Jedinstveni dragulj durmitorskog kraja, Sušičko jezero, nalazi se u proširenom dijelu kanjona rijeke Sušice na nadmorskoj visini od 1.140 metara. Okruženo četinarskom šumom, ovo periodično jezero obavezna je “stanica” tokom popularne ture zvane Durmitorski prsten.
Zadržava se najčešće do juna, pa ako ovaj kraj posjetite ljeti dočekaće vas, umjesto jezera - cvijetna livada. S proljeća, kada se snjegovi tope sa vrhova Durmitora, a potoci i rječice nabujaju, ovo jezero “zablista” u punom sjaju.
“Definitivno je jedan od najljepših prizora na Durmitoru u periodima kada je puno, a to su obično maj i jun. Na neki način posjeta Sušici je kao vjesnik nove sezone. Obično je taj dio Durmitora prvo što bude dostupno i što se posjećuje na prelasku između zime i ljeta, zajedno sa stazom do vodopada Skakala, koji takođe najinteresantniji u periodu nakon topljenja snijega, kada je količina vode najveća”, kaže za Portal Analitika turistički vodič Vera Đerković.
Nevjerovatni prizori
Jezero je, dodaje naša sagovornica, interesantno jer je u periodu kada je puno prilično velike površine, a nakon mjesec-mjesec i po dogodi se da za svega nekoliko dana potpuno nestane.
“Nakon toga, svakome ko tu dođe prvi put ili nikada nije zatekao vodu djeluje skoro nevjerovatno da se jezero, koje je obično osoba prethodno vidjela negdje na fotografijama, nalazilo baš na toj livadi, ljeti zelenoj i punoj cvijeća”, kaže Đerković.
Kompletan tok Sušice i jezero nastaju nakon topljenja snijega ili jakih kiša, kada voda iz Škrčkih jezera podzemnim putevima dolazi do vodopada Skakala.
U podjedinim djelovima rijeka Sušica ponire, pa se opet pojavi, što bi posjetioce moglo da zbuni. Kombinacijom podzemnog i nadzemnog toka odliva se prema dolini Sušičkog jezera i odatle na isti način teče do rijeke Tare i u nju se uliva.
“Ime Sušica - samo se kaže, jer se tokom ljeta rijeka i jezero suše i potpuno nestaju iz ljudskog vidokruga”, objašnjava sagovornica Portala Analitika.
Vodopad Skakala
Veličanstveno mjesto gdje rijeka Sušica počinje tok, njeno izvoriše ispod platoa Škrke počinje slapom vode koji se spušta niz sivi kamen - vodopad Skakala.
I dok se nadomak Sušičkog jezera može doći autom iz pravca Žabljaka, preko Bosače, Male Crne Gore pa do Sušice i Sušičkog jezera ili iz pravca Pive, preko Trse i Nedajnog, do vodopada Skakala je potrebno pješačiti oko sat od jezera.
“Kako bi došli do vodopada Skakala ipak je potrebno malo više truda i hoda. Zavisno od perioda godine, ne budu baš svi nagrađeni da ga vide u punom sjaju. Možda baš zbog toga što je potrebno i malo sreće, periodična jezera i vodeni tokovi na Durmitoru spadaju među posebno omiljene destinacije”, kaže Đerković.
Kad snijeg počne da se topi sa Durmitora, a sniježni nameti “posustanu” pred putarskim mašinama za snijeg, a put do Sušice bude prohodan, nestrpljivi posjetioci počnu zapitkivati, da li se ovo predivno jezero i vodopad vide u “punom sjaju”.
“Početkom juna, nestrpljivo, željni planinarenja i novih avantura, mnogi svakodnevno raspituju - ima li Sušičkog jezera, ima li vodopada? I budu jako radosni ako ih "uhvate". Durmitorski prsten nije isti bez neizostavnog pogleda sa vidikovca na tirkizno plavo jezero, ušuškano između šume koja tek zeleni i nešto udaljenijih oštrih durmitorskih vrhova, još uvijek ogrnutih bijelim pokrivačem. To je poseban prizor, zbog koga je ova popularna panoramska ruta vjerovatno najljepša u proljeće i rano ljeto”, priča nam Đerković.
S jeseni, kada su duži kišni periodi, događa se da se Sušičko jezero “vrati”.
“Iako ne bude veliko kao nakon snijega, iznenadi i obraduje kasne posjetioce. Zbog svega ovoga, ono kao da uvijek nosi neku dozu nepredvidivosti i mističnosti, koje mu i daju tu posebnu draž”, ističe sagovornica Portala Analitika.
Priroda čija ljepota očarava
Ljepota ovog kraja zasigurno ne ostavlja posjetioce ravnodušnim. Netaknuta priroda, hladovina četinara, s pogledom na raskošne vrhove Durmitora i tirkizno plavo jezero, mamac su za brojne turiste.
“Neopisiv je osjećaj sjedjeti na obali Sušičkog jezera i posmatrati svu tu ljepotu pred sobom. Tamo je mobilne mreže i internet konekciju gotovo nemoguće uhvatiti, najljepše je hodati u tišini i upijati zvuk zrikavaca, boje cvijeća i leptira i čudesan odraz Durmitora u bistroj i mirnoj vodi”, kaže Đerković.
No, ima ovaj kraj i jednu manu - vrata planinarskog doma, u neposrednoj blizini jezera, zaključana su.
“Jedina šteta je što je lijepi planinarski dom u Sušici već godinama, iako renoviran, zaključan i zatvoren za posjetioce. Jer buđenje na ovakvom mjestu je nešto što bi se sigurno pamtilo cijelog života a svi koji su u prilici rado bi se vraćali. Možda je baš taj zaključani Dom i jedina mana ovog mjesta koju, uz malo dobre volje, lako možemo ispraviti”, zaključuje Đerković.
