Piše: Dubravka Jovanović
Korona sa svojim strašnim zubima ujeda i dalje. Mnoge za srce. One koji ostadoše bez svojih najdražih. Druge u strepnji i upitanosti oće li ipak preteći, a treće koji su na čekanju vakcina i redu da ih prime.
I bočice tako dugo čekane, su podijeljene baš kao što je sve u mojoj državi. Na kineske, ruske-Sputnjikove, Fajzerove, beogradske ispod čekića iz njihove buduće proizvodnje, i one Astra Zenekine o kojima se digla prašina da su najgore.
Njih je, istina uz veliku pompu nakon posjete Beogradu, gospođa ministarka nabavila u najvećem broju. Arivale su avionom na podgoirički aerodrom ,avionom ne znam više koje kompanije, nove svakako ne još.
Važno je da su preko gora i za sad još uvijek Jadranskog mora i crnogorskog primorja slećele. Dakle, proljeće i vakcine na naše rame slijeću. Đurđev dan zeleni, a do tada i gora će zazelenit sva.
Subote su u crvenom.
Mladost i njihova energija je nezaustavljiva. Kolone automobila i bandijere rose, a ovog proljeća i hit Crna Gora je moj dom. Podigla je Jadranka muzički barjak u svojoj zemlji, pa mi gore vele:
Što se ono tamo čuje?
Što to jako odjekuje?
Neka živi zemlja moja
Da je vječna Crna Gora!
Baklje iz srca momaka i đevojaka suotom od gora do mora crnogorskog. Po pravilu evo već drugi đir subotnji prvo na sada režimskim medijima, pa onda i pro crnogorskim, udarne vijesti o napadu na novinare. E pasa li đir odma vijest o škopacunu koji je zaradio, ko će do novinari. I to novinare kojima nema premca.
Dubravka Jovanović
Najbolje, najhrabrije, najpoštenije, najdemokratskije, najpatriotskije, najnezavisnije, u svemu naj naj.
Napad na novinare naj Vijesti. Pa još jedan “krug oko ponoći “, onda na novinara Monitora. Ko je sljedeći ?pitam se sa strahom, da ne čuje zlo.
Naravno od naj novinara na koje iz čista mira mučki i podgrijani nacional komitizmom nasrću. I opet po reguli u naj IN4S naj komentari trubača zajapurenih od danonoćnog ožvalavljenog puvanja u prozukle trube.
U još jednom proljeću tužnog mira izokrenutog života, čuh đe gore među sobom vode razgovore.
Jedna veli, na jad sam ti jade….
Druga se pita otkud ovoliko progona, nasrtaja, uvreda, kleveta, novinara kad na vlast nije više DPS, niti suverenisti omraženi.
Gorom našom odjekuje Leposavićeva, za kojeg nema dovoljno dokaza o genocidu u Srebrenici, premijera Podoljuba da više neće kroz komin da bude crni odžačar da sam sebe ne može prepoznati, a vodi najkompetentniju vladu u istoriji Crne Gore, kako nam je onomad poručio.
Gospodine Krivokapiću, u mom kraju je špacakomin (odžačar) simbol sreće. I voda mu lako i brzo opere šporkecu.
Lovćenske zore i gore iznad Cetinja vode razgovore o ograđenom narodu posred svoga slobodarskog grada i njihovim fišćotima.
Jedna veli: što je ovo jade mojim ladom već odavno niko se ne krade. Niđe ljubavi.
Počelo je ljetnje računanje vremena. Nadam se da je vrijeme da sunce kaže koliko je sati.
Koja je Ura, na žalost znam.
