi luda, ništa ne preduzima da otkloni posljedice svog protivustavnog djelovanja, dok se istovremeno plasiraju razna tumačenja potpuno jasnog Mišljenja VK. Zašto vlast ne postupa po Mišljenju, iako se premijer Milojko Spajić lično obavezao da će to učiniti u roku od 15 dana od Mišljenja VK?
Đuranović: Uz uvažavanje legitimnog pitanja molim za Vaše razumijevanje i razumijevanje Vaših čitalaca za to što se ja o nepostupanju vlasti po Mišljenju VK neću izjasniti, iako o tome, naravno, imam stav. Od početka ove serije kršenja Ustava i drugih propisa držim se toga da iznosim isključivo utvrđene pravno relevantne činjenice.
Venecijanska komisija je Mišljenjem jasno ocijenila da je prekršena ustavna procedura zbog toga što je Ustavni odbor, odnosno Skupština morala imati stav Ustavnog suda o ispunjenosti uslova za prestanak funkcije sudije Ustavnog suda, u tom slučaju mene, jer je jedino Ustavni sud ovlašćen da konstatuje ispunjenost tih uslova. Dodajem da je Ustavni odbor ignorisao činjenicu da je Ustavni sud još u junu 2024. zauzeo stav da se nijesu stekli uslovi za prestanak moje funkcije sutkinje Ustavnog suda zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju. Predsjednica Ustavnog suda je, nepoštujući pomenutu Odluku suda, svjesno kršeći Ustav i protivno praksi da mora postojati stav Ustavnog suda upućen Skupštini, dostavila predsjednici Ustavnog odbora bez znanja sudija Ustavnog suda podatke o životnoj dobi i radnom stažu sudija.
Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko u intervjuu Vijestima, objavljenom prije tri dana, izbjegava da se izjasni o Vašem protivustavnom penzionisanju navodeći kao razlog da je o tome u toku postupak po Vašoj žalbi. Takođe ne pominje ni tada ni u drugim javnim nastupima svoj dogovor s predsjednicom Ustavnog odbora i vjerovatno s predstavnicima vladajuće koalicije da mimo prakse postupi kako je postupila i omogućila sve ono što se zatim dogodilo.
Đuranović: I u vezi s ovim Vašim pitanjem držaću se isključivo prava i činjenica tim prije što su činjenice toliko jasne, da nema nikakve potrebe za političkim i drugim stavovima i tumačenjima.
Venecijanska komisija je konstatovala u Mišljenju odsustvo bilo kakvog reagovanja na flagrantno kršenje Ustava! Sama po sebi ova rečenica odnosno ta činjenica čini bespredmetnim sva suprotna tumačenja i objašnjenja.
U obimnom intervjuu dnevnom listu „Vijesti“ predsjednica Ustavnog suda tumači mišljenje VK na način za koji misli da štiti i nju i vladajuću koaliciju ne pominjući stav VK da je u slučaju prestanka funkcije povrijeđena Ustavom predviđena procedura. Niti pominje 60-ogodišnju praksu Ustavnog suda koja je nastavljena i nakon konstatacije o prestanku moje funkcije sutkinje Ustavnog suda.
Konačno, kada već govorimo o kršenjima raznih procedura i propisa prilikom protivustavnog odstranjivanja jednog sudije Ustavnog suda iz tog organa, treba imati u vidu i da o zaključku Ustavnog odbora Skupština nije glasala, iako je to izričito propisano Poslovnikom Skupštine Crne Gore.
Član 177 Poslovnika propisuje da se sudije Ustavnog suda biraju javnim glasanjem, a član 179 Poslovnika propisuje istu proceduru za razrješenja kao i za imenovanja, osim ako Poslovnikom nije drukčije određeno. Dakle, kada su sve izveli kako su izveli Skupština je morala glasati. Ovo pominjem zato da bi javnost imala cjelovit uvid u niz kršenja propisa koji je počinjen.
Pored kršenja više propisa, od Ustava na dalje, o čemu Vi govorite, ovdje imamo, rekao bih, i slučaj Vaše diskriminacije jer se u istoj pravnoj stvari postupa u jednom slučaju na jedan način, a u drugom na drugi?
Đuranović: Hvala Vam na tom pitanju. Ja u ovoj borbi za poštovanje Ustava često taj dio o diskriminaciji preskačem ne želeći da ovo bude shvaćeno kao neka lična borba, i kako bih koliko je god to moguće sačuvala dignitet Ustavnog suda, kada to već ne čine oni koji bi prvi to morali. A činjenice su jasne.
U mom slučaju je prestanak funkcije sutkinje Ustavnog suda konstatovan u skladu sa Zakonom o PIO, što je jedini slučaj u 60 godina postojanja Ustavnog suda. Prije toga je konstatovan prestanak funkcije sudije Ustavnog suda Miloradu Gogiću u skladu sa Zakonom o radu, a poslije mojeg protivzakonitog penzionisanja je konstatovan prestanak funkcije sudiji Budimiru Šćepanoviću, takođe u skladu sa Zakonom o radu.
