Ustanak i državnost, Crna Gora i sloboda.
Sjećanje me lakom tugom lovi, što bi divni cetinjski pjesnik Leso Ivanović rekao, pri pomisli na proslavu 13. jula, Dana crnogorskog ustanka protiv fašizma i Dana državnosti Crne Gore, kada se slavilo čojski.
U jednoj koloni dostojnoj datuma.
Jednoj akademiji na kojoj svi ustaju pri intoniranju himne državne. Pod jednom crnogorskom zastavom i dužnom poštom jedinstvenog SUBNOR- a herojima poginulim za slobodu i čast ove zemlje.
Plotuni nebom da još veće i plavlje bude. I 'tice u grudima koje rodoljubljem zadrhte na ovaj veliki praznik.
Ova je strana svijeta na um propeta, od osvita , raskršća i ušća.
Zato je riječ, čvrsta kao krš crnogorski o ovom datumu velika bila.
Riječ za njenu nepovijenu kičmu. Za luč slobode što nađe iskru u kamenu.
Sva od riječi i obraza od visina i od groma, Crna Gora je.
I takva mora ostati.
Ako i jeste jedna slamka među vihorove, ne mogu je oduvati vjetrovi sile koji su pokušavali da joj slome kičmu vjekovima. Neće moći, kako god i kome god da puvaju.
A vihor kratko traje i Bog (ali ne njihov) je tako namjestio.
Ukršteni u istinu crnogorski ljudi vratiće obraz svojoj zemlji.
Znaće se ko što zbori, a ko romori. Kome je ovaj datum trn u oku, a kome svjetlost zjenice. Ko se skriva birajući riječi koje ga suprotno kazuju jer su neiskrene, jer su naručene, jer ih ne diktira srce. Znaće se ko je rod, a ko izrod.
A ko niko jer bi pošto po to da je neko, pa se oko svoga repa vrti.
Ko se skriva i ko vara, ko bi malo demokratski u evropski parlament a malo više u crkveni vilajet.
Ko datume u svoju korist prisvaja a zločine po potrebi tumači.
Moraće bistro i jasno i glasno.
Moraće. I to ne zadugo.
Gospodo, ne idu skupa svetosavlje i ustaničke vatre, klerikalizam i patriotizam. Šajkača i crnogorska toka, oro i moravac, gusle i truba. Neka igra svako tamo đe se bolje čuje i đe mu je prirodno stanište.
Plikove i brazgotine sa duše ove zemlje omelemit ćemo.
Ima joj lijeka ispod kamena njina. Crna Gora je to. Junaštvo je, opet će pjesnik, njena jedina industrija.
Ona u sebi nosi sva vremena i prostore, zato se i ne može izgubiti u ovom vremenu, bolje reći nevremenu.
Da popove borbena žulja nije novost, baš kao ni pojedine novinare sopstvena država.
Paćenički nego što, u njoj. Lapsus lingve - plaćenički a da kako u tuđoj!
Da se na hrabre jedni i drugi strmoglavljuju kao aždaje. Ali još malo.
Revolucije i Rezolucije, kako kome odgovara za samoreklamerstvo i glumatanje pred svijetom po sistemu unosnosti.
Kad zatreba iz lijevog ću špaga jedno a iz desnog drugo. Samo da se ne pobrkaju špagovi . Još ako su duboki ili ne daj Bože izbucani.
Čistunci moralni i karakterne siline više se ne voze taksijem a o zapošljavanju sada već najšire rodbine i kumova nema ni govora.
Revanšizam, što to bi? pitaju se diznijevi junaci sadašnje Crne Gore a sve je počelo od miša, sjetimo se starog dobrog Volt Diznija.
I svi iz prvih redova današnjih proslava , fešti i akademija.
Svi junaci nikom pokinoše . Svi su demokrate, rodoljubi, patriote , samo malo da promiješamo teću, omastimo i dosolimo začinima iz susjedstva.
Pamidora je najaktuelnije povrće a pipun voće ovoga stađuna i ovogodišnjeg tuirizma.
Crna Goro nećeš tako!
Čast i viteška vrlina tvoj je odjek od katuna do dvorova.
Misao tvojih istinskih ljudi mora biti u podnožju neba da se vine kosmosom.
„Ili to moja ljubav spaja zemlju i nebo zavičaja“.
