Stav

STAV

Diktatura klerikalijata

Na čelo crnogorske ČEKE od pobjede kontrarevolucije nalazi se Demokratski front kao njena elitna formacija

Diktatura klerikalijata Foto: Foto: Screenshot
Boban Batrićević
Boban BatrićevićAutor
Gradski portalIzvor

Ruska duša

Koliko gođ nas zapadni kulturni centri trovali svojom propagandom, na što je još prije više godina upozorio aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore, bezbožnički i zločinački NATO nije uspio iz nas istisnuti slovenski iskon ili – ono što promoteri istočnopravoslavnih vrijednosti zovu još i ruskom dušom a demonski zapad neznalački krsti kao vizantinizam. Onda bih, kako to nalaže popovska doktrina javnoga obraćanja, sad i ovđe trebao navesti dva, tri citata iz „njegoševske Crne Gore“ koji bi posvjedočili o dugoj tradiciji crnogorsko-ruskih veza.

No, to nećemo činiti jer imamo freškijih primjera ruske duše u nama. Iskreno, ja kad vidim premijera Zdravka Krivokapića odmah se śetim ruskih inžinjera mašinstva iz glomaznih čeličana Magnitogorska koji svoju uralsku tugu krope votkom. A tek kad sagledam rezultate njegove Vlade, onda sam baš ubijeđen da je u pitanju isti kulturni i genetski kod.

Posmatrano u konkavnom ogledalu istorije, djelovanje Zdravkove Vlade naliči naopakom ponavljanju Oktobarske revolucije. Ne mislim na genijalni postupak koji je Kurt Vonnegut primijenio u „Klanici 5“ kad unazad pušta filmove o savezničkom bombardovanju Drezdena te gleda potpuno novu istoriju – avione koji gutaju bombe, zgrade koje se grade iz pepela, izgorjele leševe koji postaju ljudi puni života. Mislim baš na naopako, nazadnjačko ponavljanje crvenoga oktobra, koji u našem slučaju možemo nazvati crnim avgustom.

Mada smo tu u nedoumici jer ako znamo da je „crveni oktobar“ po gregorijanskom kalendaru izbio u novembru, onda je nova vladajuća većina sukladno vjerskom fanatizmu iz kojega je nastala pobjedu na izborima ostvarila u septembru 2020. godine. Što bi značilo da njihove tekovine možemo zvati i „crnim septembrom“. Ali nećemo, bićemo korektni jer se to ime poklapa s imenom jedne terorističke grupe.

Revolucija kontrarevolucije

S pravom se pitate kakve veze imaju boljševička i Zdravkova praksa? Krenimo od ukidanja privatne svojine. Koliko je poznato, boljševici su prilikom dolaska na vlast otpočeli s nacionalizacijom. Zdravkova Vlada radi isto, samo što za razliku od boljševika koji su crkovna imanja konfiskovali u korist države, ona imetak države prepisuje na crkvu. I to tuđu, čiji je centar van Crne Gore, što je zasigurno dokaz ljevičarskog internacionalizma koji vlada unutar jednovjerske i jednonacionalne Vlade, vjerovatno naslijeđen od samoga premijera koji je u tome duhu odgajan dok je bio član Saveza komunista.

Boljševici su tokom tranzitnog perioda između sprovođenja državnog udara i zavođenja „diktature proleterijata“ imali manjak podrške u parlamentu, što im nije smetalo da organizuju vlast. Čini li vam se slično s vladinom podrškom u našemu parlamentu, koja ionako slaba ne odustaje od ambicije „diktature klerikalijata“? Idemo dalje. Ono što je partija predstavljala za boljševike za Zdravkove ministre predstavlja Crkva Srbije. Ona kadrira, delegira, odobrava, cenzuriše i što je najvažnije – inkubira i distribuira ideje, odnosno, Staljinovim riječima kazano: „stvara nove društvene odnose“.

Ruski filozof Mihail Riklin u svome djelu o komunizmu kao religiji uvidio je pravoslavne korijene u ikonografiji ruskoga komunizma. Dok su boljševici kao zaleđe imali marksizam, pa Marxove i Engelsove gigantografije širili na zgradama i isticali na javnim skupovima, naši ministri štuju svetosavlje i nose ikone i fotografije Amfilohija Radovića. I jedni i drugi imaju po jedan predmet koji simboliše njihove lidere.

U Lenjinovu slučaju to je čuvena kapa,proleterka, s kojom se pojavio na voznoj stanici u Sankt Petersburgu prilikom povratka iz egzila (inače slučajno kupljenu u Štokholmu, jer je do tada uvijek nosio šešir), koja će kasnije postati zaštitni modni detalj čitave jedne lijevo orijentisane generacije. Zdravko nema kapu, ali ima bocu. Ona će definitivno zauvijek asocirati na njegovo ideološko p’janstvo koje je od 30. avgusta zvanična agenda Crne Gore.

Kontrarevolucija jede svoju đecu

Iako bismo još mogli nabrajati što vidimo u konkavnom odrazu revolucije u Crnoj Gori, naročito iz oblasti ekonomije đe Zdravkovi centralplaneri Spajić i Milatović pod lažnim imenom Maršalovoga plana kuju eksperimentalnu Novu ekonomsku politiku (NEP), red je da ukažemo i na opasnosti koje vrijebaju. Kako bi zaštitili tekovine revolucije boljševici su osnovali tajnu policiju – ČEKU. Ona je na početku svog rada pored pretpostavljenih neprijatelja počela „čistiti“ i revolucionarna upravna tijela od lijevih esera i menjševika koji nijesu pristupili boljševicima.

Na čelo crnogorske ČEKE od pobjede kontrarevolucije nalazi se Demokratski front kao njena elitna formacija. Njihovo nezadovoljstvo ponašanjem Urinih ministara i kadrova iz sektora bezbjednosti koji liče na lijeve esere i menjševike potencijalno će dovesti do provjetravanja aparata i śeče kadrova jer kontrarevolucija je kao revolucija, uvijek žedna žrtvi.

Onda nas čekaju optužbe za širenje neprijateljske propagande, sabotažu, pripreme oružane pobune i čistke. A u Demokratskome frontu u svakome ćošku čuči po jedan Feliks Dzierżyński.

Portal Analitika