Glorifikacija ratnih zločinaca i revizionistički pristup ulozi četničkog pokreta u borbi protiv fašista i okupatora tokom Drugog svjetskog rata, koji sve češće zagovaraju mitropoliti SPC Joanikije i Metodije, sada je predmet viših državnih tužilaštava – u Podgorici i Bijelom Polju.
Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju juče je formiralo predmet zbog izjava mitropolita Metodija nakon liturgije u Manastiru Podmalinsko, kada je služio parastos Dragoljubu Draži Mihailoviću, u kome je veličao i komandante četničkog pokreta, između ostalog i Pavla Đurišića.
VDT u Bijelom Polju cijeniće da li u Metodijevim izjavama ima elemenata krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.
Više državno tužilaštvo u Podgorici ranije je formiralo predmet zbog sličnih izjava mitropolita Joanikija, koji je Đurišića nazvao junakom nepobjedivog karaktera.
Metodije je Mihailovića i Đurišića opisao kao najveće heroje Drugog svjetskog rata, žrtvama istorijskih laži. On se osvrnuo na poslijeratni period i kazao da je u Podgorici podignut spomenik „najvećem monstrumu“ Josipu Brozu Titu. Metodije je manipulisao i žrtvama komunističkog režima, onima koji su bili zatočeni na Golom otoku
“Svi ti koji su ginuli, čak i na ovoj drugoj strani, a nema druge, jedna je bila oslobodilačka, oni su bili izdani od toga monstruma kome su digli spomenik u glavnom gradu Crne Gore. Izdani, poslani na najmonstruozniji način na Goli otok da ih muče, da ubiju u njima ono ljudsko dostojanstvo na najsvirepiji, životinjski način uništavani ljudi koji su se s njima u istim redovima borili”, kazao je on.
Metodije je kazao i da Njegoš, kao ni Mihailović, nema grob, te da se SPC bori za njega i da se vrati crkva na Lovćenu.
Ovaj nedavno uspostavljeni mitropolit je ovim izjavama nadmašio dosad jedinog mitropolita u Crnoj Gori Joanikija. Njega je sredinom maja Sabor Srpske pravoslavne crkve unaprijedio u to zvanje, a nedugo nakon toga Metodije na parastosu u Podmalinskom revidira istoriju.
Crkva i/ili država
Za Crnu Goru, koja je još uvijek sekularna država, nije rijetko da crkveni velikodostojnici raspravljaju o temama koje se odnose na istoriju, zakone, partnerske odnose, LGBT populaciju, a klerikalizacija društva na koju upućuju brojna istraživanja dovela je do toga da je za svega par dana sakupljeno više od 6.000 potpisa za uvođenje vjeronauka u škole.
Taj prijedlog nije prošao skupštinske odbore, pa će djeca u crnogorskim školama zasad nastaviti da se bave naukom i predmetima koje je odobrio Nacionalni savjet za obrazovanje.
Osim revizionizma i činjenice da sveštena lica pokušavaju da pobijaju istoriju, na djelu je često i govor mržnje, ali i tumačenje nauke, pa čak i one osnovne, kao što je biologija.
Stavovi religija o abortusu su gotovo identični – smatraju ga ubistvom, odnosno prekidom začetog života. Takva razmišljanja imaju i ljudi koji nijesu vjerujući ili ne pripadaju nijednoj religiji, i to je osnovno ljudsko pravo na izbor, slobodu mišljenja i stav.
Ipak, kada sveštenik Gojko Perović kaže da „embrion ima genetski kod različit od majke, krvnu grupu različitu od majke, a kad je u pitanju muško dijete - i hromozome različite od majke“ te da samim tim embrion u strukturi „u stvarnosti nije dio tijela majke“, to izlazi iz crkvenog djelovanja, jer je riječ o osnovama biologije i medicine.
Kakav je odnos države prema vjerskim zajednicama, u ovom slučaju prema SPC, govori i činjenica da je u momentu kada je sveštenik Perović izgovarao ove riječi na Javnom servisu, pored njega ćutke sjedio ginekolog dr Vojislav Šimun, koji je kasnije postao ministar zdravlja.
Odnos države prema najvećoj vjerskoj zajednici u Crnoj Gori, Srpskoj pravoslavnoj crkvi iskazan je i na molebanu za očuvanje porodice u oktobru 2022. godine kada je rečeno da učesnici prajda „izopačenim vrijednostima koje propagiraju izruguju hrišćansku tradiciju, potkopavajući porodicu, narod i državu“. Paroh Predrag Šćepanović je tada pozvao vlasti da „zaštite narod i državu, naročito djecu“, koja su, kako je naveo, kroz školske programe i udžbenike „izložena sadržajima LGBT propagande i ideologije“. U prvom redu su stajali tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Vladimir Joković, ministar zdravlja Dragoslav Šćekić, predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović, bivši premijer Zdravko Krivokapić i bivši direktor ANB-a Dejan Vukšić.
