Monografiju je priredio Vesko Pejović, a knjiga donosi vrijedan vizuelni prikaz života, ljudi i događaja koji su obilježili Cetinje u drugoj polovini 20. vijeka.
Istaknuto je da monografija predstavlja dragocjen dokument vremena i vizuelni podsticaj za sjećanja, legende i priče o ljudima koji su obilježili Cetinje, ali kojih danas više nema.
Đuričić je iza sebe ostavio bogatu arhivu sa više od 12.000 fotografija, koje svjedoče o svakodnevnom životu, društvenim događajima i promjenama u gradu tokom druge polovine 20. vijeka.
Govoreći o nastanku monografije, Pejović je podsjetio kako je počeo rad na tom projektu.
„Negdje 2008. godine došao sam na ideju da preuzmem taj materijal i, nakon saglasnosti Krstovog sina Dada, obratio sam se na par adresa, ali je jedino Matica crnogorska pokazala razumijevanje. U razgovoru sa Matkom Spadijerom, Čedomirom Draškovićem i Lukom Lagatorom došli smo do varijante koju je prihvatila Krstova familija – da se ovaj fond od 344 filma sa 12.050 fotografija sačuva i prezentira na pravi način“, kazao je Pejović.
On je dodao da se trudio da izabere najbolje fotografije kako bi priča ovog vizuelnog mozaika bila vjerna i razumljiva, ali i da doprinese rehabilitaciji i valorizaciji nepravedno dugo zapostavljenog djela Krsta Đuričića:
„Trudio sam se da izaberem najbolje i najljepše fotografije kako bi priča ovog mozaika bila vjerna i pitka, ali i da dam doprinos rehabilitaciji i valorizaciji nepravedno dugo zapostavljenog djela Krsta Đuričića. U ovoj monografiji, na neki način, komponovana je filmska priča o Cetinju kojeg više nema.“
Umjetnik Luka Lagator istakao je da je riječ o obimnom istraživačkom i stvaralačkom radu kroz koji je obrađena opsežna foto-dokumentacija porodice Đuričić:
„Strogo je vođeno računa o hronologiji, ambijentalnim vrijednostima, događajima i ličnostima, kao i o logičnom povezivanju sadržaja. Legende uz fotografije dopunjuju njihov sadržaj i omogućavaju posmatraču da stekne potpuniju sliku o ljudima i događajima tog vremena.“
Monografija, kako je naveo publicista Marko Spadijer u govoru koji je pročitala moderatorka Gorana Kusovac, odlikuje autentičnost fotografija Krsta Đuričića:
„Đuričić je otišao siromašan, bez pohvale i nagrade, ali nam je zato ostavio dosta. Fotografije Cetinja nastale od 1950. do 1980. su realne do bola, bez dorađivanja, glamura i uljepšavanja, i dokumentuju jedno vrijeme, pružajući mogućnost čitaocu – gledaocu da se vrati pola vijeka unazad i ogleda u vremenu. Knjiga je nastala iz ličnog odnosa prema gradu i postala vizuelni svjedok jednog vremena koje kod savremenika izaziva sentiment, nostalgiju ili pruža priliku za legende, snove i sjećanja", istakao je on.
