U petak 27. marta teatarske kuće u Crnoj Gori i širom planete obilježiće Svjetski dan pozorišta. Najveći praznik teatra organizuje Međunarodni pozorišni institut širom svijeta na datum kada je 1962. godine otvoren Teatar nacija u Parizu.
Svake godine na ovaj dan, pozorišta u svijetu, nacionalni centri Međunarodnog pozorišnog instituta i cjelokupna internacionalna teatarska zajednica, organizuju razne aktivnosti, od kojih je najvažnija tradicionalna međunarodna poruka koju, na poziv Instituta, piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda.
0Svjetski dan pozorišta je prilika za teatarske djelatnike da podsjete javnost na snagu scenskih umjetnosti i stvaralaštva koje proizilaze iz kolektivnog kreativnog čina.
Ove godine poruku je uputio američki glumac Viljem Defo (Willem Dafoe).
On ističe da je poznat kao filmski glumac, ali da su njegovi korijeni duboko u pozorištu.
U poruci je podsjetio da je bio član pozorišne glumačke grupe Wooster Group od 1977. do 2003. godine koja je stvarala i izvodila originalne predstave u The Performing Garage u Njujorku i nastupala širom svijeta.
“Radio sam i s Ričardom Foremanom, Robertom Vilsonom i Romeom Kastelućijem. Sada sam umjetnički direktor Bijenala pozorišta u Veneciji. Ova funkcija, događaji u svijetu i želja da se vratim pozorištu snažno su oblikovali moju vjeru u jedinstvenu pozitivnu moć i važnost teatra”, naveo je on u poruci.
Dodao je da je u skromnim počecima rada Wooster Group često privlačila vrlo malo publike na izvedbe u teatru.
“Pravilo je često glasilo da ako ima više izvođača nego publike, možemo se odlučiti na otkazivanje. No nikada to nismo učinili. Mnogi iz družine nisu bili profesionalni pozorišni djelatnici, već ljudi iz raznih profesija koji su se okupljali kako bi stvarali teatar; iako „show must go on“ nije bila naša mantra, osjećali smo obavezu da nastavimo susrete s publikom. Često bismo imali probe tokom dana, a navečer izvodili materijal kao radnu verziju. Ponekad bismo godinama radili na jednoj predstavi, uzdržavajući se od putujućih izvedbi starijih komada”, istakao je Defo.
Naglasio je da je višegodišnji rad na nekom djelu ponekad postajao zamoran, a probe naporne, ali takve neizbrušene izvedbe uvijek su bile uzbudljive. Malobrojna publika bi im, kako je dodao, ponekad djelovala kao osuđujuća presuda interesovanja za njihov rad, ali da je shvatio da koliko god malo ljudi došlo, publika kao svjedok pozorištu daje smisao i život.
“Baš kao što kaže natpis u kockarnici: „Morate biti prisutni da biste pobijedili“. Zajednički doživljaj akta stvaranja u realnom vremenu, koji se može zapisati i oblikovati, ali je ipak uvijek drugačiji, sigurno je prednost pozorišta. Društveno i politički, teatar nikada nije bio ovako važan za naše razumijevanje sebe i svijeta”, istakao je.
„Slon u prostoriji“ su, ukazuje, nove tehnologije i društvene mreže, koje obećavaju povezanost, ali zapravo fragmentuju i izoluju ljude jedne od drugih.
“Računar koristim svakodnevno, iako nemam društvene mreže, čak sam guglao sebe kao glumca i tražio informacije od vještačke inteligencije. No samo slijep čovjek ne bi prepoznao opasnost da ljudski kontakt zamijenimo odnosom s uređajima. I dok nam neka tehnologija može koristiti, problem neznanja ko je s druge strane komunikacijskog kruga je dubok i doprinosi krizi istine i stvarnosti. Iako internet može postavljati pitanja, rijetko prenosi osjećaj divljenja koji pozorište stvara – divljenja ukorijenjenog u pažnji, angažmanu i spontanoj zajednici prisutnih u krugu akcije i reakcije”, naveo je u poruci.
Kako je dodao, kao glumac i pozorišni autor, još uvijek vjeruje u moć teatra.
“U sve podijeljenijem, opresivnijem i nasilnijem svijetu, zadatak nas kao pozorišnih djelatnika je spriječiti da teatar propadne isključivo kao komercijalni subjekt posvećen zabavi i distrakciji, ili kao suhoparni institucionalni čuvar tradicije. Umjesto toga, moramo očuvati njegovu moć da povezuje narode, zajednice, kulture i, iznad svega, da propituje kuda idemo…”, istakao je Defo.
On je rekao da dobar teatar preispituje naša razmišljanja i podstiče nas da zamislimo ono čemu težimo.
Naglasio je da smo društvena bića i da smo biološki stvoreni za dodir sa svijetom, te da svaki dodir vodi ka susretu, a zahvaljujući tim susretima postižemo dublje razumijevanje onoga što jesmo.
“Zahvaljujući pripovijedanju, estetici, jeziku, pokretu i scenografiji, pozorište nam kao cjelovita umjetnička forma omogućuje da vidimo kakav je bio, kakav je i kakav naš svijet može biti”, zaključio je Defo.
