Velikospski projekatSvi Srbi u jednoj državi, ili njegov današnji oblik pretočen uSrpski svetvjekovima traje. Korak po korak, težnja da Crnogorci, Makedonci, Hrvati posebno, ali i Bošnjaci i svi ostali oko srbijanskog jezgra postanu Srbi, i to oni izvorni, prevareni u nekoj ranijoj dobi od nekoga ko je htio da pravi drugačije nacionalne torove, pomicala se sa tačke stvaranja.
Srba je, bilježe popisi, svaki put od kad je zajahala snažnije ideja posrbljavanja i kada se kesa toliko odriješila da joj se dno nije viđelo, bivalo sve više i više. To je postao državni projekat, a kad je nešto za državu važno, onda je sve dozvoljeno. Tako je pokušaje asimilacije tumačila srbijanska politika, jednako kao i ona intelektualna, u čije je središte bilo stvaranje velike i moćne Srbije. Svaki neuspjeh u realizaciji tog plana, pa čak i usporavanje, smatrano je gotovo kao izdaja nacionalnih interesa.
A evo kako je to izgledalo iz pera Krsta Cicvarića, srbijanskog žurnaliste iz vremena kralja Aleksandra, pa i prije i poslije njega, objavljenog daleke 1925. godine.
Članak iz Cicvarićeva „Dnevnika“, prenesen u splitskoj Jadranskoj pošti 1925. godine
POSRBLJAVAJMO DALMACIJU!
Cicvarićev „Dnevnik“ donio je nedavno sljedeći recept na adresu Vlade:
Ova država danas stoji na Srbima, i to će možda uvijek tako ostati. Stoga je za našu današnju državu najznačajnije kako da se srpski element što više pojača, kako da se državi što više da srpski karakret. To je problem kome se moramo svi posvetiti i najviše posvetiti. Da bismo ga što bolje i što brže riješili, mi treba da se uključimo kod Francuza, kod Italijana, kod Poljaka, kod Čeha, kod Rumunja pa i kod Turaka. Mi moramo postaviti sebi kao glavni zadatak da ovu državu napravimo Srbijom, da je što više napravimo Srbijom.
Ne bi bilo zgorega nesigurno makedonsko stanovništvo naseljavati po Hrvatskoj, kako bi ova sve više izgubila svoj današnji katolički karakter.
I mi stoga moramo na sve moguće načine pomagati snaženje srpskog elementa u našoj državi. Najveću pažnju, u tome pogledu, mi moramo pokloniti Makedoniji, koja je za nas, u nacionalnom pogledu, od najvećeg značaja. Treba Srbe što više naseljavati po Makedoniji, naročito u pograničnim krajevima. Ne treba žaliti sredstva koja su potrebna da se izvrši kolonizacija Makedonije. Stanovništvo koje je nesigurno za našu državu treba potiskivati, naročito potiskivati od granice.
Ne bi bilo zgorega nesigurno makedonsko stanovništvo naseljavati po Hrvatskoj, kako bi ova sve više izgubila svoj današnji katolički karakter. Zemlju u Hrvatskoj nipošto ne davati Hrvatima nego samo pravoslavnim tj. Srbima i onima koji se smatraju kao Bugari (a koji je u Hrvatskoj biti pravi Srbi). Što se tiče Bosne i Hercegovina, tamo treba energično potiskivati i katolike i muslimane, tamo treba Srbima dati najpunijeg maha gdje god se može, zemlju treba oduzimati od katolika i muslimana i davati je Srbima.
Bosna i Hercegovina moraju biti čisto srpske.
Posrbljavanje Dalmacije nije lak posao ali i na tome se mora raditi.
Srba ima dosta u svijetu. Sve ih treba pozvati da dođu u Otadžbinui i svima treba dati mogućnost da u Otadžbini lijepo žive. To nije nemogućno, samo ako se država predano stavi u službu srpske stvari.
Posrbljavajmo našu zemlju, posrbljavajmo je što brže, što energičnije.
Ima nas i amo i tamo svakakvih, na sreću iz dana u dan sve to manje.
Tekst je objavila Slobodna Dalmacija 02. septembra 1995. godine