Kao i tada, i danas najviši predstavnici države uglavnom ćute na sporne izjave vjerskih vođa, a javnost je upoznata sa njihovim stavom uglavnom kada im novinari postave pitanja na nekom događaju.
Premijer Milojko Spajić je tako kazao da ne prima savjete od popova i da svako treba da se bavi svojim poslom. Kazao je i da je Crna Gora začuđena ovakvim izjavama crkvenih velikodostojnika.
Predsjednik Jakov Milatović izbjegava direktne odgovore na pitanje brine li ga pokušaj revizije istorije Srpske pravoslavne crkve i kako gleda na izjavu mitropolita crnogorsko-primorskog SPC Joanikija da je Pavle Đurišić bio veliki heroj.
Milatović je kazao da misli da je rekao sve organizujući veličanstvenu proslavu, u cilju promocije antifašističkih vrijednosti i tekovina na kojima se temelji i moderna Crna Gora.
“Borba za slobodu, pravdu, jednakost, ali istovremeno i borba za obnovu naše državnosti tada u okvirima jugoslovenske zajednice temelji su onoga što su nam upravo heroji antifašističke borbe u Crnoj Gori ostavili”, naveo je Milatović novinarima nakon svečanosti koju su institucija predsjednika Crne Gore, Ministarstvo odbrane i Glavni grad organizovali povodom obilježavanja 9. maja - Dana pobjede nad fašizmom.
Dok je bio ministar ekonomskog razvoja 2022. godine, Milatović se sastao sa mitropolitom Joanikijem i predstavio mu mjere koje će Vlada preduzeti u cilju unapređenja nataliteta.
“Vjerske zajednice su nam snažni partneri na ovom putu”, kazao je tada Milatović.
Dupli aršini tolerancije
Crnogorska tužilaštva imaju visok prag tolerancije na izjave koje dolaze iz SPC. Nakon devet mjeseci izviđanja teksta „Ujedinjenje ili ukrajinizacija“ sveštenika Ognjena Femića, Više državno tužilaštvo u Podgorici utvrdilo je 2023. godine da nema elemenata krivičnog djela.
Ovakvim ishodom VDT je nedvosmisleno ostavilo prostor za primjenu dvostrukih standarda u tretiranju vrijednosnih sudova, zavisno od toga da li dolaze iz redova crkve ili građanski orijentisanih kritičara klerikalnih tendencija.
Kao i da postoji različit tretman i brzina reagovanja u pojedinim slučajevima na što je ranije ukazano iz nevladinog sektora uz apel da tužilaštvo definiše jasno uputstvo za primjenu normi koje sankcionišu potencijalno izazivanje nacionalne i vjerske mržnje, kako bi se izbjegli „neobjašnjivo nejednaki pristupi“.
VDT je smatralo da je Femiću data literarna sloboda i pravo na vrijednosne sudove u okviru kojih, služeći se biblijskim paralelama, poručuje i upozorava da je nezavisna Crna Gora antipod države, stvorene na antidržavnim, „kainovskim“ elementima i da je jedini način da se izbjegne bratoubilaštvo i ukrajinski scenario – ujedinjenje srpskog naroda u jednu državu.
Sa druge strane, gotovo u isto vrijeme, publicista i istoričar Boban Batrićević, koji je u autorskom tekstu za Antenu M u avgustu komentarisao citirane stavove velikodostojnika SPC u Crnoj Gori i ukazao na opasan uticaj crkve na sekularizam u državi – zarađuje ne samo prijavu, već se protiv njega podiže prekršajni postupak, koji je kasnije obustavljen pod pritiskom javnosti.
Ovakav odnos države prema SPC nije samo od 2020. godine, kada je u Manastiru Ostrog mitropolit Amfilohije izabrao vladu.
I prije istorijske promjene vlasti i pada tridesetogodišnje vladavine DPS-a, država je imala specifičan odnos prema SPC i vjerskim zajednicama. I tada su služeni parastosi ratnim zločincima, na koje je vlast odgovarala sa „nedopustivo je“, a prvi novac iz državnog budžeta za vjerske škole dao je ministar prosvjete Damir Šehović Medresi prije smjene režima – još 2018. godine.
