Ako ovako nastavimo da se ponašamo kao društvo, odgovor na pitanje iz naslova biće jedno veliko ”DA”. Ujedno biće to najveća sramota i poniženje svakog čestitog Crnogorca i Crnogorke sve tri religije.
Ako obrukamo svoje slavne pretke kako ćemo pogledati sebe u ogledalo, a da se ne zastidimo svog odraza? Kako ćemo u tom slučaju stati na pozornici pred razvijene zemlje svijeta i hoćemo li tada stajati pred njima pognute glave ili ćemo je držati visoko kao što su to kroz istoriju radili naši preci?
Danas smo tu, na samom dnu, hoćemo li i dalje tonuti zavisi samo od građanske svijesti svakoga čestitog Crnogorca i Crnogorke sve tri religije zajedno.
Zašto ne dozvoljavamo da duše naših predaka slavnih crnogorskih ratnika još od kneza Vojislava i 1042. pa do završetka II svjetskog rata počivaju u miru? Zašto neki danas navlače grijeh na sebe i svoje porodice tako što svojim postupcima brukaju i istovremeno izdaju svoju zemlju? Znaju li svi ti pojedinci da je svaki kamen i svaka stopa crnogorske zemlje natopljena krvlju naših predaka? Shvataju li takvi pojedinci da jednostavno ne postoji jedna stopa crnogorske zemlje da na nju možeš stati, a da ispod ne leži neko od naših slavnih crnogorskih ratnika?
Svi ti slavni crnogorski ratnici, slavne bitke, sve te medalje koje su naši crnogorski preci nosili na svojim grudima, hoćemo li mi danas u 2021. godini da budemo ta generacija koja će svoje pretke obrukati. Ko nas to danas uči, ili preciznije reći, ko pokušava nasilno kletvama da asimiluje crnogorsku naciju, ubjeđujući Crnogorce i Crnogorke da moraju pljunuti na svoje pretke i odreći ih se?
Ko to pokušava da “krade” i prisvaja crnogorsku istoriju i slavne crnogorske vladare? Ko to pokušava da kod mladih usadi tu mentalno zaostalu ideologiju da im komšijska kuća bude bliža od svoje? Zar je Crna Gora kriva što tamo neka druga država nema sa čim da se pohvali iz istorije, pa onda ta država pokušava da prisvoji crnogorsku? Hoćemo li Crnogorci i Crnogorke dozvoliti to?
Svi se nadamo da se neće to dogoditi i da će se građani Crne Gore suprostaviti toj ideologiji koja se pokušava danas sprovesti u djelo da bi se crnogorci asimilovali i preveli u nekakve Srbe.
Sramotni odlazak da se klekne pred gospodarima druge države
Neko čudno vrijeme je došlo kada jedan “premijer” Crne Gore mora da ponizno i pokorno bez trunke dostojanstva funkcije koju obnaša ili ličnog dostojanstava ode na noge gospodarima u drugoj državi, da moli za milost. Što se to dešava sa ljudima, kada pod stare dane odluče da budu kao oni robovi u srednjem vijeku? Kakve to sile kosmičke primoraju jedno ljudsko biće da tako nisko padne i dotakne dno?
I onda najžešći paradoks kojim onaj koji je prihvatio činjenicu da bude rob raznim popovima i liderima drugih država, odlučuje da napiše “srceparajuće” pismo građnima Crne Gore. Pa pismo započinje parafraziram…”vjerni narode ja kao premijer i vjernik srpske crkve i neko ko je a vama litijao, kršio zakone, blokirao saobraćajnice, moram da vam kažem što mi leži na srcu…” i prekidaš jednostavno dalje čitanje, ne možeš od blama dalje da nastaviš da čitaš to žalosno pismo.
Ako obrukamo svoje slavne pretke kako ćemo pogledati sebe u ogledalo a da se ne zastidimo svog odraza?
Kada jedan “premijer” kome je u opisu dužnosti koju obnaša da bude premijer svih građana Crne Gore a ne samo jednom dijelu svojih građana sa kojima je litijao i branio svetinje od samih sebe. Zamislite takvog premijera koji u jednoj rečenici svoga žalosnog pisma diskriminiše dvije trećine građana države u kojoj je premijer. Razmišlja li taj “premijer” kako se osjećaju svi onih 70 odsto crnogorskih građana koji nijesu njegovi omiljeni “građani”.
Da li premijer Crne Gore shvata da mora da bude premijer svih građana, da svoje srceparajuće stavove mora da ostavi za svoju porodicu u svoja četiri zida, a javno mora da djeluje u skladu sa Ustavom Crne Gore. Imali iko u Crnoj Gori da ga upozori da ne bruka državu na svakom koraku jer je postao predmet ismijavanja što ne dolikuje jednom premijeru.
Možda najbolje situaciju oko premijera Crne Gore opisuje jedan komična interpretacija nastala u kombinaciji nekih istorijskih dešavanja, a odnosi se na ponizni premijerov odlazak na noge srpskim popovima i njegovoj namjeri da izda svoju državu, a taj crni humor bi glasio ovako:
- Premijer; prilazi dvorcu, pokorno ulazi u njega sa svojom pratnjom u Beogradskoj patrijašiji pred svoje duhovne gospodare. Izljubi ruke, klekne na koljena, i kaže “dragi svevišnji gospodari poklanjam vam grobove svih crnogorskih predaka iz države Crne Gore” nakon toga ponovo saginje glavu i strijepi čekajući što će odgovoriti duhovni gospodari. Odgovor su nestrpljivo čekale i neke partije u Crnoj Gori koje sebe predstavljaju kao nekakve “demokrate” i one druge “relaksirane “ jer je i njima bio interes da grobove crnogorskih predaka poklone drugoj državi, normalno zauzvrat očekuju dobru cijenu toga svog sramnog čina.
