Njihovo saopštenje prenosimo integralno:
„Izražavamo žaljenje što nijesu uvaženi naši raniji argumenti protiv ove inicijative, koje smo iznijeli još prošle godine.
Upozoravamo da bi donošenjem odluke o imenovanju ulice bila poslata poruka da su ratni zločini i dalje politički prihvatljivi. Time bi se potkopala vladavina prava i podrilo povjerenje u institucije. Na taj način se vrijeđaju žrtve, produbljuju podjele, otežava pomirenje i uništava izgradnja društva zasnovanog na pravdi i istini. Umjesto da se imenovanjem ulica njeguje kultura sjećanja, insistira se na legitimisanju ratne prošlosti i ideologije koja je iza sebe ostavila nepotrebna stradanja i masovne zločine.
Podsjećamo da su odbornici Glavnog grada usvojili na sjednici Savjeta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova, 29. jula 2025. godine, predlog odbornika Demokrata, Mitra Vukovića i Vladimira Čađenovića, da Pavle Bulatović, bivši ministar unutrašnjih poslova Crne Gore i ministar odbrane Savezne Republike Jugoslavije, dobije ulicu u Podgorici.
Vuković i Čađenović su još 27. oktobra 2023. godine podnijeli ovaj prijedlog, ali je njegovo razmatranje bilo odloženo dok se ne dobije mišljenje Ministarstva kulture i medija. Ministarstvo je, međutim, u svom odgovoru istaklo da još uvijek nije imalo zakonski osnov da se izjašnjava o ovom pitanju, jer ga Savjet nije usvojio, pa je predlog vraćen. Takođe, 23 nevladine organizacije su i prošle godine pozvale predsjednika Demokratske Crne Gore, Aleksu Bečića, da utiče na odbornike svoje partije da predlog povuku, ali Bečić nikada nije odgovorio.
Inicijativa je usvojena glasovima članova Savjeta iz vladajućih partija (Demokrate, Pokret za Podgoricu (PzPG) i Ujedinjena Crna Gora), uz jedan glas protiv - predstavnika Evropskog saveza, Miloša Đuričkovića.
Đuričković je u međuvremenu, u znak protesta protiv pomenute odluke, podnio ostavku na članstvo u Savjetu, rekavši da se takva odluka kosi sa njegovim „moralnim i vrijednosnim uvjerenjima, ali i sa istinom o događajima iz tog perioda“.
Podsjećamo da je Pavle Bulatović, kao ministar unutrašnjih poslova Crne Gore, bio neposredni nalogodavac nezakonite deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica 1992. godine. Po njegovom naređenju, crnogorska policija je, bez zakonskog osnova, uhapsila i izručila oružanim snagama Srpske Republike u BiH, prema zvaničnim dokumentima, najmanje 66 civila, od kojih je samo 12 preživjelo (presuda Ks. 6/12, od 22.11.2012, dostupna na portalu www.sudovi.me, str. 120). Ovo nisu spekulacije, već sudski utvrđene činjenice. Činjenica da Bulatović nije osuđen, jer je ubijen u atentatu 2000. godine, ne znači da nije bio odgovoran, a još manje je to razlog da danas bude glorifikovan.
Pored uloge u zločinu Deportacija, tokom mandata Pavla Bulatovića kao ministra odbrane SRJ (1993–2000), pripadnici vojske SRJ počinili su masovne ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu. Zamjenik glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Grejem Bluit, izjavio je da je “ubijeni jugoslovenski ministar odbrane Pavle Bulatović bio pod istragom i to ne samo za događaje na Kosovu”.
Odlukom Savjeta da se ulicom u glavnom gradu Crne Gore oda počast Pavlu Bulatoviću, gradske vlasti su uvrijedile porodice žrtava, koje i danas tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, ali i sve građanke i građane Crne Gore koji vjeruju u pravdu i poštovanje ljudskih prava. Ovo je čin institucionalnog revizionizma koji podriva napore u izgradnji pomirenja i vladavine prava.
Posebno zabrinjava činjenica da su ovaj predlog podržali odbornici stranaka koje se javno predstavljaju kao građanske, dok u praksi učestvuju u rehabilitaciji aktera ratne prošlosti. Time pokazuju da su negiranje zločina i slavljenje ratne prošlosti sastavni dio i njihove politike.
Na potezu je Ministarstvo kulture i medija, koje prema Zakonu o spomen-obilježjima treba da ocijeni da li Pavle Bulatović ispunjava uslove za „istaknutu ličnost“ (član 5). Takođe, napominjemo da član 10 izričito zabranjuje podizanje spomen-obilježja osobama koje su imale negativnu ulogu u istoriji Crne Gore ili čovječanstva.
Nesporno je da Pavle Bulatović ne ispunjava zakonske kriterijume za istaknutu ličnost i zato pozivamo Ministarstvo da ovaj predlog odbaci bez odlaganja. Posebno ukazujemo da je veoma opasna rehabilitacija pojedinaca odgovornih za zločine i da je na to već upozorio i Evropski parlament u ovogodišnjoj Rezoluciji o Crnoj Gori. Ako država pristane na ovakvu praksu, šalje poruku da se zločini mogu nagraditi, a odgovornost minimizirati. Time se obesmišljava pravda, vrijeđaju se žrtve i stvara se društvo u kojem su nasilje i nekažnjivost prihvatljivi."
Akcija za ljudska prava
Asocijacija Spektra
Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Centar za građanske slobode (CEGAS)
Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
Centar za istrazivacko novinarstvo (CIN CG)
Centar za monitoring i istraživanje (CeMI)
Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
Centar za zensko i mirovno obrazovanje ANIMA
Centar za ženska prava (CŽP)
Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro
Crnogorski PEN centar
Crnogorski ženski lobi
Crnogorsko filološko društvo
Društvo crnogorskih izdavača
Institut za društveno politička istraživanja Analitico
Institut za medije Crne Gore
Juventas
PRIMA
Sigurna ženska kuća
STEGA
Udruzenje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)
Udruženje “Štrpci – Protiv zaborava”
Udruženje pravnika Crne Gore
Alen Bajrović, građanski aktivista
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
Jovana Marović, građanska aktivistkinja
