Brojni primjeri devastacija od strane SPC na crnogorskim kulturnim dobrima pojavili su se u periodu kada je crkva uslovno rečeno postala “živ organizam” i počela kulturna dobra prilagođavati svojim potrebama. Te potrebe uglavnom su izvedene na štetu istorijskog, kulturnog, kulturološkog značaja samog kultunog dobra, ujedno i „prekrajanja“ autentičnih elemenata u nešto što se ne može uskladiti u istorijske tokove, socijalne i druge prilike koje su bile prisutne u Crnoj Gori u vrijeme njihovog nastajanja.
Manastir Duljevo sa dograđenim objektima koji ga u potpunosti devalviraju primjer je kako SPC crnogorska kulturna dobra prilagođava svojim potrebama.
Ulaz u manastir Duljevo danas kulturološki neprihvatljiv za istorijat i prvobitni značaj kulturnog dobra sa izmijenjenim izgledom, sa dograđenim visokim zidovima oko porte ostavlja prvi utisak kada ugledate ovaj manastir. Sve su to novoizvedeni građevinski radovi, bez saglasnosti službe zaštite.
Naime nova ulazna kapija u manastirsku portu napravljena je bez saglasnosti RZZSK – UZKD sa Cetinja. Iako je manastirski kompleks nakon zemljotresa 1979. kompletno saniran, SPC je potom na istom uradila bezbroj intervencija, bez prethodne saglasnosti RZZSK-UZKD sa Cetinja.
U enterijeru Crkve Sv. Stefana postavljen je novi ikonostas – industrijske proizvodnje, koji je neprimjeren duhu i ambijentu crkve iz 15. vijeka, a isto se odnosi i na novooslikane ikone na ikonostasu. Prozori na crkvi – urađeni od betonskih perforacija sa zalijepljenim staklom za tip crkve u ovim krajevima su atipični i tuđi, a istovremeno zbog nemogućnosti otvaranja ugrožena je mikroklima u crkvi, samim tim i živopis.
I mnogobrojne intervencije na konacima, takođe nijesu izvedene po projektnoj dokumentaciji službe zaštite.
Navedene intervencije su bitno, a bespotrebno promijenile identitet objekta, pa se sa aspekta konzervatorske struke, koja podrazumijeva očuvanje autentične materijalne kulture, kao dokumenta jednog vremena, gubi i njegova autentična vrijednost.
Manastir Duljevo, sa crkvom Sv. Stefana, smješten je iznad poluostrva Sveti Stefan, nedaleko od sela Kuljača. Do Manastira vodi uski asfaltni put. Cijeli manastirski kompleks je danas “opkoljen” kamenim zidom, sa visokom metalnom kapijom. Sa lijeve, južne strane, kroz visoka drvena vrataulazi se u malu crkvenu portu u kojoj se nalazi crkva Sv. Stefana i novosagrađeni konaci.
Manastirska crkva je posvećena Sv. Stefanu, čiji je kult veoma poštovan u Paštrovićima. To je jednobrodna građevina zasvedena gotičkim, prelomljenim svodom, sa apsidom sa istočne strane. Tokom vremena sa zapadne strane dograđena je priprata zasvedena poluobličastim svodom.
Zapadna fasada je naknadno dozidana 1924. godine i tom prilikom je podignut mali jednodjelni zvonik na preslicu, sa jednim otvorom ispod kojeg se nalazi dekorativna rozeta ukomponovana u profilisani pravougaonik, rad Andrije Kuljače iz 1924.
Stariji dio Crkve je omalterisan, dok je noviji dio sagrađen od kamena. Oltarski dio je nadvišen sa dva stepenika na kojem je postavljena oltarska pregrada sa ikonama, novijeg datuma.
Posebnu umjetničku vrijednost Crkve Sv. Stefana predstavlja živopis, otkriven u starijem dijelu Crkve, koji je jedinstven primjer srednjevjekovnog fresko slikarstva na području Paštrovića.
Sudeći po stilskim i ikonografskim obilježjima živopisali su ga majstori sa primorja koji su ujedinjavali vizantijsku i zapadnjačku slikarsku tradiciju.
I pored sve njegove važnosti za crnogorsku kulturnu baštinu danas se može konstatovati da je SPC uspjela da devastira ovaj manastirski kompleks radovima koji su izvedeni bez konzervatorskih uslova, konzervatorskog projekta i stručnog nadzora koji se vide na kapiji, konaku koji je nadograđen, dodajući elemente koji stilskim karakteristikama odstupaju od ambijenta u kojem se nalaze.
SPC ima svoj graditeljski master plan i očigledno ne misli da odustane od njega. Niti da ga prilagodi značaju i važnosti za crnogorsku kulturu zaštićenih kulturnih dobara u kojima se nalazi. Samo na kompleksu Manastira Duljevo ukupna površina nelegalno izvedenih građevinskih radova iznosi 600 m2.
Danas izgleda da samo možemo konstatovati da radovi nijesu izvedeni u skladu sa Projektom postojećeg i novog stanja, urađenog 1987. godine i revidovanog 1989. Možemo konstatovati i da radovi nijesu izvedeni u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara Crne Gore. Odgovornosti nema.
Izgleda da i pored svega urađenog na ovom crnogorskom kulturnom dobru SPC još uvijek ne planira da “zaustavi” nelegalne radove. Nedavno je crnogorska javnost upoznata sa novim planovima SPC za proširenje ovog manastirskog kompleksa.
Na fotografiji možete vidjeti kako su neimari zamislili ove nove radove koje planiraju da izvode na crnogorskoj kulturnoj baštini bez konzervatorskih uslova, konzervatorskog projekta i stručnog nadzora.