- Duhovni gospodari duša ljudskih; “vjerni premijere možete da ustanete slobodno, zadovoljni smo vašim dragocjenim poklonom koji nam predajete u ime vjernik iz Crne Gore”, pritom blago se smješkajući valjda ni oni sami nijesu slutili da te njihove želje neko može ispuniti. U tom trenutku prolomi se gromoglasni aplauz u patriašiji, neko reče “dajte čovjeku jednu da popije, zaslužio je”, i jeste sigurno zaslužio je, jer ne nalaze se danas tako lako pokorni i ponizni poslušnici.
E, u ovoj komičnoj interpretaciji staje čitava tužna slika predsjednika vlade, skupštine i ostalih lidera koji trenutno upravljaju Crnom Gorom. Nešto što nije zapamćeno u savremenom društvu da oni koji prvi treba da štite državu, oni je ustvari razaraju i ruše i to će ostati kao druga ružna mrlja u isitoriji Crne Gore poslije one prve izdaje 1918. godine.
Opozicija na političkoj sceni Crne Gore
Opšta saglasnost većine poznavalaca politike u Crnoj Gori je da nakon 30. avgusta i odlaska crnogorskih partija u opoziciju nakon pobjede prosrpskih, desilo se nezamislivo jer tog dana je nestala opozicija u Crnoj Gori. Osim par časnih izuzetaka zaista je opozicija nestala u Crnoj Gori. Jednostavno bez plana djelovanja u novonastalim okolnostima u državi desilo se da je opozicija postala - pogubljena.
Nemaju plan kao dalje, i onda su se opredijelili za ono što je najgora opcija, a to je čekanje u tišini da trenutna loša situacija po državu Crnu Goru prođe sama od sebe. Zamislite tu katastrofu kada ti poslanici nemaj plan kako da spasu državu od dalje razgradnje, sramota zaista. Ponavljam, osim par svijetlih primjera ostalo je za veliko žaljenje što su ti ljudi uopšte u parlamentu, kada nemaju nikakvo rešenje i plan kako da sačuvaju Crnu Goru kao građansku, multikulturalnu i multietničku državu. Zaista, bolje da ih nema, makar bi crnogorski narod znao da je - sam.
U državi svakim danom od strane aktuelne prosrpske vlasti se vrši neviđena hajka na svakoga ko za sebe kaže da je Crnogorac ili Crnogorka. Progone se pripadnici vojske, policije, profesori, doktori jednstavno nema resora državnog, a da se u njemu ne rade “čišćenje” od Crnogoraca.
I kako trenutna crnogorska opozicija odgovara na to. Nikako, osim ponovo par pojedinaca koji to javno osude, svi ostali ćute i prave se mrtvi. Prepustili su sve te ljude i žene na milost i nemilost trenutnih ministara apostola-četnika.
Da li premijer Crne Gore shvata da mora da bude premijer svih građana, da svoje srceparajuće stavove mora da ostavi za svoju porodicu u svoja četiri zida, a javno mora da djeluje u skladu sa Ustavom Crne Gore.
Ključno pitanje je zašto svi trenutni poslanici crnogorske opozicije ne dignu svoj glas protiv progona svega crnogorskog, nego svi čekaju par poslanika opozicije koji smiju javno da se oglase i dignu svoj glas za spas države i naroda?
Odgovor zašto dobar dio poslanika opozicije ne smije javno da se usprotivi narastajućem srpskom ekstremizmu u državi treba tražiti u činjenicama da neki od njih nijesu čistih ruku, da su predmeti o njima kod tužilaca na čekanju, da su određeni - iako javno Crnogorci - ustvari, okrenuti drugoj državi još odavno i to je javna tajna. E, onda trenutna vlast to koristi, ucjenjuje, da ovi ne smiju javno dići glas protiv progona i uništavanja svega crnogorskog, dok će ih trenutna vlast zauzvrat čuvati od sudskih postupaka.
I, kako reče jedna naša uvažena novinarka, za najveću opozicionu partiju “jadnici ne smiju ni da pisnu, ne smiju ni da pomisle ono što ja smijem javno da kažem”. I zaista je tako oni ne smiju javno da se oglase zato što nekima nad glavom stoje tužioci sa dokazima, a ta uvažena novinarka može sve javno da kaže jer je čista pred zakonom i nad njenom glavom ne stoje tužioci.
Velika je tu razlika između ovih grešnih i ucijenjenih, i ove novinarke čiste pred zakonom.
E u ovome leži sva tragedija društva u Crnoj Gori, još kako sam to ranije pisao od te 2010. godine polako se - zbog nečijih sebičnih interesa, uzimanja (krađe) od države, prikrivanja mnogih stvari i pojedinaca - naša država vremenom slabila i razgrađivala.
Danas smo tu, na samom dnu, hoćemo li i dalje tonuti zavisi samo od građanske svijesti svakoga čestitog Crnogorca i Crnogorke sve tri religije zajedno.
Na kraju jedan stih iz jedne pjesme Alekse Šantića za sve crnogorske građane:
“Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših prađedova.”
Da je vječna Crna Gora!
(Autor je Specijalista iz oblasti Međunarodne i Nacionalne bezbjednosti)
