„Na birou rada sam nepune tri godine. U međuvremenu, pokušavao sam da radim razne poslove. Prvi sam našao preko biroa rada u jednoj nikšićkoj firmi. Tu sam bio na probnom radu mjesec dana, nije mi se dopalo. Nakon toga, konkurisao sam u Pobjedi, ostao godinu, posle toga opet na birou... U preduzeću DMD Delta radio sam posao nižeg šefa u logistici jedno pet mjeseci. Ali, nijesam baš šefovao jer sam trideset, četrdeset odsto radnog vremena obavljao fizičke poslove...
Ovo je dio životne i poslovne priče dvadesetosmogodišnjeg Filipa Buškovića, diplomiranog menadžera. Jedan je od 3.650 visokoškolaca koji, uprkos diplomi, ne mogu da nađu posao u Crnoj Gori.
Bušković sada ima novu šansu jer je na dvomjesečnoj praksi koju organizuje zavod za zapošljavanje Crne Gore. Budućnost mu je, ipak, neizvjesna: ako zadovolji kriterijume poslodavca ostaće da odradi pripravnički rad, u protivnom, dobiće „šut kartu“. Onda sve iz početka.
Šansa kroz dokvalifikaciju: Direktor Zavoda za zapošljavanje Zoran Jelić u razgovoru za Portal Analitika naglašava da od ukupnog broja visokoškolaca njih 1800 nijesu odradili pripravnički staž. „Ostali koji su na evidenciji ZZZCG dolaze iz radnog odnosa po isteku rada na određeno vrijeme, prestanku radnog odnosa ili prestanku rada po dogovoru sa poslodavcima. Najveći broj nezaposlenih visokoškolaca su diplomirani ekonomisti i diplomirani pravnici različitih usmjerenja“, kaže Jelić.
On naglašava da je u ovoj godini ukupno 122 mlada visokoškolca prošlo tromjesečnu edukaciju, kroz kurs inovacija i sticanja novih znanja. „Skoro svi, preciznije 98 odsto, uspjeli su da se zaposle“, navodi Jelić.
Ipak, bezuspješno traganje za poslom natjerale je brojne mlade stručnjake da izgube optimizam. Neki od njih su obeshrabreni jer smatraju da crnogorski sistem ne pruža baš „jednake šanse“ svima. Naši sagovornici, diplomirani ekonomisti dvadesetpetogodišnja Sanja Šćekić i dvadesetčetvorogodišnji Milan Popović, tvrde da značajnu ulogu u zapošljavanju u Crnoj Gori i dalje imaju - rodbinske veze i kumstva i da čuvene „veze i vezice“ ne jenjavaju.
Veze i vezice: „Svako mjesto u ministarstvima je namješteno, toga ima na pretek. I u ostalim državnim resorima je manje više slična situacija. Primi mi malog – to je rečenica koja se kod nas često provlači“, smatra Milan Popović.
„Poslije godinu prilično sam obeshrabrena jer mislim da država mnogo ne pomaže mladim ljudima i ne pruža iste šanse, već odavno postoje veze i vezice“, tvrdi Sanja.
Ipak, mlada ekonomistkinja navodi da ima pozitivnih naznaka da će ostati da odradi pripravnički staž u Elko timu. Problem je u tome što ne zna, niti može da predvidi, što će biti nakon odrađenog pripravničkog staža.
Dopuna znanja prioritet: Prema zvaničnim statističkim pokazateljima crnogorski visokoškolci u prosjeku čekaju oko godinu na zaposlenje. Oni koji imaju odlične ocjene i prosjek veći od 8,5 veoma se brzo zapošljavaju- tvrde u ZZZCG.
Prvi čovjek crnogorskog Zavoda za Zapošljavanje Zoran Jelić napominje da poslodavci od kandidata sve više zahtijevaju da – osim osnovnih znanja koja su stekli na fakultetima - posjeduju i dodatna znanja i vještine. Poznavanje stranih jezika i rad na računarima se skoro podrazumijevaju kao osnovna znanja.
„Rijetki su slučajevi gdje visokoškolci traže da se zaposle na poslovima nižeg stepena stručne spreme. Ukoliko se zaposle, uglavnom je riječ o kratkoročnim, sezonskim poslovima u ugostiteljstvu i turizmu“, objašnjava Jelić.
Direktor zavoda za zapošljavanje ističe da je preko Zavoda prošle godine zapošljeno 1276 lica sa visokom stručnom spremom. „Ove godine, zbog nedostatka finansijskih sredstava, sigurno nećemo zaposliti toliki broj ljudi. Računamo da ćemo ove godine doći do brojke od 1000 pripravnika“- ističe Jelić.
Ipak, prema Jeliću, crnogorsko tržište rada fleksibilno reagovalo na ekonomsku krizu koja ga nije značajnije dotakla. „U odnosu na zemlje bivše Jugoslavije, Crna Gora ima najmanju stopu nezaposlenosti, poslije Slovenije. Podsjetiću vas da Slovenija ima nezaposlenost nešto oko 10 odsto“, ističe Jelić.
Tendencija regionalnog zapošljavanja: Jelić upozorava da se tržište mijenja, time i potreba za različitim zanimanjima. „Tako je, na primjer, prije nekolike godine bili su atraktivni visokoškolci koji su znali brokerske poslove. Uticajem ekonomske krize brokeri su postali - višak tako da njihovo zapošljavanje sada je veoma otežano, kaže Jelić
Prema Jeliću, u Crnoj Gori postoji potreba takozvanog različitog regionalnog zapošljavanja pripravnika, o čemu treba voditi računa kada je u pitanju nezaposlenost visokoškolaca.
„Ono što je višak u Podgorici, manjak je u Kolašinu, Mojkovcu ili Cetinju. Mi imamo potrebu za ljekarima i u Kolašinu i na Cetinju i Mojkovcu, a dok trenutno ima nezaposlenih ljekara na tržištu rada u Podgorici, kaže Jelić i smatra da je potraga za slobodnim radnim mjestima jedan od načina da ljudi – dođu do željenog posla.
Imamo potrebu za ekonomistima i pravnicima na Žabljaku, u Šavniku, Andrijevici, Plužinama, dok ih u Podgorici imamo veći broj nego što je tražnja za radnom snagom“, kaže Jelić naglašavajući da visoko školstvo mora voditi računa o tome šta to tržište traži.
Međutim, Filip Bušković smatra da se nije lako odlučiti za promjenu mjesta boravka. On živi u Podgorici i nije raspoložen da ide daleko, na sjever.
- Ne bih se lako odlučio da se odavde preselim na Žabljak, ipak je to velika promjena. Ranije je sam razmišljao da se, eventualno preselim i živim u Budvi ukoliko bih našao posao. U principu, jedino ukoliko bi iskrsao posao u nekom gradu na moru, tada bih ozbiljno razmislio, kaže Bušković. On vjeruje da i drugi mladi ljudi, poput njega, teško bi prihvatili da se presele u drugi grad, osim ako ne bi bila neka ozbiljna poslovna ponuda.
U međuvremenu, Bušković završava dvomjesečnu praksu i nada se da će – ako bude imao malo sreće - ostati na radnom mjestu menadžera prodaje automobila.
Problem je, međutim, što sreća ne bi trebalo da bude osnovni kriterijum u zapošljavanju visokoškolaca koji su četiri godine života utrošili da bi stekli nova znanja. Crna Gora mopra naći načina da uposli svoj najstručniji mladi kadar.
Ana Uglik