Indikativno je da u tim situacijama, a posebno kod sudije Gogića, predsjednica, a tada sudija, nije problematizovala primjenu Zakona o radu, niti je, kada je glasala za izbor sudije Gogića za predsjednika suda, našla za potrebno da ukaže da u tom momentu sudija Gogić ima 65 godina – tačno onoliko koliko sam ja imala kada mi je prestala funkcija. Zakon o PIO je i tada bio na snazi.
Zbog čega je Zakon o PIO primijenjen isključivo u slučaju jednog sudije Ustavnog suda, to treba da objasne svi učesnici u ovom svjesnom kršenju Ustava počevši od predsjednice Ustavnog suda, preko predsjednice Ustavnog odbora i poslanika koji su za to glasali na Odboru i, na kraju, predsjednika Skupštine Andrije Mandića koji je obavještavajući Ustavni sud naveo da je on konstatovao prestanak moje funkcije. Zbog čega on, a ne Skupština?
Problematizuju se u javnosti i slučajevi kada sudija sam glasa o sebi pa se tako pominje i to da ste Vi glasali protiv odluke o prestanku Vaše funkcije.
Đuranović: Nepostojanje jasne i precizne regulative o ovom pitanju uočila je i VK i dala preporuku detaljne razrade pitanja izuzeća imajući u vidu specifične nadležnosti Ustavnog suda. Do tih promjena ovako je sve u skladu s propisanim procedurama. U konkretnom slučaju nije postojala nikakva zakonska smetnja da ja glasam protiv odluke o prestanku moje funkcije.
Uostalom, na isti način i u sličnoj situaciji je na sjednici sudija, predsjednica suda glasala za svoj izbor za predsjednicu i bez tog, svog glasa ne bi bila ni izabrana. U sličnim situacijama su tako glasali svi predsjednici, npr. sudija Gogić.
Isto tako, prilikom izbora predsjednice Vrhovnog suda jednom od kandidata za mjesto predsjednika nije bilo dozvoljeno prisustvo na Opštoj sjednici Vrhovnog suda na kojoj se predlaže predsjednik. U ovoj situaciji Upravni sud Crne Gore je našao da je taj kandidat imao pravo učešća na sjednici kao pravo glasa.
Na kraju se moramo vratiti politici, iako se Vi striktno držite činjenica i izbjegavate političke ocjene. Imali smo prilike da čujemo u ovih mjesec dana, od objavljivanja Mišljenja VK, izjave raznih zvaničnika vlasti da je to Mišljene samo „deklarativno“, „formalno“ i sl. čime se nekako pokušava izbjeći postupanje po Mišljenju na što se obavezao predsjednik Vlade Milojko Spajić lično.
Đuranović: Primijetila sam i ja te izjave pri čemu se pokušava predstaviti da izraz „formalno“ znači nešto nebitno. Tu ne možemo da utvrdimo da li se radi o neznanju ili o pokušaju da se svjesno iskrivi pravni značaj ovih normi. Na prvoj godini Pravnog fakulteta uči se da je tzv. „materijalno pravo“ pravo kojim se uređuju društveni odnosi u određenim oblastima, na primjer šta je krađa. „Formalno pravo“ nije formalnost u smislu nečeg nebitnog. Naprotiv, „formalno pravo“ su procedure koje su garancije za pravilnu primjenu materijalnog prava. Bez tih garancija koje neko naziva „formalnim“ nema pravilne primjene materijalnog prava. Upravo zbog toga je u ovom slučaju kršenje procedure flagrantno kršenje Ustava.
Pokušaji predstavljanja Mišljenja VK kao „deklaratorne“ odluke kojom se navodno„samo“ potvrđuje činjenica da su ispunjeni uslovi za prestanak funkcije, imaju za cilj da „obrazlože“ navodnu nemogućnost poništenja nezakonite i neustavne odluke o prestanku funkcije jednog sudije Ustavnog suda. I ovo je u potpunosti netačno. Deklaratorne odluke u našem pravu služe da utvrde postojanje ili nepostojanje nekog prava ili odnosa. Dakle, da utvrde, a ne da konstatuju ili potvrde. Prema tome, nema nikakvih pravnih smetnji da onaj koji je donio odluku o prestanku funkcije tu odluku poništi ili stavi van snage. Postoji samo politička smetnja.
Vi ste pokrenuli sudski postupak i sada u vezi s tim, vidim, ne nastupate u javnosti već čekate ishod. Što očekujete?
Đuranović: Ovo je veoma važan slučaj za Crnu Goru. Nijesam bitna tu ja lično osim kao žrtva očigledne politički motivisane hajke. Ovdje su na ispitu crnogorsko pravosuđe i država Crna Gora. Pravosuđe treba da dokaže političku nezavisnost od preostale dvije grane vlasti. A Crna Gora treba da dokaže da njen Ustavni sud nije transmisija nečije moći već efikasni zaštitnik ustavnost i zakonitosti, i Ustavom utvrđenih i zaštićenih vrijednosti, prava i sloboda.
